Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 29. rujna do 4. listopada 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje sestra Monika Ćorić, školska sestra franjevka Provincije Svete Obitelji u Hercegovini, koja trenutno djeluje u samostanu Svete Obitelji u Mostaru. Njezina duhovna promišljanja dostupna su i na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. listopada 2025.
Pokazati ljubav svima koji su stvarali moj život
Jeste li razmišljali o svom zadnjem danu, o trenutku kada najdražu radnju obavljate posljednji put, a da to i ne znate?
Kad bih znao da je to posljednji put s tobom, promatrao bih te kako spavaš, pokrio bih te nježno i zahvalio Gospodinu za tvoj dragocjeni život.
Kad bih znao da je to posljednji put što sam s tobom, otpratio bih te do izlaznih vrata, zagrlio bih te i poljubio.
Pozvao bih te da to još jednom učinim.
Kad bih znao da sam s tobom posljednji put, slušao bih pomno tvoj glas, ugasio televizor, odložio novine i svu bih svoju pozornost usredotočio na tebe.
Zapamtio bih ton tvoga glasa i boju tvojih očiju.
Kad bih znao da je to posljednji put što sam s tobom, pustio bih da pjevaš i sam bih pjevao s tobom. I rekao bih ti da još jednom zapjevaš.
Kad bih znao da je to posljednji put što sam s tobom, svaki bi mi trenutak bio važan. Ne bih se brinuo za tanjure, za dvorište, za novac… poželio bih da zauvijek ostanem s tobom.
Kad bih znao da je to posljednji put što sam s tobom, učinio bih sve da budeš sretna. Pričao bih ti o tome koliko mi značiš, koliko mi je stalo da dođeš u raj.
Rekao bih ti da se ne bojiš, da budeš jaka.
Govorio bih ti da te volim. Smijali bismo se i prebirali po najljepšim uspomenama.
Kad bih znao da je to posljednji put što sam s tobom, čitao bih s tobom Bibliju i molio. Zahvaljivao bih Bogu što smo se susreli i što se na tako divan način brinuo za nas.
Kad bih znao da je to posljednji put što sam s tobom, plakao bih jer bih želio više vremena provesti s tobom.
Pomozi mi, Gospodine, da pokažem ljubav svima koji su stvarali moj život.
Ovo može biti posljednji put da smo zajedno.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. listopada 2025.
Pronađite Boga u današnjem danu
Znate, jedan je dječak želio upoznati Boga. Znao je da se do Boga dugo putuje pa je jednoga dana u svoju košaricu stavio kolača, marmelade i soka te krenuo u potragu za Bogom. Nakon pola kilometra ugledao je staricu u parku. Sjedila je na klupi i promatrala golubove. Dječak sjede pored nje i otvori svoju košaricu. Upravo kad je htio popiti malo soka iz boce, učini mu se da je starica gladna i ponudi joj jedan od svojih kolača. Starica je prihvatila kolač, a u znak zahvale se vedro nasmiješila dječaku. Osmijeh je bio vrlo mio pa joj je dječak pružio još jedan kolač. Samo da bi mu se ponovno nasmiješila. Bio je doista presretan. Jeo je s njom i uživao i sam se smiješeći. Kad je sunce zašlo dječak pomisli na povratak. No, prije nego što je pošao, okrenuo se i zagrlio staricu. I ona je njega zagrlila i nasmiješila mu se najljepšim osmijehom na svijetu.
Kad se dječak vratio kući, njegova mama vidjevši njegovo ozareno lice upita: – Gdje si to bio sinko da si tako radostan?
Dječak odgovori: – Danas sam bio s Bogom na užini. Znaš, Bog ima najljepši osmijeh na svijetu.
Starica je također došla kući ozarena lica. Njezin se sin iznenadio kad je vidio mir i radost na njezinu licu, pa je upita: – Mama, gdje si danas bila da si tako sretna?
Starica odgovori: – Danas sam bila s Bogom na užini. Znaš, puno je mlađi nego što sam mislila.
Znate li i vi da je Bog mnogo mlađi nego što mislite? I da ima prekrasan osmijeh? Pronađite ga u današnjem danu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. listopada 2025.
Tajna sreće
Bio jedan tužni kralj, a imao veselog slugu koji je posvuda išao s velikim osmijehom na licu.
-Slugo! – reče jednoga dana kralj – Odaj mi tajnu svoga veselja.
