Međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić za YouTube kanale Informativnog centra Mir Međugorje snimio je katehezu na temu ‘Evo majke moje i braće moje!’ (Mt 12, 49)
To je tema svih ovogodišnjih seminara i duhovnih obnova u župi Međugorje pa je fra Zvonimir Pavičić ovom katehezom najavio i ovogodišnja događanja u župi Međugorje. Njegova kateheza dostupna je na našem YouTube kanalu, a u nastavku je prenosimo u cijelosti.
Dragi prijatelji!
Zajednička tema ovogodišnjih Međunarodnih duhovnih obnova uzeta je iz Matejeva evanđelja. Kako bismo bolje razumjeli ovu Isusovu rečenicu potrebno je pročitati čitav ulomak iz evanđelja pa ćemo to na početku učiniti.
Iz evanđelja po Mateju:
„Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: „Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.“ Tomu koji mu to javi on odgovori: „Tko je majka moja, tko li braća moja?“ I pruži ruku prema učenicima: „Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ (Mt 12, 46-50)
***
U ovom kratkom ulomku koji govori o Isusovoj pravoj rodbini, Marija nam opet pruža primjer nasljedovanja Krista i vršenja Božje volje. Iako bi se na prvo čitanje moglo shvatiti kako je Marija kao Isusova majka ovdje u nezavidnom položaju, ipak čitajući sve više i razmatrajući Božju riječ, biva nam jasno kako je Marija uistinu Isusova prava rodbina u onom smislu u kojem Isus to govori.
Naime, Marija je mogla poslužiti Gospodinu samo kao žena koja će roditi Isusa. Mogao je od nje uzeti samo njezino tijelo, pripraviti tijelo za rođenje Sina, i tako bi Marija poslužila kao ona koja je u određenom trenutku surađivala s Gospodinom. No Bog od Marije traži još više. Bog priprema njezino srce kako bi ona postala njegova prava majka i njegova istinska učenica. Bog od Marije nije uzeo samo tijelo kako bi svome Sinu dao tjelesni oblik, nego je pripravio Marijino srce, njezinu dušu kako bi i nama mogla biti majka.
Marija je tako bezgrješno začeta. Oslobođena je istočnoga grijeha. Ali ne samo da može tjelesno roditi Sina Božjega, nego da srcem potpuno pripada Bogu. Ona koja je bez grijeha, njezino srce posve pripada Bogu. Mi koji nismo bezgrješni, i mi u sebi osjetimo toliku čežnju za Gospodinom, a kolika je tek milost bila u Mariji! Zato ju anđeo i pozdravlja riječima: „Zdravo, milosti puna!“ Marijino je srce potpuno okrenuto prema Gospodinu. Natopljeno je njegovom milošću. I ona živi potpuno uronjena u njegovo biće. Zato i jest toliko lijepa i dražesna. Zato i jest tako mila i blaga, jer je posve u Gospodinu.
Kao takva, slika je i nama, kakvi trebamo biti, čemu trebamo težiti. Iako smo grješni i slabi ljudi, trebamo uvijek imati nju pred očima. Ona nam pokazuje put. Put vjere. Ona nam je uzor. Ide ispred nas kako bi nas sve dovela svome Sinu.
Iako u ovome evanđeoskom ulomku majka i braća Isusova nisu opisani onako kako bismo mi to očekivali, ipak ne treba misliti da su oni isključeni iz Isusova poslanja ili da ih je on odbacio od sebe. Evanđelisti se ne trude opisati nam neku situaciju tako kako bismo mi znali sve pojedinosti. Oni puno toga izostavljaju kako bi se usredotočili na ono što je bitno. Bitno je čitateljima prenijeti Isusovu poruku spasenja. A što nam Isus želi poručiti ovim riječima?
