Trećeg dana 34. Međunarodnog molitvenog festivala mladih u Međugorju svetu misu predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a njegovu kolumnu prenosimo u cijelosti:
Koliko nas Bog voli to možemo jednostavno iščitati iz Svetoga pisma. I upravo smo o tome čitali u tekstovima koje nam je Crkva stavila na današnji dan. Kako je lijepo slušati Isusa i njegove riječi! Kako je lijepo osjetiti koliko nas Isus voli! Isus je pokazao koliko nam je Bog blizak. Pokazao nam je da on nije neka ljudstva tvorevina niti da je neki daleki, udaljeni Bog. Isus nam je pokazao da je Bog Otac, da je on naš Stvoritelj, koji nas tako dobro poznaje i koji nas toliko ljubi.
A kako to možemo iščitati iz današnjeg evanđeoskog ulomka. Pa pogledajmo samo Isusov život, njegovo propovijedanje i njegov pristup ljudima. On nije govorio nekim uzvišenim jezikom i u zagonetkama da ga ljudi ne bi mogli razumjeti. On se, u svome propovijedanju i u čitavome svome djelovanju, toliko približio čovjeku da je ulazio u ljudska srca, u ljudske živote, a onda je iz te blizine govorio u prispodobama, u pričama koje su ljudi razumjeli jer su im bile poznate. Isus je poznavao njihovu svakodnevicu! Dakle, ljubio je ljude, stalo mu je do ljudi. I zato koristi njihov jezik, njihove prilike kako bi im pokazao još veća otajstva kraljevstva nebeskoga.
Prispodobe često ne trebaju nikakvog tumača, jer su razumljive same po sebi. No Isus ovdje čini nešto što je pomalo drukčije od svih drugih prispodoba. Priča prispodobu, ali ju zatim objašnjava svojim učenicima. Tako je Isus nama svećenicima danas olakšao našu službu propovijedanja kad je već objasnio ovu prispodobu. Stoga ne treba puno toga reći, nego je dobro ponoviti ono što je Isus rekao.
Dakle, postoji sijač riječi Božje, a to je sam Bog. On se trudi oko toga i baca sjeme svoje riječi. To sjeme pada u različite okolnosti koje karakteriziraju nas ljude, naš život. Zapravo, Bog baca sjeme svoje riječi u naša srca, a na nama je kakvo će biti naše srce, kakvo ćemo tlo pripraviti Božjoj riječi. Sjeme je uvijek dobro – jer je Božje – ono ne može biti loše, ali ovisi u kakvo tlo, u kakvu okolnost upadne. Stoga je dobro i potrebno zapitati se: kako je moje srce, je li ono plodno tlo za Božju riječ?
Nije ovo, braćo i sestre, nešto što je jako teško dokučiti. Možemo to razotkriti jednostavnim ispitom savjesti i našega života odmah sada. Postaviti sebi pitanje: trudim li se uopće oko Božje riječi? Čitam li Božju riječ? Tražim li objašnjenja te Božje riječi koju nalazimo u Bibliji, u Svetom pismu? Ima li u mome životu nešto važnije od Boga, od njegove riječi, čemu posvećujem više vremena i pažnje? Koliko i kako molim?
Mi smo različiti, braćo i sestre. Ima nas svakakvih. I dobro nas je Isus opisao ovom prispodobom. Neki se zbog neke podvale ili nekoga grijeha ili sablazni lako odaleče od Boga. I danas imamo puno toga načina blaćenja Crkve i svećenika, pa mnogi tzv. vjernici zbog toga istupaju iz Crkve, dakle, lako ih Zli zavede, uvuče u svoju zamku. Drugi pak nemaju korijena pa čim dođe nekakva nevolja ili situacija da treba dati svjedočanstvo za Boga, otpadaju, prepadaju se, pokolebaju se.
A čini mi se da je najviše slučaja onih koji su zasijani u trnje: »to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavidljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.« Izgleda da danas nitko nije izuzet od ovoga, od ove brige za vremenito. Svi smo toliko upućeni na naše poslove, na ono što trebamo odraditi. Obasuti smo tolikim informacijama. Današnji trend društvenih mreža je takav da jednostavno u čovjeku guši ono malo volje za molitvom.
Zamislite koliko samo vremena provedemo na mobitelima, a koliko s Biblijom u ruci, u molitvi? Danas je teško izdržati sat vremena na misi, ali ćemo bez problema pogledati utakmicu ili otići na neki koncert i družiti se s prijateljima čitavu noć. Dobro je zapitati se: koje je to trnje u mome životu koje guši Božju riječ? Zašto znam više o jednom sportašu ili pjevaču nego o Isusu, o Crkvi, o mojoj vjeri? Jesam li ikad uzeo Bibliju u ruke i čitao, sam ili sa svojom obitelji? Znači li to da mi je vjera samo nešto usputno, nešto što me običajno veže uz moj kraj, uz obitelj?
I konačno dolazimo do onoga koji u svom srcu ima plodno tlo za Božju riječ, onaj koji želi s Bogom graditi svoj život i koji ništa ne stavlja ispred Boga. Služi se svime, ali služi jedino Bogu. Takav donosi obilat rod!