-Nema tajne, gospodine. Jednostavno nemam razloga za žalost. Sretan sam što vam služim, što živim u kući koju mi je dvor dodijelio. Imam što jesti i još od vremena do vremena dobijem pokoji novčić.
Kralj pozove svog najmudrijeg savjetnika i reče mu: -Želim saznati tajnu sreće moga sluge.
-Tajnu njegove sreće ne možeš otkriti, ali je možeš uništiti ako želiš.
-Kako?
-Učlani slugu u klub 99.
-Što je to? – upita kralj.
-Ti samo čini kako ti kažem.
Kralj tada posluša savjetnikove upute. Načini vrećicu u koju stavi 99 zlatnika te ih dade svome sluzi govoreći: – Ovo je tvoje blago. Uživaj u njemu i nikome ne govori kako si ga stekao.
Sluga nikada u životu nije vidio toliko bogatstvo. Počeo je odmah prebrojavati zlatnike. 10. 20. 30. 40. 50. 60. 99.
Razočaran, tražio je po stolu zlatnik koji je nedostajao. Pomisli kako je pokraden. Pretražio je sve ispod stola, pretresao vrećicu, provjerio džepove. Zlatnika nije našao.
Na stolu je stajala vrećica koja kao da ga je izazivala svojim okrnjim blagom. 99 zlatnika.
-99. Nije to malo. – pomisli. – Ali, nedostaje jedan zlatnik. Stotina je cjelovit broj. 99 nije.
Izgled sluge se posve izmijenio. Čelo mu je bilo namršteno, lice u grču, oči zatvorene, usta stisnuta. Škripao je zubima od bijesa. Računao je koliko bi dugo trebao raditi da stekne taj stoti zlatnik. Pomislio je kako bi trebao prisiliti svoju ženu i djecu da rade. Da bi uspio ni deset godina ne bi bilo dovoljno.
Sluga je ušao u klub 99. Nakon nekoliko dana kralj ga je otpustio iz službe jer u dvoru nije želio slugu koji je uvijek loše volje.
A kad bismo došli k sebi i zaključili da je 99 zlatnika cijelo bogatstvo, da tom bogatstvu ništa ne manjka, da nam nitko ništa nije ukrao, da broj 100 nije cjelovitiji od broja 99., da su nam postavili zamku kako bi nas izluđivali, zamarali, ismijavali, ljutili i na kraju unesrećili. U kakvu opaku zamku su nas uhvatili?! O kako bi bilo lijepo kad bismo znali uživati u blagu koje već posjedujemo. Primijeti to blago i danas!
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. listopada 2025.
Poziv na vjernost
Možda ste ponekad život doživljavali kao vježbanje. Par skokova, malo trčanja i pred večer nešto istezanja. Zar vam se ne čini da je tako i u vjerskom životu? Zar ne izgledamo kao mala djeca i želimo stići na odredište prije Isusa, iako nam On jasno govori da On ide prije nas kako bi nam pripravio mjesto.
Priprema nam iznenađenje. Jedine upute koje nam je ostavio upućuju na to da je On Put, Istina i Život. Osjetimo to kao poziv na vjernost. Put sigurno nije asfaltiran i nerijetko je put gromada kamenja koje prije trebamo skloniti s puta. Sljedeća vježba je ta da nam govori istinu, iako znamo koliko smo sumnjičavi u sve što nam drugi govore.
Život obično volimo sami planirati, no valja se sjetiti kako sami nismo isplanirali svoje rođenje pa je onda razumljivije da ima Netko, Bog, koji je iznad svakog razuma i koji upravlja svakim životom. A za taj život s Njim treba dosta istezanja i upala duhovnih mišića strpljivosti i požrtvovnosti. Tada samo znamo da smo pravi sportaši, oni koji hite ka nagradi i ne odustaju kada ih ozljede slome.
Razmislite, zar život s Bogom nije baš takva avantura koja traži moj i tvoj trud, a za nagradu se brine On koji je sve to i organizirao?!
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. rujna 2025.
