Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 3. do 8. siječnja 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje s. Kristina Barbarić, školska sestra franjevka Krista Kralja, članica Provincije Svete obitelji u Hercegovini, koja je na službi u Bukovici. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 8. siječnja 2022.
Budimo jedni drugima Radost
U životu svakog čovjeka, u svim željama i pothvatima prisutna je čežnja za radošću, srećom. Mi ne želimo samo živjeti, biti zdravi i zalagati se za svoje i opće dobro. Uza sve to, želimo i to da istinski budemo radosni. Kao što nam je potrebno da jedemo, radimo i odmaramo, da se borimo za svoja prava, da izgrađujemo prijateljstvo s Bogom i ljudima, tako nam je potrebna radost.
Život je dar, i to dar Božje dobrote. U trenucima kad doživljavamo život kao dar Božje dobrote, postajemo sretni i zahvalni što živimo. Radost rađa zahvalnošću. Radost donosi smiraj u srcu. Zahvalnost za sve što nam život donosi, mimo i iznad svih naših planova i dostignuća. Radost nije nikad svojina čovjeka pojedinca, nije izdvojena i u se zatvorena. Samo podijeljena radost rađa novom radošću. Isus nam daje svjedočanstvo svog života. Prošao je zemljom čineći dobro tj. donoseći ljudima radost. Tako je nama objavio svoju slavu i slavu Boga Oca. U Isusu Kristu Bog objavljuje svemu svijetu da se mi ljudi nikad i nigdje ne nalazimo u bezizlaznoj situaciji. Mi nikad nismo sami niti izgubljeni. Ako se dogodi da pomislimo da smo u bezizlaznoj situaciji i da je sve izgubljeno Isus nas upućuje na nazočnost Boga Oca koji izgubljenu situaciju uzima kao svoju. Bog Otac sve rješava na dobro. U Isusu je Bog postao čovjekom i izabrao svakog od nas da bi mi jedni drugima bili na radost.
Učinimo sve i uložimo istinske napore da mi kršćani svojim nastojanjima druge učinimo radosnima. Darujmo sebe, svoje vrijeme, sve što imamo jedni za druge. Budimo istinski Isusovi učenici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 7. siječnja 2022.
Sretan život – dar Božje dobrote
Svima nam je poznato da u svijetu postoje napetosti, kako među ljudima, tako među narodima. Prisutne su napetosti i u najužem krugu obitelji i u svakom pojedincu. Postoje između ljudi i drugih živih bića. Mi kršćani znamo iz Evanđelja i Isusova primjera života i učenja gdje je izvor svih napetosti. On nam pokazuje i put i mogućnost da se napetosti jednom nadvladaju.
Izvor je svih napetosti u čovjekovoj otuđenosti od izvora života. Čovjek se udaljio i još se udaljava, od izvora reda i mira, udaljio se od Boga. Iz sadašnjeg stanja svijeta i čovjeka u svijetu, čovjek zaista, uza sva svoja odvažna i plemenita nastojanja, ništa bitno sam ne može izmijeniti. Konačan red i mir, procvat čovječnosti i sretna života dolazi kao dar Božje dobrote. Pokretačke snage koje čovjeka usmjeravaju i vode u susret ostvarenja punine života i sreće, nisu ni znanje ni sila, nego vjera i pouzdanje-nada. Isus nas uči da sve nedaće trebaju u nama vjernicima rasplamsati strpljivo pouzdanje u Boga.
Nikakva propast i nikakva nevolja nije zadnja riječ. To nam je darovano na Isusovu primjeru. Za nj je smrt na križu bila bolna i teška, ali njoj nije pripala zadnja riječ u njegovu životu. Ona je bila samo prijelaz u novi život, život uskrsnuća kojemu je pripala zadnja riječ. Zagledani u Isusa, vidimo da je preobražaj u njegovoj smrti i uskrsnuću već počeo, za svakog pojedinca i čovječanstvo. Mi koji se njegovim imenom zovemo pozvani smo da se svim silama uključimo u preobražaj svijeta: to znači da živimo životom vjere, pouzdanja i ljubavi, i to u oba smjera-u odnosu na Boga i na ljude. Pozvani smo graditi svijet, zemlju gdje se sve svodi na mjeru čovjeka, gdje srdačnost ispunja dom a ljudi nalaze ljudsku toplinu. Gdje zdravi bolesnima, jaki slabima, mladi starijima i obratno daju dom i sigurnost. To je Isusova zapovijed: Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste! Mt 25, 45
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. siječnja 2022.
