Ja sam, pametan, moralan, pošten, dobar, lijep… prečesto o sebi imamo takvo mišljenje koje je, naravno ne često nego uvijek, u koliziji s realnošću. Sjedit' i rugat' se, česta je to pojava u našem društvu. Usput i moralizirati. Gdje sam tu ja potpuno je nebitno. Bitno samo da znamo kako treba i šta treba, a da pritom uopće ne poduzimamo ništa osim šuplje priče, a svi smo pozvani na djelovanje, svi smo pozvani činiti promjene. Ne smijemo čekati da nam netko nešto servira. Prečesto se čuje kako svijet ostaje na mladima. Ne smiju mladi čekati da na njima svijet ostane, da im ga netko prepusti. Sami ga moraju preuzeti. I stvarati od njega bolje mjesto.
''Da bi stvorili nešto veliko, mladi ljudi moraju biti nesvjesni opasnosti koje donosi bilo koja akcija. Da bi ovaj svijet opstao, mladi moraju biti ludi'', kazao je u nedavnom intervjuu Milko Šparemblek, umjetnik sklon filozofiji, čovjek koji je u karijeri vodio brojne kazališne ansamble. 'Lud' je ovdje naravno u pozitivnom kontekstu.
Danas se mnogi, u najboljim godinama, boje bilo kakve akcije u strahu za budućnost. I puno toga ostane samo na ideji i priči.
''S pouzdanjem u Boga, ne bojte se života'', kazao je mladim ljudima u jednoj svojoj propovijedi nadbiskup vrhbosanki kardinal Vinko Puljić. Ovih dana među katolicima dijeli se sakrament potvrde (krizme). I pravo je to vrijeme da se svi mi prisjetimo svoje krizme. Da se prisjetimo što smo tada primili, kada smo primljeni u punopravno članstvo Crkve, a primili smo pečat dara Duha Svetoga.
Primili smo sedam darova Duha Svetoga za koje često zaboravljamo da ih imamo. Dok gledamo krizmanike, mnogi ste i kumovi krizmanicima, možemo se prisjetiti svoje krizme.
Neki manje neki više, ali svi imamo dar mudrosti kako bismo razlikovali bitno od nebitnog, te da bismo kroz Boga i vjeru mogli sve sagledati. Razum koji je također jedan od darova dobivenih krizmom bi nam uz Božju riječ trebao dati hrabrosti u našem djelovanju, a zbog dara jakosti možemo bez problema izdržati sve probleme, iako nam se to često čini nemogućim. Zahvaljujući znanju trebali bismo prihvatiti istinu, ali i drugog čovjeka. Savjetom nenametljivo trebamo pomoći drugome, ali i ne zaboraviti da su i drugi ljudi oko nas krizmani, što znači da i oni nas mogu, trebaju i moraju savjetovati, a mi čuti savjet. I prihvatiti ponekad. Pobožnost nam pomaže istinski živjeti vjeru i daje nam nadu u teškim trenucima. Strah Božiji je, također, jedan od darova Duha Svetoga, ali ne trebamo strahovati od Boga, nego od grijeha, a uz to i činiti dobro.
Svi ovi darovi daju nam za pravo, ali i obavezu da djelujemo, da radimo u skladu s njima i razvijamo svoje talente. Ne da ih zakopamo, pa s njim ništa ne činimo kao s onim talentima iz evanđelja.
Kada su jedne prilike dugogodišnjem francuskom ministru kulture Jacku Langu direktori francuskih kazališta iznijeli svoje probleme govoreći o tome kakva im je publika i kakvu predstavu moraju pripremati da bi zadovoljili ukuse svoje publike i nudili im predstave koje će kod njih 'proći', on im je nakon što ih je sve saslušao poručio da se ostave takvih priča i naprave predstavu o kojoj sanjaju. Jer kada radimo i napravimo nešto sa srcem, nešto o čemu sanjamo moraju to primjetiti i ljudi oko nas. Bez obzira šta to bilo.
Pa i sam papa Franjo rekao je kako ''mladost treba iskoristiti za velike ideale.''
Šta čekate?!
Piše: Velimir Begić
