Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, Velikog tjedna od 30. ožujka do 4. travnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Ivan Hrkać, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je na službi župnog vikara župe sv. Jakova u Međugorju i nacionalnog duhovnog asistenta Franjevačke mladeži. Fra Ivan u svojim duhovnim poticajima donosi stihove Rajmunda Kuparea i govori o njima.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. travnja 2026.
Velika subota
U praznini Tvojega groba
pronašli smo smisao opstanka.
Zato nad našom prošlošću
bdije Anđeo.
U Veliku subotu stihovi nas vode u samu tišinu groba, u trenutak kada ništa ne izgleda jasno, kada se čini da je došao kraj.
‘U praznini Tvojega groba pronašli smo smisao opstanka’, ove nas riječi upućuju da u onome što izgleda mrtvo, beznačajno i izgubljeno, otkrivamo da Bog već djeluje. Praznina groba nije kraj, nego tek početak u kojem nastaje novost. Koliko puta u životu izgubimo nade, dođu tolika razočaranja, uvuče se besmisao u život i opstanak na ovoj zemlji. Odgovor na sva naša nutarnja previranja možemo pronaći u Velikoj suboti.
Grob je prazan, ali upravo u toj praznini počinje novi život, život vječni. U tome je smisao našeg opstanka, smisao naše vjere i nade. Ni smrt, ni grob, ni tama nemaju zadnju riječ. Bog daje novi život, novo svjetlo i novi smisao.
Kaže nam Kupareo dalje: ‘zato nad našom prošlošću bdije Anđeo’, on bdije nad nama, nad našim pogreškama, ranama i neuspjesima. On bdije kako se ne bismo vraćali u prošlost naših promašaja i strahova, u sve ono što je iza nas ostalo tamno i mračno. Anđeo sjedi na našem otkotrljanom kamenu i bdije da se ne vraćamo u tamu groba.
Velika subota nas uči strpljenju u vjeri, i kad ništa ne razumijemo, i kad je tišina teška. Bog baš u toj tišini i skrovitosti djeluje te nas budi uskrsnim jutrom! Na nama je zadaća da čekamo, bdijemo i i vjerujemo da će Uskrsli Krist k nama doći!
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. travnja 2026.
Veliki petak
Tvoj zadnji krik još i danas drma
stjenkama ljudskog uma
u kojima se začahurila savjest.
Ti šutiš
i čekaš
da se pojavi leptir.
Isusov posljednji krik, kako ga donosi evanđelje po Ivanu koje se danas čita, glasi: dovršeno je!
To je krik ispunjenja i dovršenja Božjeg plana za spas čovječanstva. Sve što je Isus govorio, činio i naviještao sada dolazi do svoga vrhunca. Ljubav ide do kraja i daje se do kraja.
Isusov krik i danas odzvanja ne izvana, nego iznutra, u stjenkama ljudskog uma.
To je krik koji razbija naše nutarnje zidove, ali često bez uspjeha. Jer naša se savjest zna začahuriti, zatvoriti, umrtviti, pa čak i ušutkati. Čujemo taj krik, ali ne reagiramo. Poznamo ga ali ne mijenjamo se. Tada dolazi iznenađenje, kaže Kuapreo: Isuse, Ti šutiš i čekaš!
On šuti i čeka iz poštovanja prema našoj slobodi. A što čeka? Čeka ‘da se pojavi leptir’. Tako snažna slika, iz začahurene savjesti može izaći nešto novo. Može izaći novi preobraženi život.
Veliki petak zato nije samo dan Isusovog posljednjeg krika, nego i dan tišine u kojoj se odlučuje hoće li naša savjest ostati zatvorena ili će se otvoriti?
Hoćemo li ostati u začahurenosti navike, grijeha i ravnodušnosti, ili dopustiti da nas Kristov križ iznutra promijeni? On šuti i čeka,
On vjeruje da iz svakog čovjeka može izaći leptir, tj sloboda novog, obraćenog života.
Zato danas ponizno molimo: Gospodine Isuse, neka tvoj krik rastvori svaku začahurenost našeg uma i srca; neka tvoj krik bude poziv na ljubavi i sebedarje; neka tvoja šutnja i čekanje bude zov da se nanovo rodimo po Tebi i u Tebi.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. travnja 2026.
Posljednja večera
Tvoja će večera
trajati dovijeka,
a svaka naša
može biti posljednja.
Veliki je četvrtak, a stihovi Rajmunda Kuparea vode nas u dvoranu posljednje večere, u samo srce ustanovljenja euharistije. Te svete večeri započela je večera koja ne prestaje. Krist ostaje prisutan među nama do konca vremena. Lomi kruh i postaje kruhom za nas, kako bi nas hranio sobom zauvijek. Njegova večera zbog toga traje dovijeka.
A što je s našom večerom? Svaka može biti posljednja, kaže Kupareo. Opominje nas da olako ne uzimamo sveta otajstva koja slavimo. U toj napetosti krije se poziv da ne odgađamo susret s Njim, da ne živimo vjeru površno, kao da imamo beskrajno vremena. Svaka sveta Misa je stvarni susret s Njim možda baš onaj koji će nas zateći na kraju ovozemaljskog puta. Zato pristupajmo svetom stolu svjesno i dostojanstveno. Ne kao da ćemo uvijek imati novu priliku, nego kao da je ova prilika dar koji se ne ponavlja. Krist se daje uvijek potpuno, a na nama je da Ga primimo sada u daru euharistije.
