6.3 C
Međugorje
26.01.2222.

Duhovni poticaj Živo vrelo 26. studenog 2021. – br. Marinko Klaić: Dobrota bez razloga

Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Ovog tjedna, od 22. do 27. studenog 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje brat Marinko Klaić.

Rođen je 1980. u Vojvodini gdje je završio osnovnu i dio srednje škole. U postulaturu franjevački red stupio je 2003. u Samoboru, a doživotne zavjete položio je u Vukovaru 2009. kao brat laik (ne svećenik). Završio je Institut za teološku kulturu pri KBF-u u Zagrebu. Kroz različite je službe do sada boravio u samostanu u Požegi i Trsatu, Palestrini (Rim) te u Pazinu. Od kolovoza 2021. dozvolom svojih poglavara i mjesnog biskupa živi na području Gospićko-senjske biskupije u nekom obliku osame i pustinje, naglašavajući ”ne po kazni već po želji” Ps 27,8.

Ako ste njegove duhovne poticaje propustili u našem programu, donosimo ih i ovdje, na našem portalu.

Duhovni poticaj Živo vrelo 27. studenog 2021.

Kucajte i otvorit će vam se!

Čovjek bi rekao da je najteže moliti kada pritisne križ ili nas slomi grijeh. A Pavao podsjeća da dar molitve u nama uvijek ima svoje uporište jer nije to sposobnost koju smo sami u sebi razvili nego je dar Božji, dar Duha Svetoga koji nam je dan. »Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.« I u najcrnjim scenarijima čovjek posjeduje sposobnost zavapiti Gospodinu. I doista ako slušamo svjedočanstva ljudi koji su u svojim životima dotaknuli dno, zbog grijeha ili bolesti, nerijetko nas iznenade činjenicom da im je Gospodin dao snagu i svjetlost upravo tamo na dnu, gdje im se svaka nada činila uzaludnom. Sam nas Isus uči da je molitva ustrajno kucanje dok se vrata ne otvore.

U tome kucanju, tako jednostavnoj gesti, nisu važne riječi, kojih u kucanju zapravo i nema. Važan je stav srca, važna je čovjekova ustrajnost, poniznost i vjera da su vrata baš zato vrata kako bi se prije ili kasnije otvorila. Kucajte i otvorit će vam se! Vrhunac molitvenog života za vjernika je tada kada otkucaji srca postanu neprestana, tiha, ustrajna i bezinteresovna molitva. Iskrena želja da budemo i ostanemo s Bogom u jedinstvu koliko god je to moguće dok smo na ovom svijetu. Ali do tog iskustva treba ustrajno kucati na vrata milosrđa, a osobito onda kada nam se, zbog grijeha, najmanje mili sklopiti ruke i moliti. Cilj je grijehu upravo taj da nas odvrati od molitve, od odnosa s Bogom, a iskrena pokajnička molitva nakon pada najsnažniji je udarac zlomu jer mu jasno dajemo do znanja da ne vlada nad nama. Grijeh može biti velik, ali nikad veći od Božjeg milosrđa.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 26. studenog 2021.

Dobrota bez razloga

Ako si spokojan, miran i sretan, ljudi mogu biti ljubomorni. Ipak, budi sretan! Dobro koje učiniš danas, ljudi će zaboraviti sutra. Ipak, čini dobro! Riječi su to svima nam drage Majke Tereze. Te njezine misli mogle bi dobiti naslov: ‘dobrota bez razloga’ jer ih logika ovoga svijeta ne može drugačije razumjeti. Ipak znamo da je pokretačka snaga Majke Tereze bio Gospodin i njegova ljubav prema čovjeku. Savjeti Majke Tereze često se puta čine vrlo jednostavnima, gotovo banalnim, ali ta jednostavnost krije njezino neizmjerno povjerenje u Gospodina i snagu koju je od njega crpila. Činiti stvari za koje nikad ili iznimno rijetko možemo čuti ‘hvala’ danas je osobito nepopularno. To znači da ne vidimo dobre motive da ih činimo. Iako motivi postoje i nisu ništa manje važni nego svetici iz Kalkute. Primijetiti bližnjega u potrebi sposobnost je duše koja iskreno traži Boga u svom životu. Namjerno kažem ‘sposobnost’ jer danas takve duše smatramo supermenima, kao da dolaze sa drugog planeta. Stara, toliko ponavljana izreka veli: ‘svecem se ne rađa, svecem se postaje.’ Možda joj treba dodati i to da svatko tu priliku ima i može ostvariti. I ne samo to, nego je na nju osobno od Gospodina pozvan. Na jedan prigovor Majci Terezi da je sat vremena osobne molitve pred presvetim dug i naporan zbog umora i obaveza, majka je odgovorila opet u svom stilu: dobro onda moli dva sata. Eto, to je život vjere jedne svete predane duše koja kao da nikad nije pitala Gospodina ‘daj mi’, već Isuse, što joj mogu učiniti za tebe?


