Fake news, fotomontaža, spin doctoring… pojmovi su koji se sve češće spominju. Teško je čitateljima više raspoznati šta je prava vijest, a šta lažna, teško je znati što je prava fotografija, a što je nastalo u nekom ''laboratoriju'' za fotomontažu. Je li neki video stvaran ili se i njime manipulira? Čitatelji, gledatelji, slušatelji nisu u nimalo zavidnoj poziciji. Teško je i stručnjacima sve to prepoznati, a da ne govorimo o prosječnom recipijentu medija koji je izgubljen između zbilje i fikcije. Između vijesti i lažnih vijesti. Mikrofona, kamera, olovke, tipkovnice… stvarno se prihvaća svatko, a greške (nesvjesne) se događaju. Uvijek su se i događale, uvijek će se i događati, ali danas mnogi svjesno pišu pogrešno i lažno obmanjujući javnost. Čak im se to i dobro plaća, pa je po tom pitanju danas ''bolji biznis'' dezinformiranje, nego informiranje javnosti.
Nedavno je Crkva proslavila blagdan svetog Franje Saleškog (24. siječnja) zaštitnika katoličkih pisaca i novinara. Rijetki će danas prije nego sjednu pred tipkovnicu, mikrofon, kameru ili olovku uzmu u ruke zatražiti blagoslov ovog sveca (ili svetog Pavla koji je zaštitnik svih pisaca, novinara, glasnogovornika…) i pouzdati se u njega prije nego počnu koristiti spomenuta sredstva kako bi informirali javnost.
Engleski kritičar Leigh Hunt nazvao je sv. Franju Saleškoga “svetac džentlmen”. Ta riječ označuje gospodina, čovjeka iz dobre obitelji i dobra vladanja. I doista je sv. Franjo Saleški sve to i bio. Danas je među medijskim djelatnicima i piscima sve manje džentlmena.
Sveti Franjo Saleški je svojim životom dokazao, što je svojim spisima naučavao, da je moguće biti i visoko obrazovan gospodin i u isto vrijeme kršćanin duboko prožet Božjom ljubavlju, da je moguće ići u korak s vremenom i odgovoriti zahtjevima moderne kulture, a ipak bez ikakve štete po svoj osobni vjerski život, da humanistička naobrazba, nipošto, ne mora biti baš na štetu prave pobožnosti, nego da kršćaninu može u njegovu duhovnom rastu i pomoći. Sv. Franjo Saleški u svome životu i naučavanju doveo je do najdivnije sinteze sklad između kršćanstva i kulture. Današnji pisci uglavnom se trude sve to razdvojiti.
O lažnim vijestima je u svojoj poruci za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije poruku naslovljenu "Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32) uputio i papa Franjo, naglašavajući kako se ''nitko se od nas ne može smatrati oslobođenim dužnosti suprotstavljanja tim lažima'', objašnjavajući kako su ''osobe, a ne strategije najbolji su protulijek za laži''.
-Želim, dakle, pozvati sve na promicanje novinarstva mira. Pod time ne mislim na sladunjavu vrstu novinarstva koje niječe postojanje ozbiljnih problema i ima prizvuk sentimentalizma. Naprotiv, pritom mislim na novinarstvo koje je istinito i protivi se lažima, dojmljivim sloganima i senzacionalnim naslovima; na novinarstvo koje su stvorili ljudi za ljude, koje je u službi svih ljudi, posebno onih – a oni čine većinu u našem svijetu – koji nemaju glasa; na novinarstvo koje je manje usredotočeno na izvanredne vijesti, koje je zaokupljeno traženjem stvarnih uzroka sukobâ, kako bi potaknulo dublje razumijevanje i pridonijelo njihovu rješavanju pokretanjem blagotvornih procesa; na novinarstvo koje se stalno zalaže za to da upućuje prema rješenjima koja predstavljaju alternativu eskalaciji vike i verbalnog nasilja, stoji u Papinoj poruci.
Spomenuli smo nedavni blagdan svetog Franje Saleškog zaštitnika pisaca, a uskoro ćemo proslaviti i blagdan blaženog Alojzija Stepinca (10. veljače) koji je kao zagrebački nadbiskup trpio brojne nepravde u više državnih uređenja. Ne da su propali mediji koji su o njemu ružno pisali, nego su propale i sve te države, ali blaženi Stepinac istrpio je sve te gadosti o sebi, svojim svećenicima i svome narodu pa bi mogao biti zaštitinik čitatelja koji je u ovom ludom vremenu lažnih vijesti, montaža, spin doctoringa itekako potreban.
''Oni mogu imati na raspolaganju sve vojske ovoga svijeta, mogu posjedovati sva materijalna sredstva, mogu imati sav tisak, sve radiopostaje i sva kina.
Jednu stvar ipak ne mogu posjedovati – da ovladaju srcima i dušama ljudi, što je isključivo Božja povlastica”, kazao je u jednoj propovijedi tada zagrebački nadbiskup, danas blaženi, a uskoro i sveti Alojzije Stepinac. Ovu propovijed izrekao je na blagdan svetog Petra i Pavla 1942. godine.
Za Petra je rekao kako ''može umrijeti zagrebački nadbiskup, ali Petar ne umire!'', a sveti Pavao koji je nekad progonio kršćane čuo je Isusove riječi : ''Savle, zašto me progoniš?'' To iskustvo je na njega tako utjecalo da je prihvatio kršćanstvo, dao se krstiti u Damasku i počeo naviještati Evanđelje.
Nije nemoguće da i brojni novinari ili pisci danas čuju – ali na njih ne odgovoraju – riječi svojih čitatelja: ''Pišče, zašto me progoniš?'' Kada već mnogi pisci, novinari, glasnogovornici… ne zazivaju blagoslov svetog Franje Saleškog ili svetog Pavla prije nego se ''prihvate pera'', onda bi se barem čitatelji mogli obratiti svom zaštitniku prije nego otvore neku knjigu ili medij.
