U crkvi sv. Mihovila u Drinovcima na Treću nedjelju korizme, 15. ožujka 2020. u 10 sati, slavit će se središnje euharistijsko slavlje korizmene akcije Hrvatskog Caritasa „Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“. Ovo euharistijsko slavlje vrhunac je Tjedna solidarnosti koju Crkva u Republici Hrvatskoj, kroz akciju koju je povjerila Hrvatskom Caritasu, već 14. godinu zaredom organizira i provodi u suradnji s Caritasom Bosne i Hercegovine. Cilj ove akcije je duhovno povezivanje Hrvata, te pomoći najpotrebnijima i najugroženijima. Tijekom ovogodišnje akcije u svima župnim zajednicama diljem Hrvatske, pod geslom „Da ne ohladi ljubav mnogih“ (Usp. Mt 24,12), zajedno će se moliti i na razne načine darivati za pomoć najpotrebnijima u Bosni i Hercegovini kroz projekte Caritasa.
I uvijek kada je u pitanju bilo kakva humanitarna akcija odziv je dobar, odličan, čak i veličanstven, od lokalnih do nacionalnih gdje se svojim aktivnostima i novcem uključe brojne javne osobe, a o uključivanju, kako se to često kaže običnih malih ljudi, da i ne govorimo. Stotine tisuća uključi ih se u prikupljanje pomoći za, primjerice skupa liječenja i operacije djece…
Samo nekoliko telefonskih poziva i sve je već na nogama. I mediji, i gospodarstvenici, i svećenici, i političari, i sportaši, i glazbenici, i kulturnjaci… Baš svi. Jedni igraju utakmicu, drugi prodaju svoje slike, treći sviraju i pjevaju, četvrti pozivaju ljude da su uključe u akciju, peti… Šta god treba i tako do sto ako treba. I više. Nitko ne odbija pomoći, makar i svojim sitnim prilozima, ako sitnih priloga uopće ima. Onome tko treba pomoć sve je veliko. Velika je i riječ podrške i utjehe.
Često puta kada se na početku akcije čuje neki financijski iznos koji je potreban za operaciju, ortopedsko pomagalo, novi dom za obitelj… zastane dah, a množe se pitanja: Tko? Kada? Gdje? Kako? Koliko? Odakle?… Još je tu mnoštvo pitanja. Na mnoga se i ne dobije odgovor, ali akcija se završi. Baš svaka. Naravno, uspješno!
Uspjeh tih akcija, zapravo je najbolji pokazatelj kako možemo funkcionirati kroz svakodnevni život. Česte su, obično u predbožićno i preduskrsno vrijeme, humanitarne akcije. Akcije koje nam pokažu, barem na kratko, da nemoguće ne postoji, da zajedno možemo, da smo ipak složniji nego što svakodnevno izgledamo – bez obzira za koji klub navijali, za koju stranku glasovali… To se ne gleda! Gledaju se samo tužne oči koje trebaju pomoć. I te tužne oči izazivaju lančanu reakciju. Pojavi se još mnogo, mnogo tužnih očiju koje pomažu. Svake tužne oči koje pomažu pune se sjajem zbog pomoći i dobrog dijela i tako ponovno izazivaju lančanu reakciju, sve dok se sjaj ne pojavi i u onim prvim tužnim očima. Onih od kojih je sve počelo. I uvijek se pojavi.
Institucije često zakažu. Da ne zakažu, brojne akcije ne bi se ni pokretale. Ali i država je sastavljena od pojedinaca, koji unatoč svemu, funkcioniraju zajedno kada je to potrebno. Primjer je to i kako treba češće, ne čekajući nečiju tragediju da nas sve ujedini. Češće razmišljati na način, parafrazirajući Kennedyja, što ja mogu učiniti za drugoga, a ne što drugi može učiniti za mene. Onda neće biti kriv ni političar, ni svećenik, ni novinar, ni gospodarstvenik… Uvijek kada nešto čekamo, tužni smo, razočarani, ljutiti, depresivni… Uvijek kada nešto poduzimamo sretni smo, raspoloženi, veseli… Prečesto kada se čeka, ne uspije se dočekati. Uvijek kada se nešto poduzima, tada se uglavnom i uspije.
Humanitarne akcije svijetlo su u našem mraku. Stoga nemojte posustati s humanitarnim akcijama. Poduzimajte inicijativu. Nemojte posustajati u pomaganju drugima. Nastavite tako i dalje. Već u nedjelju… Već ovaj tjedan…
Na početku smo spomenuli crkvu sv. Mihovila. Ime Mihovil, odnosno Mihael, potječe iz hebrejskog "Mi ha el", što znači: ''Tko je kao Bog?''. Nitko, naravno! Međutim, možemo pokušati biti mu što bliže pa i kroz brojne humanitarne akcije, za početak kroz Tjedan solidarnosti, a sveti Mihovil sa svojim anđelima za nas će voditi borbu…
