Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 15. do 20. prosinca 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Siniša Pucić, koji obnaša službu župnog vikara u župi Presvetog Trojstva u Karlovcu. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. prosinca 2025.
Isus u zatvoru
Božja providnost ovih me dana uoči Božića kao svećenika povela u karlovački zatvor. Dvanaest je u Svetom Pismu jedan od savršenih brojeva, broj punine, što se očituje u izboru Isusovih apostola ili puno ranije u plemenima Izraelovim, od kojih nastaje Božji narod. Dvanaest je i plodova Duha Svetoga, koje ne možemo naći u ovome svijetu u ljudima ili ih dobiti nekom svojom zaslugom. Oni su čisti Božji dar.
Tako sam od Boga koji je sama ljubav na dar primio milost da se u sakramentu pomirenja susretnem s dvanaest Isusovih malenih, ovčica koje su načas odlutale od Isusove obitelji – Crkve, od vlastitih obitelji, a i od samih sebe. Krist me poveo za ruku da bi po daru oproštenja vratio ove svoje miljenike u zagrljaj Očevog milosrđa. Kakve li milosti za mene, nedostojnog slugu Božjega!
A nakon toga vrhunac – zajedno slavimo svetu misu u zatvorskim prostorijama, s nama je i upravitelj zatvora. U trenutcima kada živi Isus dolazi po euharistijskim darovima među nas da nam se daruje, da nam pokaže kako nas ljubi, prizor kako ovi dobri ljudi, toliko potrebni Boga u svome životu, kleče pred Njime! O, kakve li škole poniznosti za mene, da i moje srce od kamena bude srce koje iznad svega ljubi Boga a onda i bližnjega svoga.
Draga braćo i sestre, meni je već Božić, Isus mi je došao u zatvoru! Želim i vama da ga potražite u patnicima, usamljenima, odbačenima.
Sretan vam i blagoslovljen Božić!
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. prosinca 2025.
Poniznost
Jedna od najljepših ako ne i najljepša vrlina koju čovjek može imati u služenju Bogu i ljudima je poniznost. Bog je svoju neizrecivu poniznost iskazao postavši jedan od nas u osobi Isusa Krista, što ćemo uskoro veličati u blagdanu Božića. A imao je Isus od koga i učiti od betlehemskih jaslica pa do uspona na jeruzlemsku kalvariju. Isusova učiteljica poniznosti i naša jest Blažena Djevica Marija.
Biti ponizan znači tražiti Božju slavu umjesto ljudske, spoznati da naša prava vrijednost nije sadržana u očima ljudi već u Božjim očima. Biti ponizan znači poput Marije biti neznatan i nezapažen pred ljudima, a s druge strane toliko vrijedan pred Bogom.
Kako kaže sv. Ignacije Lojolski, u svemu onome što činimo prije svega i iznad svega neka bude najbitniji Bog, da sebe izgubimo i u Bogu se pronađemo pritom čineći: ,,Sve na veću Božju slavu.”
Put poniznosti je neizostavan na putu svetosti jer to je cijeloživotna borba protiv samoga sebe, svoje oholosti, svoje taštine, pa čak i protiv svoje volje kako bismo u potpunosti mogli slijediti Krista raspetoga i uskrsloga.
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. prosinca 2025.
Jedinstvo
Razmišljajući o Crkvi, gledajući nas kršćane, u srcu me raduje i sama pomisao na temu jedinstva. Onako kako je Isus u velikosvećeničkoj molitvi pred svoju muku molio nebeskog Oca: Da svi budemo jedno! Mi, njegovi učenici, djeca Božja, braća i sestre u Kristu. Koliko li je uzvišen taj vječni ideal jedinstva svih onih koji slijede evanđeosku poruku radosne vijesti spasenja po Isusu Kristu! Uostalom, kada zamišljamo život s Bogom u vječnosti kakav bi trebao biti, dolazimo do spoznaje kako ćemo svi biti jedno s Njime.
No, zbog čega nam onda surova stvarnost naših međusobnih odnosa pokazuje kako više težimo podjelama, udaljavanju jednih od drugih. I to u ime neke naše vlastite pravednosti iza koje se krije, zapravo, velika sebičnost. Braća i sestre, darovani od Boga, tako nam postaju osobe koje ne želimo rado susretati. Gotovo da tu istinsku ljubav koju smo pozvani živjeti pobjeđuje mržnja. Rajski vrt u koji smo postavljeni na ovoj prekrasnoj zemlji pretvaramo u pakao u kojem nitko ni sa kim ne može živjeti.
