Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 20. do 25. travnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala je i kazivala sestra Monika Ćorić, školska sestra franjevka Provincije Svete Obitelji u Hercegovini, koja trenutno djeluje u samostanu Svete Obitelji u Mostaru. Njezina duhovna promišljanja dostupna su i na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 25. travnja 2026.
Marija, znak nade i utjehe, koja nas uči da se ne bojimo
Isus je rekao svojim učenicima: »Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju.« U tim riječima prepoznajemo Božji poziv koji ne vrijedi samo za apostole, nego i za svakoga tko vjeruje. Bog ne zatvara svoju Riječ u jedan narod ili jedno vrijeme, nego je šalje svima. Tko uzvjeruje i primi krštenje, otvara se putu spasenja, a tko zatvara srce, ostaje daleko od tog dara ljubavi. Isus ne obećava lagan put, nego put svjedočenja i vjernosti.
Učenici su otišli i propovijedali posvuda, i tu vidimo snagu vjere koja se ne zadržava za sebe. I danas, kad vjernik svjedoči dobrotu, ljubav i istinu, Bog i dalje djeluje u tišini srca. U tom poslanju Crkve posebno mjesto ima Blažena Djevica Marija. Ona je tiho pratila apostole molitvom i vjerom, čuvajući u srcu ono što je Bog učinio po Isusu. Kao Majka Crkve, Marija nas uči poslušnosti Bogu i povjerenju u Njegovu riječ. Svi sveci kroz povijest nastavljaju to isto poslanje, svatko na svoj način, u svojim vremenima i kušnjama.
Isusovo uskrsnuće pokazuje da njegovo djelo nije završeno, nego se nastavlja kroz nas. Bog i danas šalje ljude da budu svjetlo u svijetu, a Marija nas neprestano vodi k Isusu i uči nas da Riječ Gospodnja bude živa u našem životu. U mnogim srcima ona se doživljava i kao majčinski poziv na molitvu, obraćenje i povratak Bogu, uvijek usmjeravajući ljude prema Kristu. Zato svaki istinski susret s Marijom ne ostavlja čovjeka na njoj, nego ga vodi dublje prema Isusu.
Ovi uskrsni dani podsjećaju nas da Isusovo djelo i dalje traje kroz Crkvu. A Marija, Kraljica mira, ostaje znak nade i utjehe, koja nas uči da se ne bojimo, nego da otvorimo srce Bogu koji i danas djeluje u svijetu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. travnja 2026.
Srce je ono koje uči prepoznati Božju blizinu
Često Isusov govor izaziva nerazumijevanje i pitanje – kako može ono što je ljudski ograničeno postati izvor života? I upravo tu se otkriva razlika između ljudskog gledanja i Božjeg dara: ono što se čini nemogućim, u Božjem planu postaje put života.
Isus ne govori samo o simbolima, nego o dubokom zajedništvu s njim – o tome da život ne dolazi samo izvana, nego iznutra, iz odnosa s njim koji ostaje i traje. “Ostati u meni i ja u njemu” znači živjeti iz izvora koji ne presušuje, čak i kada sve drugo prolazi.
Čovjek često traži sigurnost u onome što može razumjeti i kontrolirati, ali ovdje se poziva na povjerenje koje nadilazi logiku. Kao što je nekoć sveti Franjo Asiški napustio sigurnosti ovoga svijeta kako bi živio potpuno oslonjen na Boga, tako i ovaj tekst poziva na duboku predanost koja daje novi smisao životu.
Zato se i današnji čovjek može prepoznati u onima koji se pitaju “kako je to moguće”. No umjesto da ostane na pitanju, pozvan je otvoriti se vjeri koja ne ostaje na površini, nego vodi u zajedništvo koje hrani, jača i daje život koji ne završava.
Iako razum možda traži objašnjenje, srce je ono koje uči prepoznati Božju blizinu. Bog ne dolazi čovjeku kao ideja, nego kao život koji se prima i u kojem se ostaje. Zato “ostati u njemu” znači ne živjeti više samo za sebe, nego dopustiti da nas njegova ljubav oblikuje.
Zato ne traži Boga samo da ga “razumiješ”, nego da s njim živiš. Jer onaj koji se otvara tom kruhu života ne ostaje isti — polako uči živjeti iznutra, s mirom koji ne ovisi o okolnostima, nego o onome koji daje život koji traje uvijeke.
Duhovni poticaj Živo vrelo 23. travnja 2026.
Život s Bogom izvor snage i smisla
Ne dolazi čovjek Bogu samo vlastitom snagom, nego i pozivom koji mu je upućen u srcu. Kao što Isus govori, nitko ne može doći k njemu ako ga ne privuče Otac, pa se i u našim traženjima krije Božja inicijativa. To znači da nisi sam u svojoj potrazi – Bog već djeluje u tvome životu i prije nego što ga u potpunosti prepoznaš.
Isus podsjeća da je on “kruh života”, za razliku od svega što je prolazno i što ne može dati trajni život. Sve što čovjek ovdje na zemlji traži kao puninu, na kraju ostaje nedovoljno ako nije povezano s Bogom. Zato je vjera više od trenutnog osjećaja – ona je put koji vodi u život koji ne prestaje.
Sveci su često govorili da je čovjekovo srce nemirno dok ne pronađe istinski mir u Bogu, jer sve drugo ostavlja prazninu. Upravo na to Isus upućuje kada govori o kruhu koji ne dopušta da čovjek “umre” u duhovnom smislu, nego ga vodi u puninu života.
