Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovaj tjedan od 20. do 25. srpnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Marin Mikulić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi u župi sv. Jakova u Međugorju. Njegova promišljanja možete poslušati i na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. srpnja 2026.
Kakvo je moje srce?
Reče Isus svojim učenicima: »Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito — to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje — to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju — to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.« (Mt 13, 18-23)
Isus objašnjava prispodobu o sijaču. Sjeme je isto, ali zemlja nije. Božja riječ nikada nije slaba; pitanje je kakvo je moje srce? Nekad je tvrdo od ponosa, nekad zaraslo brigama, nekad površno i nestalno. Koliko sam puta čuo Evanđelje, a ostao isti? Problem nije u tome što Bog ne govori. Problem je što mi često ne dopuštamo da Njegova riječ pusti korijen. Srce se ne mijenja preko noći, nego svakodnevnim susretom s Kristom. Bog ne traži savršenu zemlju, nego otvorenu zemlju. On može omekšati i najtvrđe srce ako mu to dopustimo. Danas se ne pitaj koliko poznaješ Evanđelje. Pitaj se koliko Evanđelje poznaje tebe. Jer prava Božja riječ uvijek donosi plod – u mislima, riječima i djelima.
Duhovni poticaj Živo vrelo 23. srpnja 2026.
Sveta Brigita
Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.« (Iv 15, 1-8)
Isus kaže: “Ja sam trs, vi loze.” Loza bez trsa nema života. Tako je i čovjek bez Boga osuđen na duhovno sušenje. Današnji svijet nas uči da budemo samostalni, ali Isus nas uči da budemo povezani s Njim. Nije sramota priznati da bez Boga ne možemo. Najveća slabost nije nemoć, nego odvojenost od Krista. Grana koja ostaje na trsu donosi plod, ne zato što je jaka, nego zato što prima život. Odakle danas crpim snagu? Iz uspjeha, novca, ljudi ili iz Boga? Isus ne traži od nas savršenstvo, nego ostanak. Ostani u molitvi. Ostani u sakramentima. Ostani u ljubavi. Tada će i tvoji plodovi govoriti više od tvojih riječi. Bez Krista možemo mnogo raditi, ali malo toga ostaje za vječnost.
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. srpnja 2026.
Sveta Marija Magdalena
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Onda je ponovno došla i stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
Kaže joj Isus: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš? « Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«
Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.« (Iv 20, 1-2.11-18)
Marija Magdalena stoji i plače pokraj praznog groba. Traži Isusa, ali ga ne prepoznaje. Koliko puta i mi plačemo jer mislimo da nas je Bog napustio, a On stoji tik uz nas. Sve se mijenja u jednom trenutku – kada Isus izgovori njezino ime: “Marijo!” Bog svakoga od nas poznaje po imenu. Za Njega nismo broj ni slučajnost. On vidi naše rane, razočaranja i čežnje. Marija ga prepoznaje tek kada čuje glas Ljubavi. Možda danas ne vidiš Boga, ali to ne znači da On ne vidi tebe. U najvećoj tami uskrsni Krist dolazi prvi. Ne dolazi osuditi, nego vratiti nadu. Marija postaje prva navjestiteljica Uskrsa jer je prvo dopustila da bude pronađena. I ti možeš biti svjedok samo ako najprije dopustiš Kristu da dotakne tvoje srce. Danas zastani i poslušaj – možda upravo sada Isus izgovara tvoje ime.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. srpnja 2026.
Sveti Lovro Brindiški
Dok je Isus još govorio mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Onomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema svojim učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.« (Mt 12, 46-50)
Isusu javljaju da ga traže njegova majka i braća. No Isus odgovara da su njegova prava obitelj oni koji vrše volju Očevu. Koliko puta mislimo da je dovoljno pripadati Crkvi, nositi križ oko vrata ili dolaziti na misu. Ali Isus traži nešto više – traži srce koje sluša i živi Božju volju. Kršćanstvo nije pitanje tradicije nego odluke. Nije dovoljno poznavati Boga; potrebno je živjeti s Bogom. Marija je postala najveća upravo zato što je rekla: “Neka mi bude.” Božja obitelj nastaje ondje gdje čovjek prestaje živjeti samo za sebe. Jesam li član Kristove obitelji samo po imenu ili po načinu života? Ljubav prema Bogu uvijek se vidi u odnosu prema ljudima. Tko vrši Božju volju, nikada nije sam. Bog ga prima kao sina, kao kćer, kao člana svoje obitelji. Danas se zapitaj: prepoznaje li Isus u meni nekoga koga može nazvati svojim?
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. srpnja 2026.
Sveti Ilija prorok
Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. (Lk 9, 28b-36)
Na gori Preobraženja Isus otkriva svoju slavu, a uz njega stoji i prorok Ilija – čovjek koji je cijelim životom gorio za Boga. Ilija nije bio savršen, ali je bio potpuno Božji. I mi često želimo vidjeti Božju slavu, ali bez križa, bez borbe i bez vjernosti. Petar želi ostati na gori, a Isus ga vraća u svakodnevicu, među ljude i njihove potrebe. Prava vjera ne živi samo u trenutcima oduševljenja, nego u svakodnevnoj vjernosti. Bog i danas govori: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Njega slušajte!” Toliko glasova ispunjava naš život da više ne čujemo Njegov glas. Slušati Krista znači dopustiti da On mijenja moje odluke, moje riječi i moje srce. Ilija je znao da je Bog vrjedniji od svega. Znam li ja danas kome zapravo pripada moje srce? Kad siđem s “gore”, nakon mise ili molitve, nosim li Kristovo svjetlo drugima ili ga ostavljam iza crkvenih vrata? Preobraženje nije bijeg od života, nego snaga za život. Dopusti danas Kristu da preobrazi tvoje srce prije nego što budeš pokušavao mijenjati svijet.