Ne smijemo se i nećemo pomiriti s takvom stvarnošću, već kao kršćani težiti da se ostvari u nama i po nama Isusova molitva, najveća težnja njegova presvetog srca. Ovo sveto vrijeme je idealni trenutak da počnemo tako živjeti.
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. prosinca 2025.
Donesimo radost Božića
Bez obzira bio netko vjernik ili nije, Božić kod svakog čovjeka predstavlja blagdan zajedništva, osobito onog obiteljskog. Najljepše božićne priče iz života sviju nas povezane su s našim djetinjstvom, kada se obitelj okupila zajedno da okiti jelku, blaguje tradicionalna jela i provede dragocjene trenutke s najmilijima u razgovoru, molitvi i pjesmi.
Ono što u većini od nas Božić budi radost radi skorašnjeg ponovnog okupljanja roditelja, djece, baka i djedova u toplini obiteljskog doma, mnogi mogu samo zamisliti kako bi to bilo lijepo imati, jer stvarnost ih veže uz jedan drugi dom – instituciju.
Obilazeći ovih dana domove za starije i nemoćne, domove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi i prihvatilišta za beskućnike, radost susreta na spomen Božića načas prekida jedna tuga. U srcima korisnika brojnih institucija koje skrbe za ljude potrebne pomoći drugih, blagdan najveće radosti najradije bi prespavali, jer nemaju ono što mi često podrazumijevamo da moramo imati – a to je dom, obitelj.
Da bi ublažili njihovu tugu, pohitimo u obližnje karitativne ustanove, ne čekajući da nas netko drugi povuče za ruku. Budimo mi inicijatori, odazovimo se poticajima Duha da jednim skromnim posjetom donesemo radost Božića, radost međusobnog darivanja onima koji nemaju poput mnogih od nas ono najveće bogatstvo zajedništva – obitelj.
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. prosinca 2025.
Poniznost, jednostavnost, neustrašivost Ivana Krstitelja
Dok se približavamo Božiću, sve snažnije nam kroz evanđelje progovara lik i djelo sv. Ivana Krstitelja. Njegova poniznost, jednostavnost, neustrašivost u svjedočenju evanđelja uzor je svima nama kako istinski nasljedovati Isusa Krista u ovom našem vremenu u kojem živimo.
Zanimljivo, ali i jako važno je primijetiti jednu paradoksalnu stvarnost u njegovom primjeru, a to je samoća. Na početku Krstiteljevog javnog djelovanja jest pustinja, toliko potrebna za istinski susret s Bogom. Nemoguće nam je donijeti važnu odluku u životu a da bude u konačnici ispravna, bez da se odmaknemo od svega i svačega, jednom riječju, od svijeta. Prakticirajući taj pozitivni vid samoće stvorit ćemo pretpostavku da u tišini svoga srca možemo čuti Boga što nam govori i razumjeti njegovu poruku.
Slobodno odlazeći redovito u pustinju koju si stvorimo bit ćemo spremni podnijeti samoću na teži način, a to je kada shvatimo da na kraju života sve više ostajemo sami, bez snage, zdravlja, možda i bez blizine i potpore bližnjih. No, valja nam znati, i u pustinji i u tamnici nismo u potpunosti sami – Krist je s nama, a kad njega imamo, imamo sve.
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. prosinca 2025.
Vrijeme
Vrijeme. Taj najdragocjeniji resurs našega života. Kako je užasno čuti riječi iz usta mnogih: Ubiti vrijeme. Ono što se više nikada ne može vratiti, ono što za sve nas postoji samo sada, u ovome trenutku. Vrijeme je veliki Božji dar, kojim se pripremamo za bezvremensko zajedništvo sa svojim Bogom i svima svetima u vječnosti. Ulaznica u Kraljevstvo Nebesko zasigurno je iskorištenost vremena svoga života za ljubav, na prvom mjestu onu prema Bogu, a potom i onu prema bližnjemu. Najbolnija spoznaja jest ona na kraju života kojom žalimo za tolikim propuštenim trenutcima koje smo mogli ispuniti dobrotom, blagošću, radošću, velikodušnošću, mirom, strpljivošću, uslužnošću, krotkošću, vjernošću, uzdržljivošću i čistoćom. Sve nam to kao plodove vjere daje Duh Sveti.
Braćo i sestre, zahvalimo Bogu na primljenom životu u vremenu u kojem živimo, na svim darovima kojima smo pozvani služiti se da i vrijeme života naših bližnjih bude obojano bojama božanske ljubavi, a sve na slavu i hvalu Presvetoga Trojstva. Amen