Isus nam želi reći tko je njegova prava rodbina. Želi nam reći kako su sveze duhovnoga srodstva preče od sveza tjelesnoga srodstva. Naša povezanost s Bogom treba biti iznad svega pa i iznad obiteljskih veza. Ovdje se spominju Isusova braća. Naime to je izričaj kojim se označavala i šira rodbinska veza kao što su rođaci. No njima ništa ne koristi to što su rodbinski povezani s Isusom ako se oni ne opredijele za Boga u svome životu. I oni su pozvani vršiti volju Božju, živjeti po Božjoj riječi, po Božjim zapovijedima, bez obzira što su oni Isusova rodbina. Isus jasno ističe da su njegova prava braća oni koji vrše volju njegova Oca.
Za to se trebamo držati, draga braćo i sestre. Evo, mi se međusobno nazivamo braćom i sestrama. To smo postali po krštenju. U Kristu smo braća i sestre. U njemu smo povezani ukoliko se trudimo živjeti po njegovoj riječi. Možemo slobodno reći, ako njegovoj rodbini nije ništa značilo to što su krvno povezani, ni nama ništa ne će značiti to što smo kršteni i što se nazivamo njegovima – kršćanima – ako se svakodnevno u svome životu ne opredijelimo za njega i ne odlučimo vršiti Božju volju. To je naš poziv. Svakodnevno vršiti Božju volju!
A kako to činiti? Nekada nam Božja volja izgleda tako tajnovita i skrivena, teško ju možemo razotkriti i jasno vidjeti. Isus nas nije ostavio same, da se mučimo u ovome svijetu. Ostao je s nama. On nam pomaže. Ostao je s nama u svojoj riječi – u Bibliji – ostao je s nama u sakramentima, u Crkvi. Zato smo pozvani sudjelovati u životu Crkve. Biti kršćani ne samo na papiru, ne samo riječima, nego srcem i dušom, čitavim svojim bićem čeznuti za Gospodinom i njegovim riječima. Razmatrajući Božju riječ, lakše ćemo prepoznavati Božju volju i dobit ćemo od njega snagu da ju možemo izvršiti.
Isus nam je dao Mariju za našu majku. I ona nam je pravi uzor vjere. Marija u ovom ulomku nije povrijeđena Isusovim riječima. On prema njoj nije bio grub. Zašto? Na to pitanje briljantno su odgovorili već stari crkveni oci. Oni su rekli kako je Marija prvo postala Isusova učenica, a onda i njegova majka. Kako to? Naime, kad je anđeo došao Mariji i kad je iznio Božji naum s njom, ona nije sve razumjela, ali je pristala uz Božju volju. Rekla je „da“ Bogu i tako je postala Isusova prava učenica. Ona koja vrši Božju volju. Tako je nastavila živjeti čitava svojega života. A tomu nam svjedoči i njezina prisutnost u Isusovoj muci, ali i život s prvom Crkvom nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća. Marija je prava Isusova učenica i njegova prava rodbina.
Isus želi da i mi, poput Marije, prianjamo uz njegove riječi, uz Božju volju. Možda nam ona ne će biti uvijek tako jasna niti lagana, ali će nas sigurno držati bliže Bogu. Budimo poput Marije. Recimo „da“ Bogu, vršimo njegovu volju, živimo po njegovim zapovijedima i tako ćemo postati njegova prava rodbina, Isusova braća i sestre.
Dragi prijatelji, u Međugorju smo svi u Marijinoj školi. Marija nas ovdje na poseban način uči kako postati Isusova prava rodbina, kako postati bliski s njim, ali i sa svima drugima. Tu je euharistija, tu su klanjanja, čašćenje križa, molitva krunice, ispovijed, post, Biblija… Tu su i mnoge međunarodne duhovne obnove te seminari posta, molitve i šutnje. Sve su to duhovni napori koji u nama pročišćavaju razum, osjećaje i pogled kako bismo jasno prepoznali Božju volju i živjeli po njegovoj riječi. Stoga treba ustrajati u tome. Kao što i mi ovdje ustrajemo svakodnevno u tom pozivu, u molitvi. Pridružite se i vi nama i zajedno hodimo na putu spasenja.
Neka vas sve prati zagovor Kraljice mira!
Mir i dobro!
