Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 24. veljače do 1. ožujka 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala je i kazivala sestra Dijana Mlinarić, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova. Njezina duhovna promišljanja donosimo i na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. ožujka 2025.
Marija – ruka koja liječi i spašava
Sv. Ivan Pavao II je rekao: ” Od Marije učimo predati se Bogu u svemu. Od nje učimo vjerovati kada se čini da nema nade. Od Marije se učimo voljeti Krista, Njezina sina.”
Upravo je Marija put kojim je Bog došao k nama ljudima. Po Njoj smo primili Isusa, a po Isusu ćemo naći put do Oca. To je put i iskustvo kršćanstva od proganjane Crkve prvih stoljeća do danas.
Upravo je upadno da su svi sveci djetinje štovali Majku Božju i preko Nje primili od Boga velike milosti. Sveti Alfons Liguori dnevno je Njoj na čast molio krunicu, svake subote Njoj na čast postio, svaki sat molio pozdrav anđeoski. I gle kako ga je Bog po zagovoru Bogorodice proslavio na zemlji i na nebu! I taj veliki svetac zapisao je riječi koje bi si morao dobro zapamtiti svaki katolik: »Ja ne vjerujem«, veli svetac, »da bi se pakao mogao podičiti, da je jedan jedini prispio tamo, koji je iskreno štovao Majku Božju.«
To je bio i put našeg kardinala bl. Alojzija Stepinca. Od najranijeg djetinjstva u okrilju rodne kuće njegova majka Barbara za njega je postila i molila. Krunica je bila dio njene svakodnevice. A kad je naš Blaženik postao svećenik preporučivala ga je Djevici Mariji kako bi bio svet svećenik.
Stepinac je bio veliki Marijin hodočasnik i štovatelj. O njegovoj ljubavi i velikom značenju Marije u njegovom životu govori i dio iz njegove oporuke: “Život bi u obitelji bio težak kad ne bi bilo majke. Crkva je jedna velika Božja obitelj. Bog se pobrinuo za Majku te Obitelji, a to je Blažena Djevica Marija, Majka Božja i Majka naša.“
Sveti ljudi u Mariji vide ruku preko koje Gospodin liječi i spašava svakog čovjeka. I danas su vremena teška i neizvjesna stog puno znači pomoć i zaštita. Obnovimo i produbimo svoj odnos s Marijom. Njoj predajmo svoj život a osobito svoje rane, slabosti i mane jer Ona poput svake prave majke štiti svoju djecu i ljubi tamo gdje boli, svaku ranu povija i kod svog Sina nas trajno zagovara.
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. veljače 2025.
Do Njegovih nogu
Kad mi je najteže i kad mi je potrebna utjeha vrlo mi često u molitvi dođe slika gdje zamišljam sebe na mjestu do Isusovih nogu. I kad dublje promišljam to u biti i jest idealno mjesto za promjenu života. To je mjesto blizine, tu želim biti i danas.
Ponekad uspijevam doći sama, a ponekad trebam da me netko tu donese. U meni ima toliko toga slijepoga, hromoga, nijemoga i mnogo toga drugoga. Ima mnogo toga što otežava korak i moj život. Moje su nemoći daleko manje tjelesne od onih nemoći koje nosim u svome srcu. Čovjek, htijući ili ne htijući, završi pod nogama zla i nemoći, pod nogama drugih ljudi, ali i pod svojim nogama, a ne do Isusovih nogu. Gaze nas, a često se gazimo i sami. Ali do nogu Isusovih je sigurnost koju trebamo, tu je ozdravljenje koje tražimo, upravo do Isusovih nogu. Uskoro ulazimo u vrijeme Korizme, a to je vrijeme kada valja još snažnije doći k Isusu, nagrnuti k Njemu ne najprije radi čudesnih ozdravljenja nego zbog želje za Njegovom Riječi, zbog gladi koju osjećamo u sebi, a nitko je i ništa na ovome svijetu ne može ispuniti. Dopustimo svome srcu da ove Korizme osjeti i čuje Isusove riječi koje nas žele ohrabriti, podići, ozdraviti, tu do Njegovih nogu, tu do Njegova Srca. Zajedno s Njim, prateći Njegove stope, utisnimo svoj korak u Njegove korake. Korizma je vrijeme ozdravljenja svega izgubljenog u nama.
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. veljače 2025.
S Isusom na putu života
Danas razmišljam o tome kako je naš je život zapravo jedan put, put kojim koračam poput dvojice učenika koji su išli u Emaus. Emaus je malo nebitno selo, ali se u njemu odigrao tako važan susret, susret života. Na tom putu u Emaus možemo uočiti kako Isus ulazi u sve naše razgovore, želi s nama pretresati našu svakidašnjicu, raspraviti s nama događaje i ljude, želi razgovarati s nama. Nije li sve to molitva? I naravno da su se ta dvojica učenika na tom putovanju osjećala dobro, Isus je bio u njihovim molitvama, Isus je bio uz njih. Ali danas shvaćam kako ponekad teško prepoznajem onoga koji je zapravo uvijek uz mene. Ponekad me previše obuzmu moje misli, problemi, razmišljanja i želje da dođem do cilja, a da zapravo zaboravljam da je Bog cijelo vrijeme uz mene, da me prati na mom životnom putu.
Hvala Ti Gospodine što prekoravaš moju bezumnost i sporost srca, moju nevjeru i neshvaćanje. Molim Te nemoj nikad odustati od mene, pošalji mi Svoga Duha da mi se otvore oči, da prepoznam Tebe Boga koji mi se daješ, Boga koji postaješ hranom mog života.
Hvala Ti za svaku Euharistiju. Tu u lomljenju kruha nestaje sva moja bezumnost i sporost srca, srce snažno kuca u Božjoj prisutnosti i nosi me naprijed kako bi dijelila radost s bližnjima.