Zahvalni budite
Može li Isus danas reći meni i tebi: Danas je došlo spasenje ovoj kući… Isus nas želi susresti i to otvoreno bez predrasuda i s punim povjerenjem. Isus uzima ljude ozbiljno i duboko ponire u srž naših problema. Njegovu pogledu ništa ne izmiče: sve je pred njim otkriveno i sve pokazuje svoje pravo lice. Isusa u njegovu pristupu čovjeku ne koče unutarnje napetosti i ne sputavaju ljudski obziri, nema Isus sebičnih namisli ni straha pred prijetnjama. Isus je tu za čovjeka i sve što je u interesu objave Božje ljubavi i dobra čovjeka on će se suprotstaviti svima i svakom, pa i onim silama koje cijela njegova okolina smatra najutjecajnijima. Isus u svim susretima nastupa s dubokim poštovanjem slobode osobnog stava i odluke čovjeka pojedinca. Čovjeku uvijek nudi spasenje. Ipak čovjek se mora odlučiti sam u punini svijesti slobode i osobne odgovornosti. Put do takve slobode, put izlaska iz tame robovanja u svjetlo istine i života, samo je jedan: ljubav. To je središnja točka u susretima Isusa s ljudima. Ljubav je u Isusovim susretima uvijek osobna i posve neposredna i konkretna. On susreće ljude kao onaj koji ih dobro poznaje, proniče njihovu bijedu sve do dna njihova bezdana. Pritom ne povređuje čovjeka nego čuva njegovo dostojanstvo. Isus na taj način pokazuje: Bog je ljubav. Isus, ljubav Božja koja je postala čovjekom prisutan je u svakome čovjeku koji voli, koji te smatra vrijednim truda, koji s tobom ide i ostaje uza te. I mi isto trebamo činiti. Isus traži, daje zapovijed: Ovo je zapovijed moja: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Iv 13,34
Bog te gleda nježnim očima svakoga čovjeka koji ima razumijevanja za tebe. On je prisutan u svakoj dobroj riječi koja te tješi i diže. On te drži u ruci, na tvom je ramenu, hrabri te i s ljubavlju upućuje da ne zalutaš. Zato zahvalni budimo. Marija, majka zahvalno kliče: Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju. Lk 1, 46 Isus je zahvaljivao Ocu nebeskom: Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. Iv 11, 41b
Brate i sestro! Zahvalnost otvara Nebo.
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. siječnja 2022.
Bogoljublje i čovjekoljublje – izvor sreće
Mi ljudi često imamo iskustvo da smo osjetljivi i uvredljivi, povredljivi i ranjivi. Uznemire nas, potresu i obore velike i male neprilike. Mnoštvo potreba i mogućnosti, stvarnih i umjetno stvorenih, zaokupljaju nas i opterećuju. Možemo to nazvati brigom za svakodnevni život ili kako je to postalo uobičajenim, osiguranje egzistencije. Ako malo dublje promatramo što se pod tim krije, ustanovili bismo kako je to u stvari skrb za materijalna dobra ili stjecanje novca. U ljudskim očima to izgleda pametno i mudro, ali to nije plod mudrosti nego ljudske ograničenosti. Isus nas upozorava na pogubnost takva shvaćanja. Prije svega, život se time ne može osigurati. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? Lk 9,25 Život je u svojoj srži ograničen, ugrožen i prolazan, pa mu nikakva izvanjska sredstva ne mogu pomoći. Štoviše, takve brige odvode čovjeka u krivome smjeru, pa gubimo iz vida svoja najljepša svojstva kao što su radost zajedništva i ljepota prijateljstva, plemenitost suosjećanja i velikodušnosti u darivanju. A ne njeguje li čovjek te vrijednosti, tjeskoba u njemu raste. A u Isusovu shvaćanju života na prvo mjesto izbija radost. To je radost s darovane sreće da ovaj život, premda ugrožen i prolazan, nudi neslućene mogućnosti udjela u vječnoj sreći koju nam je Isus pripremio.
Sreća se ne može postići gomilanjem novca. Sreća se ne može proizvesti bilo kakvim materijalnim dobitkom. Sreća se ne može proizvesti u laboratoriju. Ne postiže se pritiskom na tipku.
Sreća se nalazi samo tamo gdje se naš život odvija u ozračju Božje ljubavi, Božje nazočnosti. Živjeti u odanosti prema Bogu i Božjeg čovjekoljublja prema ljudima to je sreća.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. siječnja 2022.
Budimo svjedoci
Mi vjernici znamo da je Isus svojim ponašanjem prema učenicima i svim ljudima koje je susretao pokazao duboku povezanost između Boga i ljudi. Bog svakog čovjeka zove njegovim imenom. Svaki od nas živi pred Bogom i za Boga kako bi bio ono što jest: netko, jedincato i neponovljivo biće. svjesno sebe i svog dostojanstva, slobode i odgovornosti. Život je Božji dar. Mi vjernici svjesni smo da naša životna snaga raste iz tajanstvene povezanosti sa svojim izvorom. Sam Isus nam je rekao na primjeru trsa i mladice. On je loza, mi mladice koje iz njega crpe životne sokove. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.(Iv 15,5)Tijesno povezani sa svojim Stvoriteljem kao svojim Ocem, mi vjernici, Božja djeca, nikad nismo sami. Mi smo braća među braćom i s braćom. Naš istinski život s Bogom mora biti život u zajedništvu. Život nas vjernika je zapravo služenje zajedništvu.