Zato možemo danas moliti: Gospodine Isuse, potakni nas da pristupamo tvojoj Gozbi ljubavi puni poštovanja i da Te primamo čista srca pod prilikama kruha i vina.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. travnja 2026.
Velika srijeda – Isus i dalje ide sam
Nitko ne želi da vidi Tvoj pad, a još manje da Te prati.
Posljednji je Cirenac zakasnio, a Veronike su ostale kod kuće.
Vjekovima tako hodaš osamljen.
Ustrajno Te još samo prate suci i krvnici.
‘Nitko ne želi da vidi Tvoj pad, a još manje da Te prati – stihovi su koji govore o našoj krhkosti. Mi ne volimo slabost, zaobilazimo križ, a tek doživjeti pad pred drugima koji nas motre, jednostavno prevelika sramota i poniženje. Možda zbog toga ne želimo vidjeti ni Tvoj pad, Isuse. Lakše nam je gledati kako ozdravljaš bolesne i podižeš na život mrtve, kako propovijedaš Kraljevstvo Božje i kako svečano ulaziš u Jeruzalem. Ali pad i još k tome da Te pratimo, tada jednostavno bježimo.
Cirenac je zakasnio i Veronike ostaju kod kuće, a Isus i dalje ide sam. I danas, kaže Kupareo. Mogu li danas biti nekome Cirenac ili namjerno kasnim kada me netko treba? Mogu li i danas biti nekome Veronika s malim rupčićem, a ipak odlučujem biti u komociji vlastitog doma? Isus ide i danas ovim svijetom u napuštenima, ranjenima i odbačenima.
A tko Ga ustrajno prati? Suci i krvnici. Zlo ustrajava u praćenju Isusa kako bi Ga osudilo i ubilo, kako bi Ga zatrlo s lica ove zemlje.
Danas nam se postavlja jednostavno pitanje: jesam li spreman prići Kristu kad pada i pratiti ga do Kalvarije?
Gospodine Isuse, daj nam pogled srca koje vidi Tvoj pad; daj nam srce Cirenca i Veronike koji su spremni prići i pomoći; daj nam vjere da ostanemo ustrajni u nasljedovanju življenja Evanđelja.
Duhovni poticaj Živo vrelo 31. ožujka 2026.
Veliki utorak – Smekšaj naša srca
Naša se savjest nije uznemirila kad si prolazio svezan i popljuvan.
Pijetao je imao više uspjeha: rasplakao je Petra.
Stihovi Rajmunda Kuparea za Veliki utorak nose jednu bolnu istinu: moguće je gledati Isusa, svezana, popljuvana, izbičevana i ostati ravnodušan. Moguće je i danas gledati ratove, sukobe, nemire što u svijetu, što u našem okruženju i ostati ravnodušan. Koliko puta Krist prolazi kroz naš život ranjen u bližnjemu, a mi ostajemo mirni, nedirnuti, bez ganuća. Naša se savijest nije uznemirila, kaže Kupareo, kao da nam kaže da je naša savjest otupjela na tuđu bol.
A onda dodaje tako snažan stih: ‘pijetao je imao više uspjeha: rasplakao je Petra’! Pijetao je doveo Petra do suza podsjetivši ga na Isusove riječi. Kako nam je potreban pijetao danas, jedan pjev koji će nas podsjećati na Isusove riječi. Kako nam je potrebna savjest koja će se uznemiriti kada zataji Isusa, kada uvidi da je postala ravnodušna na bol i patnju. Nije naglasak stavljen na Petrovu zatajenju, nego na srcu koje je zaplakalo, srcu koje nije ravnodušno. Kako smo potrebni takvoga srca! Veliki utorak nas zato poziva da uputimo iskrenu molitvu: Isuse, ti koji si svezan i popljuvan prolazio da bi odvezao ljudski rod spona grijeha i smrti: smekšaj naša srca da znamo zaplakati poput Petra te ostati vjerni Tebi do kraja.
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. ožujka 2026.
Veliki ponedjeljak – Gospodar blagajne
Ti si gospodar blagajne.
Juda se je prevario:
primio je odviše malo,
kao i mi kad mijenjamo
Tebe za osmijehe.
Veliki ponedjeljak nas ne vodi odmah na Golgotu nego nas zaustavlja pred jednim važnim pitanjem: koliku vrijednost ima Isus u našem životu?
Kaže nam Kuapreo, ‘Juda je primio odviše malo’. Nije problem samo u tome što je izdao nego u tome što je pristao na tako malu cijenu. Trideset srebrnjaka za Sina Božjeg. Tolika je vrijednost Krista bila u njegovim očima. Odviše mala.
Kupareo ide još dublje pa nam kaže: ‘kao i mi kad mijenjamo Tebe za osmijehe’. Tu prestaje govor o Judi, a započinje govor o nama. Koliko puta zamijenimo Krista za nešto što traje par trenutaka? Zbog nečijeg odobravanja, zbog straha od mišljenja naših bližnjih, zbog ugode i užitka ili zbog nekog kompromisa i lagodnosti spremni smo zatajiti i prodati Krista.
Ne prodajemo Ga danas za srebro nego za “osmijehe”, za to da budemo prihvaćeni među ljudima.
Isus ostaje „Gospodar blagajne“. On zna pravu vrijednost stvari i svakoga od nas. On zna da nijedan osmijeh, nijedno odobravanje, nijedna korist ne može zamijeniti odnos s Njim.
Ovi stihovi su poziv na buđenje. Danas je dan za jednu odluku poput molitve: ne želim tebe, Isuse mijenjati za sitniš ovoga svijeta jer Ti svoj život darovao potpuno za mene i za spas cijeloga svijeta.