O kako tu radost Radosne vijesti želim donijeti svima…do nakraj svijeta. Svima slomljenima, odbačenima, tužnima, prevarenima. Jer samo Ti činiš sve novo.
Duhovni poticaj Živo vrelo 26. veljače 2025.
Ostajem
Teško je danas biti čovjek nade u svijetu koji je sve više bolestan, koji svaki dan započinje neki novi rat, koji ubija nerođenu djecu, izvrće činjenice, samo trči za profitom i hedonizmom, a bježi od svake pa i najmanje žrtve.
Ali u tom i baš takvom svijetu živimo danas i ti i ja. I baš tu u mojoj svakodnevici u ovim okolnostima Bog poziva i tebe i mene da budemo drugačiji. Da budemo ljudi nade. A to je moguće samo ako svoj pogled usmjerimo na Njega, a ne na svijet.
U brojnim teškim situacijama čovjek dođe do prepreka i zidova kad se čini da je jedino rješenje pobjeći, maknuti se, odustati. Odustati od prijateljskog odnosa, braka, zajednice, posla, školovanja pa i duhovnog poziva. Istina, u određenim situacijama i jest najbolje krenuti novim putevima. Ali nerijetko su baš te teške situacije prilika i poziv da se Gospodin proslavi u nama i po nama. Vrlo često nas Gospodin poziva da ostanemo tu gdje jesmo, da ne bježimo od svoje svakodnevice, da prođemo s Njim ruku pod ruku kroz vatru u teškim situacijama s povjerenjem da On izvodi sve na dobro onima koji Ga ljube. Ostali su mnogi mučenici, ostao je i naš kardinal Alojzije Stepinac. I po njihovom ostanku Gospodin se proslavio. „Ostajem“…jedna riječ tako znakovita i tako duboka. Ostajem tu gdje jesam, gdje si me Ti Gospodine stavio. I vjerujem da Ti baš tu baš danas i baš preko mene djeluješ.
Zato danas stani i promisli o svom životu. Što te plaši? Od koga ili čega bježiš? Gdje te Gospodin poziva da ostaneš?
Povjeri Gospodinu svoj život, svoje brige i bjegove. Uvijek je s Njim moguće krenuti ispočetka. Ne boj se riskirati i ostati do kraja s Bogom i u Bogu tu gdje jesi i biti čovjek nade.
Duhovni poticaj Živo vrelo 25. veljače 2025.
Put Riječi = put srca
Gospodine, tolike riječi na sve moguće načine svaki dan bombardiraju moju nutrinu. Sve više shvaćam koliko je teško i važno bdjeti nad vratima svoje duše, očima i ušima, i boriti se protiv navale svih mogućih štetnih utjecaja riječi koje tako lako zavedu i upropaste čovjeka.
Tvoja Riječ je drugačija. Kao i Tvoje Kraljevstvo – tako je blizu, nadohvat ruke. Ipak, potrebna je velika volja i snaga da dohvatim Riječ. Vrlo često kad odlučim produbljivati Tvoju Riječ to mi se vrijeme čini poput penjanja koje traži veliku volju i napor osobito na početku.
No, brzo nakon početne borbe i baš svaki put u susretu s Tvojom Riječju doživim ljepotu puta s Tobom. Ta Tvoja Riječ tako tiha, nenametljiva, nikad me nije ostavila ravnodušnom. Baš nikad. Koliko god ju čitam uvijek mi je nova, uvijek me ili oduševi ili propituje, uči, opominje ili tješi. I poziva me da idem dalje, dublje i više jer ići putem Tvoje Riječi znači ići putem srca, a put je srca put kojim Bože Ti najprije i najsnažnije dolaziš čovjeku ususret. Hvala Ti za Tvoju živu Riječ jer u Njoj prepoznajem Tebe koji me prihvaćaš i koji daješ novu priliku, novi život, novi početak, u Tebi Isuse prepoznajem onoga koji me ne osuđuje i ne odbacuje.
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. veljače 2025.
Svi te traže
Čitamo u Svetom Pismu kako su mnogi ljudi tražili Isusa. Mase su hrlile i svi su tražili njegovu blizinu te dodir. I danas Ga svatko od nas traži na svoj način i pokušava mu to dati do znanja, najčešće nestrpljivo s očekivanjima kada i kako On treba doći i što treba napraviti. A On…sigurno nas čuje i vidi, ali ne vodi se našim očekivanjima nego čini ono što je za nas najbolje iako vrlo često to ne vidimo i ne shvaćamo.
Masa ljudi je tražila Isusa, a On, On se rano ujutro još za mraka povlačio u osamu. Dok se mi čudimo kako to da Isusu ne godi naša pažnja i potreba za Njim, zaboravljamo razlog njegova povlačenja u osamu: nije to bijeg od stvarnosti i od sviju nas, nisu to razočaranje ili umor, nisu to njegova glad i potreba za mirom, nego glad i potreba za Ocem, za susretom s Njim u tišini i osami. Isus želi biti ispunjen da bi mogao dati i davati, i ljubavlju i mirom i snagom i čistoćom. Tako smo često usmjereni na sebe same i na svoje potrebe, a daleko manje dižemo pogled više, iznad svega, gledajući u osamu u kojoj Isus boravi i zove i nas da s Njim i uz Njega zakoračimo ne samo u ozdravljenje nego i u osamu, u osobni susret s Ocem. Upravo je tu izvor onoga radi čega Ga „svi traže“. Krenimo i mi danas u svemu s Njim na Izvor. Potražimo izvor ozdravljenja, snage i mira, izvor na kojem se i Isus napaja. U tišini na početku dana u osami, u susretu s Ocem.
