Blagdani su iza nas, polako smo se već vratili u svakodnevicu. U tijeku je kako mnogi kažu najdepresivniji mjesec u godini. Psiholozi su uz to izračunali kako je treći ponedjeljak u siječnju najdepresivniji dan u godini. Upravo tog dana spajaju se faktori svojstveni depresiji, među kojima su prekršena novogodišnja obećanja, nagomilani računi, strah od gubitka posla i sve to u kombinaciji sa hladnim vremenom i sivilom, tvrde oni i nude nam lijekove, ali i taj ponedjeljak je iza nas. Iza nas je i gotovo cijeli siječanj i uskoro ćemo izići iz ove 'depresije'.
S depresijom se redovito povezuje i korištenje brojnih društvenih mreža (Facebook, Instagram, Twitter, Snapchat…), koje naravno, kao i svaki ljudski izum mogu biti loše, ali i dobre. Kad smo kod toga na današnji dan (22. siječanj) 1939. godine na Sveučilištu Columbia postignuto je cijepanje prvog atoma u povijesti. Čovjek je mislio da je ušao u samu osnovu postojanja, istovremeno osiguravajući prilično kvalitetan izvor energije, ali je omogućio i jako brzo razvio zastrašujuće oružje. Protiv ljudi je aktivirano dva puta, ali svijet od njega od tada neprestano strahuje. Od nas zavisi kako ih koristimo i hoćemo li neku inovaciju upotrijebiti ili zloupotrijebiti. Tako je i s gore spomenutim društvenim mrežama.
U siječnju smo sigurno manje u stvarnom kontaktu s ljudima. Manje novca u siječnju zbog potrošnje u prosincu, većina će navesti, kao vodeći razlog za ovu depresiju kojom u ''sezoni kiselih krastavaca'' mediji pune svoj prostor. Potom se navodi manje ljudi na ulicama, manje ljudi u kafićima, manje ljudi u sve popularnijim velikim tržnim centrima…
Manje ljudi u crkvama i na misama nitko, uglavnom, ni ne spominje. Nakon Došašća kada smo na zornicama punili crkve, te polnoćke i blagdana kada su bile još punije od nove godine opet smo manje u crkvama i na molitvi. Manje je ispovijedi, manje je i pričesti. Nakon molitvi i pobožnosti u prosincu smo zaboravili Boga, a upravo s njim trebamo kročiti kroz početak godine jer zapravo nova godina nije ništa drugo nego nastavak stare, nastavak jednog prirodnog slijeda i ne treba biti u depresiji zbog neispunjavanja novogodišnjih obećanja samih sebi, jer su često puta smiješnija i kratkoročnija od predizbornih obećanja kojima će nas obasipati ovog ljeta i jeseni. Ili su već počeli?!
Za mnoge je početkom godine manje i posla, dok se nagomilane dugove pokušava riješiti brzom zaradom. S tim se uglavnom ne uspijeva pa mi sami sebi stvorimo depresiju i gdje je nema. U filmu Svemogući Bruce u kojemu mnogi požele dobitak na lutriji i brzu zaradu glumac Morgan Freeman im objašnjava kako ''najsretniji ljudi smrde po znoju kad se vraćaju kući''.
Sportaši su često odličan primjer. Tako i za ovo. Oni od početka godine ne prave znanost. Jednostavno rade svoj posao kao i svaki drugi. Mnogi su poput tenisača ili rukometaša sasvim normalno trenirali kao i svakog drugog dana. Zato nas je odličnim nastupima na Australian Openu razveslio Marin Čilić, zato rukometaši svakog siječnja idu prema polufinalu, zato je Stipe Miočić obranio UFC titulu…
Nisu živjeli od nerealnih snova, naporno su radili na ostvarenju svog cilja, nisu se obazirali na bezrazložne kritike, nisu živjeli od lajkova… Iako je i autoru ovih redaka drag poneki vaš like i zato ga stisnite, ali nije to najvažnije, nije to ključno. Treba znati da nitko u stvarnosti zapravo nije ružan kao na osobnoj iskaznici, niti lijep kao na društvenim mrežama.
Ovih dana po društvenim mrežama šerala se fotka na kojoj su ikonice brojnih društevnih mreža uz citat iz jučerašnjeg Evanđelja po Marku u kojem Isus poziva prve učenike da mu se pridruže ''Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim'' (Mk 1,18). Ostavimo i mi barem nakratko i barem ponekad svoje današnje mreže (društvene) i pođimo za Njim.