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 25. studenog 2021.

Preskupo te je Bog platio da bi te zaboravio

Padre Pio je ljudima koji su u svojim poteškoćama dolazili do njega da im uputi koju riječ utjehe znao često ponoviti: ‘preskupo te je Bog platio da bi te zaboravio’. U trenucima krize i osjećajima napuštenosti od Boga ili od bližnjih teško ćemo se sjetiti da je problem u našoj boli upravo taj što smo izgubili svijest da nas Bog ljubi i da je za nas položio život.

Premda smo mi ti koji u određenom trenutku patimo i trpimo, istini za volju, moglo bi se zaključiti da istovremeno i griješimo protiv Gospodina jer smo dopustili sebi zaboraviti na sve ono što je do sada i kroz povijest za nas učinio, a prije svega kako nas je svojom krvlju otkupio. Taj grijeh zovemo grijeh nepovjerenja prema Bogu i trebalo bi ga češće ispovjediti u sakramentu pomirenja. No, Bogu hvala, svakom grijehu dano nam je suprotstaviti se protuotrovom koji crpimo iz Božje riječi, iz sakramenata, iz molitve. Grijehu nepovjerenja prema Bogu treba suprotstaviti svijest o kojoj padre Pio govori. Prisjetiti se i često si podsvijestiti da smo ljubljena djeca Božja, otkupljena njegovom krvlju. Upravo nas na to svetac podsjeća, preskupo smo plaćeni da bi bili napušteni i zaboravljeni.

Profesor Ivančić je znao govoriti da tu činjenicu, da sam ljubljeno dijete Božje, mogu i trebam ponavljati često i uporno, gotovo molitveno poput krunice ili litanija i da ta praksa ne može na mene djelovati drugačije nego ozdravljujuće. Obnoviti tu dragocjenu svijest, znači obnoviti slobodu za koju sam stvoren i zdravlje svoga duha, a ponekad i tijela. Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.(1Iv 3,1) podsjeća nas sv. Ivan Apostol.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 24. studenog 2021.

Sve što činimo ima svoje posljedice u vječnosti

Jedna mudra misao svetog Šarbela veli: ‘Ne započinji ništa na zemlji što svoj svršetak nema na nebu‘. Ta nas misao podsjeća da naš kršćanski život ne možemo dijeliti na život u svijetu sada i život na nebu u vječnosti. Naš je život jedna jedina nit u kojoj sve što činim sada i ovdje na zemlji ima svoje posljedice u vječnosti. Farizejima koji pitaju Isusa: kada će doći kraljevstvo Božje, Isus odgovara: »Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!« (Lk 17,20-21)

Već sada na ovome svijetu surađujem u izgradnji kraljevstva Nebeskog i ono se već sada ovdje među nama mora pokazati u svojoj raskoši. Kako? Mojim svakodnevnim životom, odnosom prema Bogu i prema bližnjima, mojom osjetljivošću za druge, za potrebite, za drugačije, pa čak i za one koji ne razmišljaju kao ja. Sveti je Šarbel dobro znao što znači živjeti svijest da je kraljevstvo Božje već ovdje među nama. I doista za redovnike poput njega, koji su se već ovdje na zemlji opredijelili za život posvećen Bogu u molitvi i žrtvi, kažemo da su hodajući znak onoga što nas tek čeka, kraljevstva nebeskog. Ne možemo svi na tako radikalan način zakoračiti u život posvećen Bogu, ali cilj nam je ipak svima jednak, a to je Nebo.

I sve što činim, tko god ja bio i gdje god me život odveo, činim s tom sviješću da već sada stojim na putu Kraljevstva Božjeg i aktivno u njemu sudjelujem. Smisao života posvećenih ljudi kao što je bio sv. Šarbel jeste taj da dok mole za spasenje svoje duše, mole i za one koji žive u svijetu i da ih poput svjetionika podsjeća da smisao života ima svoj cilj jedino u Bogu i njegovoj slavi u vječnosti.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 23. studenog 2021.

