”Živim u Austriji i idem na sv. misu na njemačkom jeziku, jer mi je misija na hrvatskom jeziku udaljena 60 km.
Kod nas ovdje ne bude uvijek svećenik i ne navede u rasporedu svetih misa da svećenik neće biti tu. Toliko se puta dogodi da ja sa svojom obitelji dođem na svetu misu i dođe žena ili muškarac, mislim oženjen ili udana žena i ona moli svetu misu. Znači, ta misa nema pretvorbu tijela i krvi Kristove, hoću reci taj se dio sv. mise preskoči, a neki dijelove mise ne idu po normalnim redoslijedom; primjerice poslije propovijedi se pruža mir, pa onda molitva Očenaš i poslije molitva vjernika, a na kraju bude pričest. Znači sve je isto kao na sv. misi samo nema pretvorbe.. Zanima me je li je grijeh nama kada prisustvujemo takvoj svetoj misi? Naglašavam da mi ne znamo kad će to biti.
Molim vas da mi odgovorite, jer nekako se osjećam tužna i zbunjena kad se vratim poslije takve sv. mise. Šta da radim? Trebam li to ispovjediti i činim svetogrđe?”, pitanja su koje muče našeg slušatelja u iseljeništvu, u Austriji pa je odgovor na svoja pitanja potražila u našoj rubrici Pitajte svećenika, a dao ih je fra Renato Galić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova.
Na samom početku istaknuo je kako je ”lijepo čuti da naš slušatelj iz Austrije ima žarku želju za sudjelovanjem na nedjeljnoj euharistiji” te da su mu sasvim razumljive njegove poteškoće.
”Praksa koju je on opisao još nije prisutna na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali ona uzima sve više maha u nekim zapadnim europskim zemljama. Naime, ovdje se ne radi o pravom euharistijskom slavlju, već se radi o tzv. slavlju Božje riječi na kojem se vjernicima dijeli pričest”, kazao je fra Renato, a potom objasnio o čemu se zapravo radi.
”Naime, u nekim europskim zemljama, u ovom slučaju u Austriji, događa se da zbog velikog pomanjkanja svećenika nažalost više nema redovitog euharistijskog slavlja u svim župnim crkvama. U nekim zemljama, kao što je to slučaj i u pojedinim mjesta u Hrvatskoj, pojedini svećenici upravljaju s dvije ili tri župe i ne mogu fizički pokriti sve potrebe kao prije. Tako su pojedine biskupije u zapadnim europskim zemljama, a sve s namjerom kako vjernici ne bi ostali bez nedjeljnog slavlja, uveli tzv. slavlje Božje riječi na kojem se vjernicima dijeli pričest. Ponavljam, to nije euharistijsko slavlje u punom smislu riječi. U nedostatku svećenika, biskup za to slavlje ovlasti đakona, ili češće nekog od vjernika iz dotičnog mjesta, koji je poučen što i kako treba činiti. Znači, taj vjernik nije svećenik, niti je žena svećenica, ukoliko ženi bude povjerena za služba”, kazao je fra Renato pojašnjavajući ukratko i dijelove ovog slavlja.
”Da ne ulazim u sve detalje ovog slavlje, možemo samo izdvojiti neke. Započinje se sa znakom križa, čitaju se čitanja te se pročita i nedjeljna homilija. Znam kako u pojedinim biskupijama svećenici priprave unaprijed tumačenje Božje riječi koje dadnu osobi da se pročita na tom slavlju. Naš slušatelj uočava kako je tijek slavlja više-manje isti kao i kod redovitog slavlja, osim nekoliko promjena. Najznačajnija je da nema središta euharistijskog slavlja, euharistijske molitve, to jest pretvorbe. Znači, na misi se ne posvećuju hostije nego se vjernicima dijele hostije koje su posvećene na nekom drugom euharistijskom slavlju ili koje su donesene iz druge crkve.
Radi se o jednoj izvanrednoj situaciji, ne redovitoj, samo se nadam kako ona neće postati redovita i normalna. U nedostatku svećenika, radi se o jednom ne idealnom i ne potpunom slavlju, ali koje je možda najbolje što se u tom trenutku može ponuditi vjernicima kako bi nedjeljom ipak na neki način mogli sudjelovati na slavlju ukoliko nisu u mogućnosti pohoditi drugu crkvu”, rekao je fra Renato i na kraju naglasio da nije grijeh sudjelovati na ovakvom slavlju
”Kako sam spomenuo, ovakvo slavlje predvode osobe koje su ovlaštene od biskupa i naš slušatelj time ne čini grijeh, te to ne treba ispovijedati. Sasvim mi je razumljivo kako je jedna ovakva praksa izrazito neobična vjerniku koji se navikao u svojoj domovini sudjelovati na redovitom euharistijskom slavlju i kako je zbunjen i tužan. Nažalost, Crkva se u zapadnim europskim zemljama suočava s mnogo poteškoća i izazova, koji još nisu prisutni na našem području”, zaključio je fra Renato Galić, a cijeli njegov odgovor poslušajte u audiozapisu emisije Pitajte svećenika.
Ako i vi imate neka pitanja, dvojbe i nejasnoće iz područja vjere, duhovnosti… javite nam se porukom (SMS, Viber, WhatsApp) na broj mobitela 00387 63 455 655 ili e-mailom na adresu: radio-mir@nullmedjugorje.hr.
Rubrika ‘Pitajte svećenika’ u programu Radiopostaje Mir Međugorje je ponedjeljkom od 8 sati i 20 minuta, te u reprizi ponedjeljkom navečer u 20 sati. U njoj na pitanja slušatelja odgovaraju svećenici, suradnici Radiopostaje Mir Međugorje.
