Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 19. do 24. listopada 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje sestra Monika Ćorić, školska sestra franjevka Provincije Svete Obitelji u Hercegovini, koja trenutno djeluje u samostanu Svete Obitelji u Mostaru. Njezina duhovna promišljanja dostupna su i na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. listopada 2026.
Dijeliti ljubav koju nam je Bog povjerio
Bog ne dijeli ljude na one koji su vrijedni njegove ljubavi i one koji to nisu. Njegova je ljubav veća od naših podjela, predrasuda i granica koje često sami postavljamo. Svatko je pozvan biti dio njegove blizine, bez obzira na to odakle dolazi, kakva mu je prošlost i koliko se razlikuje od nas.
Sveti Pavao to je dobro razumio. I sam je bio svjestan svojih slabosti, a ipak mu je Bog povjerio veliku zadaću: naviještati Kristovu ljubav svima, bez iznimke. Nije se oslanjao na vlastitu veličinu, nego na Božju milost. To nam pokazuje da Bog ne traži savršene ljude, nego one koji su spremni dopustiti da kroz njih djeluje njegova ljubav.
Mi, međutim, često lakše prihvaćamo one koji su nam slični, koji razmišljaju kao mi i s kojima se dobro razumijemo. Teže nam je otvoriti srce onima koji su nas povrijedili, koji imaju drukčije mišljenje ili čiji način života ne razumijemo. Ali Božja ljubav ne poznaje takve granice. Ako smo i sami primili njegovo milosrđe, onda smo pozvani pružiti ga i drugima.
Vjera nije nešto što čuvamo samo za sebe. Ona se vidi u načinu na koji gledamo ljude, u našoj spremnosti da saslušamo, prihvatimo i oprostimo. Ne moramo uvijek imati prave riječi niti znati riješiti tuđe probleme. Dovoljno je da čovjek uz nas osjeti da nije odbačen i da vrijedi.
Bog nam je povjerio svoju ljubav da bismo je dijelili, a ne da bismo odlučivali tko je zaslužuje. I upravo onda kada uspijemo otvoriti srce čovjeku kojega bismo inače zaobišli, naše svjedočanstvo vjere postaje najiskrenije.
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. listopada 2026.
Prepoznati Boga u svakodnevici
Često živimo kao da uvijek imamo još vremena. Govorimo sebi da ćemo sutra biti bolji, da ćemo se pomiriti, više moliti, oprostiti i pokazati ljubav kada nam život bude malo mirniji. A dani prolaze i ne primjećujemo kako nam upravo u tom odgađanju izmiče ono najvažnije.
Biti budan ne znači živjeti u strahu, nego otvorena srca prepoznati Boga u svakodnevici. On nam često dolazi kroz čovjeka kojemu treba naša pomoć, kroz riječ utjehe ili priliku da nekome oprostimo. Samo, jesmo li dovoljno otvoreni da ga prepoznamo?
Nije teško vjerovati kada je sve dobro. Ali prava se vjera pokazuje onda kada smo umorni, opterećeni brigama i kada ne razumijemo zašto nam se nešto događa. Upravo tada trebamo sačuvati plamen nade i vjerovati da nas Bog ne napušta ni onda kada nam je najteže.
Zato nemojmo čekati neko bolje vrijeme da bismo činili dobro. Ne odgađajmo pomirenje, ne štedimo lijepe riječi i ne zaboravimo pokazati ljubav ljudima koji su nam darovani.
Nitko od nas ne zna koliko mu je vremena darovano. Zato je važno da svaki dan živimo tako da u našem srcu bude mjesta za Boga i za čovjeka. Neka nas Gospa nauči budnosti srca, strpljivosti i vjernosti u malim stvarima.
Jer biti spreman za Gospodina ne znači bojati se njegova dolaska, nego živjeti tako da ga svakoga dana prepoznajemo u ljubavi koju darujemo drugima.
Duhovni poticaj Živo vrelo 19. listopada 2026.
Biti bogat pred Bogom
Ponekad se toliko trudimo nešto steći, zaraditi i sačuvati da zaboravimo živjeti. Stalno mislimo kako nam još nešto nedostaje da bismo bili mirni i sretni. A kad to dobijemo, već se pojavi neka nova briga. I tako, ne primjećujući, možemo provesti život brinući se za ono što imamo, a zaboraviti ono što je uistinu važno.
Nije problem u tome što čovjek želi nešto stvoriti i svojoj obitelji osigurati lijep život. Problem nastaje kada zbog novca zaboravimo jedni na druge, kada nam imovina postane važnija od mira u obitelji i kada zbog prolaznih stvari izgubimo ono što se teško ponovno gradi – ljubav i povjerenje.
Zato se ponekad trebamo zaustaviti i iskreno se zapitati: što mi vrijedi sve što imam ako nemam mira u srcu? Što mi vrijedi puna kuća ako u njoj nema razumijevanja, topline i oprosta? Na kraju života nećemo ponijeti ništa od onoga što smo stekli. Ostat će samo ljubav koju smo darovali i dobro koje smo učinili.
Biti bogat pred Bogom ne znači imati mnogo, nego znati zahvaliti za ono što imamo, podijeliti s onim tko nema i pronaći vremena za ljude koje volimo. Gospa nas svojim životom uči upravo toj jednostavnosti, poniznosti i povjerenju u Boga.
Zato nemojmo čekati da imamo više kako bismo bili bolji jedni prema drugima. Možda nekome danas više od našeg novca treba naša riječ, naš zagrljaj ili iskreno oproštenje. Jer na kraju, najveće bogatstvo nije ono što ostavljamo iza sebe, nego ljubav koju ostavljamo u ljudskim srcima.