Bog nam daruje vječnost
Dragi brate i sestro, jeste li razmišljali o svojim isprikama, izlikama? O svojim opravdanjima? O onom što kroz jedan dan govorite, činite ili možda samo mislite. Čime sebe opravdavate, čime se ispričavate? Čime bježite od sebe, od bližnjih, od Boga? Jeste li možda razmišljali da je možda dobro vrijeme da odete malo češće u crkvu, na klanjanje, na ispovijed, na duhovnu obnovu? Ili da s police skinete Bibliju, obrišete prašinu s nje i pročitate koji redak? Ili možda neko dobro duhovno štivo? Ili već za to sve imate isprike?!
Evo tako su jednoga dana na crkvena vrata prikucani plakati s natpisom:
Da bismo svima udovoljili sljedeće nedjelje organiziramo pohod svetoj misi za koji neće biti isprika. U sakristiji će biti namještene postelje za sve one koji kažu: nedjelja je jedini dan kad se mogu naspavati. Naručeni su ugodni naslonjači za sve koji se tuže da su crkvene klupe tvrde i neudobne. Osigurali smo kapi za oči onima koji će doći izmučeni gledanjem televizije do u kasne sate. Na ulazu će se dijeliti mali željezni šljemovi onima koji misle da će im kad dođu u crkvu pasti krov na glavu. Topli pokrivači dijeliti će se onima koji kažu da je crkva hladna, a ventilatori onima kojima je u crkvi prevruće. Onima koji govore da u crkvu idu oni koji su izvan crkve najgori ljudi biti će dostupan popis s rubrikama za označavanje. Rodbina i prijatelji stizat će u pomoć gospođama koje ne mogu u isto vrijeme biti u crkvi i spremati objed. Nevoljnima da daju milostinju dijeliti će se kartoni s natpisom: već sam dao milostinju! U jednoj od crkvenih lađa postavit će se nasadi cvijeća i stabala za one koji Boga traže samo u prirodi. Liječnici i medicinske sestre brinut će za one koji se upravo i samo nedjeljom razbole. Onima koji ne čuju propovijedi dijeliti će se slušni aparati, a onima koji ne podnose buku dijeliti će se čepovi za uši. Crkva će biti ukrašena božićnim zvjezdicama i vazmenim ljiljanima za sve one koji je posjećuju samo za Božić i Uskrs.
Dati vrijeme Bogu postalo je danas neka vrsta prisilnog rada. Bog nam daruje Vječnost, a mi mu nevoljko posvećujemo koji trenutak. Posveti mu i ti danas pokoji svoj trenutak.
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. rujna 2025.
Bog nam se očituje svakodnevno
Postoji jedna priča o tome kako nam Bog dolazi.
„Jednoga je dana jedan čovjek saznao da će mu Bog doći u posjet.
-Meni? – zabrinu se on. – Baš u moju kuću?!
Brzo je pregledao sve sobe, od podruma do tavana, prošao stubište, pa je sada kada Bog dolazi kuću počeo gledati drugim očima.
-Ma nemoguće! O, jadna li mene… – jadikovao je. – Ta ne mogu primiti Boga u prljavu kuću, sve je prljavo i puno prašine. Nema ni jedne sobe prikladne da ga ugostim. Sve bi trebalo prozračiti.
Otvarao je tako prozore i vrata.
-Braćo moja, prijatelji! – zvao je glasno. – Dođite, pomozite mi! Ali, što prije.
Sam se zdušno dao na čišćenje kuće. Pogledavši kroz gusti oblak prašine, ugledao je čovjeka koji mu je dolazio u pomoć. Dvojici je ipak lakše. Izbacili su starudiju, skupili je na hrpu i zapalili. Na koljenima su ribali stubište i hodnike. Kante čiste i prljave vode samo su se izmjenjivale. Onda su oprali prozore i očistili svaki kutak pazeći da ne ostane ni trunke prašine.
-Ovom poslu nema kraja! – doviknuo je čovjek koji mu je pomagao.
-Završiti ćemo, ne brini. – rekao je ovaj mirno.
Radili su marljivo cijeli dan i kuća je napokon bila sređena, čista i prozračena. Kad se spustila večer, pošli su u kuhinju da se okrijepe.
-Ugledna gosta mogu sada primiti. – reče čovjek. – Bog može doći, što još čeka?
-Tu sam! – reče njegov pomoćnik i sjede za stol. – Sjedni i ti pa blagujmo zajedno!
Neka nam već današnji dan bude prilika da uredimo svoje domove, da sredimo domove svoga srca jer u komadiću hostije, ali i našim bližnjima očituje nam se svakodnevno sam Bog.
