”Imamo osobu koja zazire od teškog grijeha i cijeli život se trudi oko svog duhovnog života, redovito se ispovijeda, čuva vlastito srce, trudi se činiti mir, ljubav i ljubiti bližnjega… To neka se nazove osoba A. S druge strane imamo osobu kojoj je svejedno, živi u teškom grijehu, ne trudi se oko duhovnog života , stalno živi po svom, ali računa na ispovijed kojoj kada pristupi ne promjeni se korjenito i svjesno nastavlja po starom… Zatim osoba A (dobar primjer) i osoba B (loš primjer) uđu u duboku starost i osoba A pred kraj svog života umre, a napravi teški grijeh pred smrt i ne stigne se ispovjediti… Dok osoba B koja se nije trudila oko svog duhovnog života nekim pukim slučajem se stigne ispovjediti pred smrt, pokajati se i umrijeti. I tko je sada tu spašen, i tko je u Božjim očima u Kraljevstvu nebeskom?”, pitanje je našeg slušatelja za emisiju Pitajte svećenika, a odgovor mu je ponudio fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije na službi gvardijana samostana sv. Jeronima u Slanom i kapelana u policijskoj kapelaniji sv. Vlaha, u Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj.
Na početku je kazao kako je pitanje zanimljivo i na mjestu, ali i ”kao sva naša ljudska pitanja koja se tiču vječnosti, odveć postavljena ljudskom logikom”.
Stavio je fra Stipan pred nas i primjere farizeja koji su doslovno izvršavali Božje zapovijedi, ali im Isus prigovara kako to čine da ih drugi vide te da im je u izvršavanju tih zapovijedi nedostajalo ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a s druge strane navodi i primjer koji nam u svom evanđelju donosi sveti Luka kada Isus razapet između dvojice razbojnika, desnom koji se pokajao u trenutku smrti obećava da će već danas biti s njim u raju pa pita: ”Možemo li to smatrati Božjom pravdom ili Boga nepravednim?”
”Možda u našoj ljudskoj logici da. No, ako dublje pogledamo, i ako pokušavamo dublje razumjeti ovo pitanje onda kod osobe B kaže se kako na ispovijedi pristupa bez pokajanja, osim one zadnje pred smrt kada se ipak pokajala”, kazao je fra Stipan i naglasio kako ”s Bogom nema kalkulacije”.
”Ispovijed izvana izgleda kao formalni čin, ali ispovijed iznutra mora unositi čovjekovo pokajanje pa taman čovjek griješio poslije ispovijedi, ali u trenutku kada se ispovijedamo i kada kažem: ‘Čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da više neću griješiti’, ja to doista tako mislim, doista tako vjerujem, doista tako želim, bez obzira što znam da ću kao čovjek opet sagriješiti u većoj ili manjoj mjeri.
Pogledajmo u ovom pitanju sami kraj. Osoba A, dakle ona koja se u svom životu trudila činiti dobro, koja je vjerovala, živjela sakramentalni život… počinila je neki teški grijeh i umrla bez ispovijedi. Znamo da Isus kaže da nikome neće propasti plaća i za jedno dobro djelo pa makar to bila i čaša hladne vode”, kazao je fra Stipan Klarić pojašnjavajući kako Bog ne sitničari.
”Bog ne sudi prema nekom ZKP-u, Bog sudi prema svojoj pravednosti koja itekako uključuje milosrđe. Iako se taj čovjek možda nije imao priliku u trenutku smrti ispovjediti, vjerujmo da se ipak savršeno pokajao. Isto tako, ova osoba B, koja je u svom životu bila prilično nemarna prema vjeri i prema Boga postupala kalkulantski, ukoliko se doista pred smrt pokajala te kvalitetno, istinski ispovjedila, zadobila je Božje milosrđe. Upravo u tome se sastoji bit svega, dakle, u istinskom pokajanju, u istinskom odnosu prema Boga, a ne u izvanjskome i formalnome.
Izvanjsko i formalno činjenje dobrih djela, izvanjsko i formalno pristupanje sakramentima bez unošenja cijeloga čovjeka u to, bez istinskoga pokajanja, bez istinskoga nastojanja rasta u ljubavi samo su obredi, samo su religijski čini, ali ukoliko čovjek doista pristupa s vjerom, onda se čovjek mijenja.
To ne znači da čovjek postaje moralno savršen, bez ikakve mrlje, bez ikakva grijeha, ali će ipak rasti i napredovati i neće s Bogom kalkulirati. Neće s Bogom trgovati, nego će uistinu u pobožnosti i strahu Božjemu živjeti iščekujući onaj susret s Gospodinom, kada ćemo ga gledati oči u oči, licem u lice i kada ćemo stupiti na onaj jedini i pravedni sud”, kazao je fra Stipan Klarić, a cijeli njegov odgovor poslušajte u audiozapisu emisije Pitajte svećenika.
Ako i vi imate pitanja ili nejasnoća javite nam se. Pitanja se mogu postaviti porukom (SMS, Viber, WhatsApp) na broj mobitela 00387 63 455 655 ili e-mailom na adresu: radio-mir@nullmedjugorje.hr.
Rubrika ‘Pitajte svećenika’ u programu Radiopostaje Mir Međugorje je ponedjeljkom od 8 sati i 20 minuta, te u reprizi ponedjeljkom navečer u 20 sati. U njoj na pitanja slušatelja odgovaraju svećenici, suradnici Radiopostaje Mir Međugorje.