I na kraju ove prispodobe, dobro je promotriti sijača. Jasno je da je sijač Bog. On sije sjeme svoje riječi u naša srca. Ali pogledajmo kako on to radi. Baca sjemenja uz put, na kamenito tlo, u trnje i konačno na dobru zemlju. Tko se ikada bavio poljoprivredom ili nešto posijao u svome vrtu, reći će da ovaj sijač nije baš iskusan ili da troši sjeme tako što ne zna pogoditi dobru zemlju, odnosno ne sije samo tamo gdje treba sijati. A da je zaposlenik kod nekoga, odmah bi dobio opomenu…
A znamo da Bog ne griješi. Pa ne može griješiti niti u ovome. Što nam onda to govori, braćo i sestre, o Bogu? Govori nam da nas Bog tako ljubi, da ne odustaje od nas niti onda kada mi odustajemo od njega. I onda kada mi ne pripravimo u svom srcu plodno tlo, dobru zemlju, za sjeme njegove riječi, on i tada baca sjeme u naše srce, u srce obraslo trnjem, u srce tvrdo kao kamen, u srce kojemu je Bog samo usputna stanica.
Dragi mladi, bez obzira koliko daleko bi odlutamo od Boga, Bog nikad ne odustaje od nas! On dotiče svakoga. On ljubi svakoga. Vrijeme je da mu svatko od nas uzvrati ljubav. Ljubimo Boga tako što ćemo slušati njegovu riječ, razmišljati o njoj i živjeti po njoj.
Još je jedan poziv, braćo i sestre, u današnjem evanđelju, a to je nasljedovati Boga, njegovu ljubav. Ljubiti ne samo njega, nego i onu braću i sestre kojima možda Bog nije na prvom mjestu, kojima je draže otići negdje drugo nego na misu, koji radije ostaju u svojim domovima i od tamo tako lako komentiraju Crkvu, biskupe, svećenike… Današnja Božja riječ traži od nas da budemo slični svome Stvoritelju, Sijaču, te da ljubimo sve ljude i da ih dovedemo Bogu. Da nikada nikoga ne osuđujemo. Da nikada nikoga ne odbacujemo. Nego da Božjom ljubavlju ljubimo jedni druge. A osobito one koji su se udaljili od Boga, jer njima treba više ljubavi!
Upravo nas toj ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu uče Božje zapovijedi koje je on dao Mojsiju. Vjerujem da ih svi znamo još iz naših ranih dana kad smo se pripremali za prvu svetu pričest i na vjeronauku učili o Bogu, o vjeri. Tada smo učili ove zapovijedi, možda i napamet, ali je bit da nas se te zapovijedi urežu u srce. Da te zapovijedi oblikuju naš život.
No često riječ zapovijed ima negativan prizvuk, osobito u današnjem vremenu i društvu. Danas nitko ne voli da mu netko zapovijeda. Svi se autoritetu nekako srozavaju, pa čak i u Crkvi osjetimo pad autoriteta. Ali Božji autoritet nikada ne slabi i uvijek mu se trebamo pokoravati. Maloprije sam govorio o tome koliko nas Bog ljubi. I to nam je pokazao što nas je stvorio, što nam je stvorio ovaj predivni svijet; što nam je poslao svoga Sina i otkupio nas od vječne smrti! I ako me moj Bog tako ljubi, onda ću mu se pokoriti bez razmišljanja, jer znam da je on dobri Otac, koji i meni želi dobro!
Netko će reći da nas zapovijedi ograničavaju. Gdje god imamo zapovijed, neko pravilo, onda je tu i granica. A Bog nam je dao slobodu. Kako onda to povezati? Uistinu, Bog nam je dao slobodu, ali nas toliko ljubi da nam je dao zapovijedi, kojima nas želi zaštiti od propasti. Volim ovu sliku, ovaj pogled na Božje zapovijedi:
Zamislite jednu zgradu i na vrhu te zgrade ravan krov na kojem se djeca igraju. To je naš svijet, naš život. I Bog nam je dao slobodu, dakle nema ograde na tom krovu. A djeca se igraju, trče za loptom… Zar to nije opasno? Hoće li pasti s krova i poginuti? A što su zapovijedi? Božje zapovijedi su poput ograde koja ograđuje taj krov na kojem se djeca igraju. Ograda štiti djecu od pada, od nevolje, od smrti. Tako i nas, braćo i sestre, Božje zapovijedi čuvaju od pada, od vječne smrti.
Zato se nemojte dati zavesti onim mislima Krist DA, Crkva NE, Bog DA, zapovijedi NE. Nego po zapovijedima, po nauku Crkve upoznajite Krista, upoznajite Boga koji nas ljubi i koji želi s nama živjeti vječno!
Dragi mladi, ovdje ste na duhovnoj obnovi. Ozbiljno pristupite toj obnovi. Prepustite se Gospodinu tako što ćete moliti krunicu; slaviti euharistiju; što ćete uzeti Bibliju u ruke i čitati i razmatrati; što ćete dopustiti Bogu da vas vodi, ne nejasnim riječima ljudi, nego svojom jasnom riječju – Isusom Kristom! I nemojte se ničega bojati. Tko živi s Kristom, taj pobjeđuje svako zlo! Živite s Kristom i na kraju svoga života budite pobjednici!