Zbog toga život u zajedništvu s Bogom nije nikad posve miran. Božje kraljevstvo trpi silu: ono traži zauzetost u svemu. Sve svoje snage treba pročišćavati kako bi bile upotrebljive uvijek s najvećim snagom i donosile obilje plodova. Među plodovima prva je uzajamna ljubav. Ljudima, da bi postali ljudi, potrebna je toplina i mnogo ljubavi. To nas uči Isus i Evanđelje – Radosna vijest. A ono znači u prvom redu oslobođenje od pohlepe za moći i posjedovanjem. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi, uči nas Isus. (Lk 9,25)
Evanđelje znači zauzimanje za siromašne i odbačene. Evanđelje znači odluku za čovjeka. Dječice, ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom, poziva apostol Ivan. 1 Iv 3,18
Danas svjedočimo svojim ponašanjem, svojim životom da smo Isusovi učenici koji su spremni i živote položiti za svoju braću. Upravo kao što je to sam Isus učinio za nas. To je vrhunac života i snage. Jedino ljubav sa svojim plodovima može biti pouzdanom nadom za život u našoj obitelji, društvu, u cijelom svijetu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. siječnja 2022.
Povjerenje u Boga Oca.
Kao vjernici mi se moramo neprestano odgajati i u vjeri se izgrađivati kako bi bili sposobni podnijeti sva iskušenja koja nas snađu životnom putu. Moderno društvo o vjeri šute ili je napada. Javni i društveni život posve je svjetovan te čovjek, osobito mladi čovjek i neuzima vjeru ozbiljno. A sam Bog kad poziva, čini to tiho, nenametljivo, s puno poštovanja i ljubavi. Božji poziv je uvijek poziv ljubavi. On stoji pred vratima i kuca. Može se dogoditi da se pojavi pred očima a da ga čovjek ne vidi i ne čuje. Mnogi vjernici zbunjeno pitaju, zašto Bog ne kazni, zašto to dopušta… Nije to pitanje za vjernika. Vjernik se uvijek pita, što određeni događaj ili pojava u društvu meni govori, što mi znači? Za vjernika je važno da preispituje svoju savjest.
Nikad se u povijesti čovječanstva zbivanja nisu odvijala kako bi ih ljudi zamislili. Uvijek su bila i sada su iznad ljudske moći. To je očito i u ovim našim vremenima koja su obilježena raznim kušnjama, a očita je i kušnja vjere. Marija, majka najbolje zna što nam u ovom povijesnom trenutku treba i s ljubavlju poručuje: (u poruci, Božić 2020.)
Isus tu kraj vas,… Svjetlo Njegovog rođenja obasjava ovaj svijet i Vaš život. Njegovo srce je uvijek otvoreno prema vama da primi svaku vašu patnju, svaku kušnju, strah i potrebu.
Njegove su ruke ispružene prema vama da Vas kao Otac zagrli i kaže koliko ste važni za Njega, koliko Vas voli, i brine za svoju djecu. Da li je djeco vaše srce otvoreno prema Isusu? Da li ste u potpunosti predali vaš život u Njegove ruke? Da li ste prihvatili Isusa kao svog Oca, kome se možete uvijek obratiti i u Njemu naći utjehu i sve ono što vam je potrebno da živite istinsku vjeru. Zato djeco moja predajte vaše srce Isusu i dopustite da zavlada vašim životima, jer samo tako ćete prihvatiti sadašnjost i moći se suočiti sa svijetom u kojem danas živite. Sa Isusom nestaje svaki strah, patnja i bol jer vaše srce prihvaća Njegovu volju i sve ono što dođe u vas život.
Marija, majka poziva nas da usred kušnji imamo posvemašnje povjerenje u Božje vodstvo. Božje obećanje nam se neprestano nudi, onima koji njega ljube u konačnici sve se okreće na dobro. I kušnje kroz koje sada kao društvo ili osobno prolazimo imaju samo prividnu snagu. Znaju to oni koji su vjeru svojih roditelja i praroditelja učinili osobnom vjerom. Vjera je najveća i istinska vrijednost. U kušnji kroz koju nam je proći i ostati na Božjem putu Gospa nas želi ohrabriti pa kaže: Isus će vam dati vjeru da sve prihvatite i ništa vas neće udaljiti od Njega, jer Vas On čvrsto drži za ruku i ne dopušta da se udaljite i izgubite u teškim trenucima jer je On postao Gospodar vašeg života. A mi? Mi smo uvijek u poziciji provjeravanja kako stojim sa osobnim nasljedovanjem Krista? Svjedočim li ja za njega? Ne samo riječima, nego životom i djelom.
