Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna od 19. do 24. siječnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Marin Mikulić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi u župi sv. Jakova u Međugorju. Njegova promišljanja možete poslušati/pročitati i na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. siječnja 2026.
Dan posvećen Bogu
Hvaljen Isus i Marija, danas u evanđelju slušamo kako Isusa napadaju zbog toga što njegovi učenicu kidaju klasje jer su ogladnjeli. Subota je za Židove ono što je za nas nedjelja. Nedjelja je posvećena Bogu, i sve što moramo činiti i raditi nedjeljom mora biti proslava Boga. Isus ovdje ne želi osporiti Židovsku subotu i reći da je dopušteno raditi. Ali Isus ovdje želi naglasiti, da se subotom može činiti ono što će Boga proslaviti. Jasno je da čovjek mora nedjeljom jesti, da mora napraviti ručak.
Isus ne kaže da je tu grijeh. Da nije sve u strogom zakonu, zapisanom na papiru. Židovi su imali zakon i strogo se držali zakona. Ali Isus kaže da se zakon poštuje ljubavlju. Zakon bez ljubavi nije zakon. Katolička Crkva ima isto zakon propisan za nedjelju. Ali Crkva u svoj upisuje Isusovu ljubav. I zato ako si nedjeljom otišao posjetit bolesnika ili neku staru ili nemoćnu osobu, taj dan njoj možeš pomoći bilo kako. Ako moraš nacijepati drva da se ugrije, možeš to učiniti. Znači ako nešto činim iz ljubavi prema potrebitom čovjeku, ja time nedjeljom proslavljam Boga. I to je važno znati. Nedjelja je stvorena za proslavu Boga, kroz pomoć u potrebi, zajedničkim objedom cijele obitelji, zajedničke molitve, odlaska na Euharistiju, koja je obavezna nedjeljom. Znači sve što činim iz ljubavi i proslave Boga mogu činiti nedjeljom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. siječnja 2026.
Euharistija, ispovijed, molitva, post…
Hvaljen Isus i Marija, danas u evanđelju slušamo kako pitaju Isusa, kako tvoji učenici ne poste, a Ivanovi i farizejevi poste. Ovdje je dobro naglasiti kako nas Gospa u Međugorju poziva na post i molitvu, koje nam daje snagu da se možemo lakše oduprijeti napasti. Isusovi učenici nisu postili jer je Isus bio s njima, On je bio njihova zaštita, on ih je duhovno hranio. Ivanovi i farizejevi nisu bili sa Isusom i njima je trebala duhovna snaga. Ovdje Isus želi naglasiti da onoga dana kod dođemo u njegovo Kraljevstvo više nema posta, boli, tuge, križa…. Nego samo radost, veselje, sreća…, ali dok smo ovdje na zemlji i kod koračamo ovom zemljom, nama je potrebna molitva, euharistija, post… kako bi lakše koračali i stigli u Božje Kraljevstvo.
Jer to je naš cilj, biti sa svojim Bogom. Jasno je dok smo ovdje na zemlji, da samo uvijek u napasti sagriješiti i pogriješiti, imamo slobodnu volju koju nam je Bog dao i pozvao nas da u slobodnoj volji Njemu težimo. Nekad se teško oduprijeti napasti, jer smo ljudi slabi i zato nam Isusu pomaže preko euharistije, ispovijedi, molitve, posta… Dokle god primjenjujemo u svome životu ove milosti koje na Isus daje preko ovih stvari koje nabrojih, mi ćemo uspješno koračati prema svome cilju, bez obzira na padove.