Zato ne gledaj vjeru kao nešto daleko ili nedostižno, nego kao odgovor na Božji poziv koji već u tebi djeluje. Ako čuješ taj tihi glas i dopustiš mu da te vodi, otkrit ćeš da život s Bogom nije samo nada za budućnost, nego već sada izvor snage i smisla koji traje zauvijek.
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. travnja 2026.
Nitko nije zaboravljen
Ne boj se doći Bogu takav kakav jesi, jer kao što Isus kaže, onoga tko dolazi k njemu neće odbaciti. U tim riječima krije se sigurnost koju čovjek često traži – da je prihvaćen i voljen unatoč svemu. Iako su mnogi vidjeli, ipak nisu vjerovali, pa se i mi možemo prepoznati u toj borbi između sumnje i povjerenja.
Isus jasno pokazuje da nije došao vršiti svoju volju, nego volju Oca, a to je da nitko ne bude izgubljen. To znači da svatko ima svoje mjesto i da nitko nije zaboravljen. On ne nudi samo prolaznu utjehu, nego sebe kao “kruh života” – onoga koji istinski hrani srce i daje smisao koji traje.
Sveti Ivan Bosco učio je da je dovoljno napraviti mali korak prema Bogu jer Bog uvijek čini veći korak prema čovjeku. Upravo to potvrđuju i ove riječi evanđelja – da Bog prvi traži čovjeka i želi ga privući sebi.
Zato ne ostaj zatvoren u sumnji, nego odgovori na taj poziv. I kada ne razumiješ sve, možeš vjerovati da te vodi onaj koji želi tvoje dobro. Jer onaj koji dolazi k njemu ne ostaje gladan ni žedan, nego pronalazi život koji se ne gubi, nego traje zauvijek.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. travnja 2026.
Ne traži znakove, prepoznaj darovano
„Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo?“ – pitalo je mnoštvo Isusa u današnjem evanđelju.
Pitanje koje se i nama često postavlja. Stoga, ne traži stalno nove dokaze i znakove, nego pokušaj prepoznati ono što ti je već darovano. Često čovjek misli da će vjerovati tek kada vidi nešto izvanredno, a zapravo su najdublje istine skrivene u jednostavnim stvarima svakodnevice. Ne zadržavaj se samo na onome što prolazi, nego otvori srce za ono što daje pravi život i unutarnji mir.
Bog ne daje samo prolazne darove, nego daje samoga sebe kao izvor života i punine. I kada misliš da ti nešto nedostaje, zapitaj se tražiš li na pravom mjestu. Sveta Terezija Avilska govorila je da je duša nemirna dok ne pronađe svoje ispunjenje u Bogu, jer ništa stvoreno ne može u potpunosti utažiti ljudsku žeđ.
Zato ne čekaj savršene uvjete da bi vjerovao, nego napravi korak već danas. Dođi s povjerenjem, iako možda nemaš sve odgovore. Kada se osloniš na Boga, otkrit ćeš da prava glad i žeđ nestaju, a u srcu ostaje mir koji ne prolazi.
Ponekad ćeš i dalje tražiti više, sumnjati ili lutati, ali to je dio puta koji te može još više približiti istini. Važno je da ne odustaneš od traženja onoga što je vječno. Jer onaj tko iskreno traži Boga, prije ili kasnije otkriva da je već bio tražen i voljen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. travnja 2026.
Prema čemu ide tvoje srce?
Bio jednom jedan dječak koji je živio u selu pogođenom strašnom sušom. Mjesecima nije pala ni kap kiše. Polja su bila ispucala, životinje žedne, a ljudi očajni.
Lokalni župnik pozvao je cijelo selo na brdo da se zajedno pomole za kišu. Rekao je: “Dođite svi, ponesite svoju vjeru i tražit ćemo čudo.”
Tog popodneva, dok je sunce nemilosrdno pržilo, seljani su se okupili. Među gomilom odraslih koji su uzdisali i brisali znojna čela, stajao je dječak. Bio je jedini koji je u ruci držao – veliki, plavi kišobran.
Jedan se čovjek nasmijao i upitao ga: “Mališa, što će ti kišobran? Vidiš li da je nebo potpuno vedro i da nema ni oblačka?”
Dječak ga pogleda s potpunim mirom i odgovori: “Pa, zar nismo došli moliti Boga da pošalje kišu? Ja sam se spremio za Njegov odgovor.”
Ne traži samo ono što te kratko zasiti, nego ono što te iznutra ispunja, jer život nudi više od prolaznih zadovoljstava. Ne zadovoljavaj se površnim kada postoji dublji smisao koji čeka da ga otkriješ, i zato se često zapitaj što te zaista pokreće i prema čemu ide tvoje srce? Ne dopusti da ti prolazne stvari budu jedini cilj, nego u tišini svakodnevice traži ono što ostaje i kada sve drugo nestane. Vjeruj da postoji više od onoga što vidiš i dodiruješ, i ne boj se tražiti istinu, čak i kada zahtijeva promjenu. Zato njeguj povjerenje koje te vodi kroz nesigurnosti života i otvori se onome što daje pravi smisao, a ne samo trenutnu ugodu. Kada Boga staviš na prvo mjesto, sve ostalo dolazi na svoje mjesto, a tvoji izbori dobivaju vrijednost koja traje.