Za dobar odnos s Bogom potrebna je tišina

U jednom intevju Thomasa Keatinga, svećenik novinar upitao je iskusnog monaha trapista kako uspostaviti kontakt s Bogom? Pokušavajući definirati to pitanje zapetljao se i više puta ponovio kako, kako, htio bih ali ne znam kako, što trebam učiniti da uđem u odnos s Bogom…?

Mudri starac otac Thomas mu je s dozom humora i na zadovoljstvo slušatelja u dvorani ogovorio sasvim jednostavno: ‘sjedi i zašuti’. Nije to baš toliko jednostavno, ali istina je da je za dobru molitvu i za dobar odnos s Gospodinom potrebna tišina. Tišina je danas podcijenjena i kronično manjka u našim životima. Gotovo da je ne podnosimo. O tome nam svjedoči sva tehnologija kojom smo okruženi.

Kada svećenik u svetoj Misi ostavi malo prostora za šutnju nakon pričesti ili propovijedi, odjednom čujemo šuškanje vrećica, diskretni kašalj, šmrcanje, uzdah, pucketanje klupa. Kada nam se ta šutnja učini predugom tada i naša šuškanja gube na diskreciji i postaju jasan znak svećeniku da je vrijeme za poći dalje. A Bog i nakon tisuća godina komunikacije s čovjekom ima jedan te isti pristup. Pohodi čovjeka u tišini blagog lahora kao proroka Iliju i razgovara sa svojim Sinom u dubini noći kako su nam evanđelisti zapisali.

Dolazi vrijeme, ili je već došlo, kada ćemo tišini pripisivati terapijski učinak na čovjekov duh i psihu, a to znači da smo sve manje sposobni zakoračiti u iskreni duboki dijalog s Bogom i taj problem treba liječiti. Tečajevi posta i molitve koji su dio međugorske duhovnosti uče čovjeka vratiti se onoj sposobnosti naših starih da svugdje i uvijek znamo stupiti u dijalog s Bogom. Uz malo tišine, sklopljenih očiju, slobodnih ruku i srca usmjerena Bogu nebo je na dohvat ruke.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 22. studenog 2021.

Ako želiš naučiti moliti, počni moliti

Jedna pouka pustinjskih otaca veli: ‘ako želiš naučiti moliti, počni moliti.’ Tako jednostavna pouka krije u sebi svu čovjekovu dramu, čežnju i nesposobnost da s Bogom stupi u odnos, a silno bi htio. Bogata tradicija Crkve nudi cijelu lepezu molitvenih iskustava velikih ljudi, a čovjek opet, često puta, ne zna kako i odakle krenuti.

Pouka prije svih pouka jeste i sama Isusova molitva ‘očenaša’, ali ni to nam se ne čini dovoljno jasnim i poticajnim da zakoračimo u dublji odnos s Gospodinom, na što smo svi pozvani bez obzira na stalež i životno opredjeljenje. Ova nas jednostavna pouka stavlja pred zid, spušta loptu na zemlju, izbija nam iz ruku tisuće stranica dobre literature o molitvi i traži od nas samo jedno. Počni moliti. Nije li blaženi Alojzije Stepinac upravo u tome dao svoj primjer rekavši da kada nam oduzmu sve, ostaju nam dvije ruke koje samo treba sklopiti i moliti.

Čovjek nerijetko sam od sebe očekuje posebne uvjete, vrijeme kada će biti spreman i odmoran za molitvu, dobro ispovjeđen i slobodan od briga i kušnji. Takvo vrijeme ne postoji i takve uvjete ne stječu ni najizvrsniji molitelji strogih klauzurnih samostana. Molitva je razgovor s Bogom, molitva je uzdah mislima usmjeren prema Stvoritelju, molitva je trenutak pogleda na križ i iskreno ‘hvala ti Isuse’. Kada taj trenutak, kratak i nevidljiv oku i uhu onih oko nas, postane redovit, postane nam navika i potreba, tada smo već dobro zakoračili u iskustvo molitve. Malim koracima započinje život i hod s Gospodinom. Isus veli: „Tko je vjeran u najmanjem i u najvećem je vjeran.“ (Lk 16,19)  Nekoliko iskrenih riječi uvijek je više nego sati nabrajanja u kojima smo više bili odsutni nego prisutni.

 

 

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne