Oče naš, koji jesi na nebesima
kako Te prvi puta nazva pred biskupovom palačom na asiškom trgu, gol, pokriven samo oko pojasa i s odjećom u rukama, stojeći ispred Petra Bernardonea vičući: „Od danas, da bih mogao služiti Gospodinu, vraćam ti sve. I odijelo i novac, i sve što tražiš… I moj oče Petre, unaprijed ne moram više tako reći, nego samo Oče moj, koji si na nebesima.“
sveti se ime Tvoje
kako je u pohvalama na La Verni zazivao Tebe sveti, jedini koji čuda stvaraš, jaki, veliki i svevišnji. Sveto ime, kralja neba i zemlje, trojstvenog i jedinog Gospodina Boga nad bogovima. Ime koje je dobro, svako dobro, najveće dobro, Gospodin Bog živi i istiniti.
Ime koje je ljubav, sveta ljubav, mudrost, poniznost, ufanje, ljepota, blagost, sigurnost, spokojstvo, radost, nada naša i veselje. Ime koje je pravednost, umjerenost, sve naše bogatstvo do zasićenosti, ljepota i blagost, utočište, čuvar i branitelj, zaklon, rashlada, naša nada, i vjera naša, naša ljubav, sva naša naslada, naš vječni život. Sveti se ime velikog i divnog Gospodina, svemogućega Boga, milosrdnoga spasitelja.
dođi kraljevstvo Tvoje
prvo u našim srcima, kao što se u onom trenutku u Spoletu, dok bijaše slomljen više duševno nego fizički, susreo sa starim, dobro poznatim mislima i snovima o viteštvu i sjajnom kraljevstvu po Asizu i Perugiji, i Umbriji, i dalje sve do nakraj Italije i svijeta:
-Kamo Franjo?
-U rat, da postanem vitezom.
-A tko ti može više pružiti: gospodar ili sluga?
-Gospodar, razumije se.
-Zašto onda bježiš od Kralja a ideš vazalu?
kako na nebu tako i na zemlji
a onda u našem životu, kako pokaza on, u svijetu u kojem bijaše zarobljenik svojih zahtjeva, navika, strasti, zabava, odijevanja, mišljenja, slave, vlasti, mržnje i osvete, posta Glasnik velikoga kralja, na nebu zauze mjesto desno od serafa, s pet rana urešen, samo zato što mu se zemaljsko zgadilo, jer je sve suluda predstava, zanos pijanih, ples omamljenih, ludost umišljenih, drama zaslijepljenih a zaljubi se jako i vječno u nebesko i to nebesko prepozna u svemu stvorenom; i tjelesno posve slijep napisa Hvaljen budi Gospodine moj, po Suncu, Mjesecu i zvijezdama što su na nebu, vjetru i zraku i sa svemu stvorenom na Zemlji, vodi, ognju i svakoj sitnici na zemlji
Kruh naš svagdašnji, daj nam danas
daj onaj isti kruh za tijelo kojega je kao mladić napukle duše, tražitelj smisla, posve nesvjesno dijelio siromasima za milostinju; kasnije jednim takvim blagoslovljenim ozdravio jednog od braće na postelji; na vrhuncu, daj nam kruh za dušu kojeg je toliko promatrao i štovao u svetom Tvom tijelu i patnji na križu da je i sam osjetio bol Ljubavi koja nije ljubljena; a onda na koncu u Porcijunkuli blagujući komadić kruha kojeg je razdijelio, raširenih ruku na goloj zemlji umro pjevajući
i otpusti nama duge naše kako i mi opraštamo
onako kako je on najbolje objasnio kada je brata pripremao na put i savjetovao kako postupati s onima koji se ogriješe ili mu čak nanesu zlo, nad njima moli: „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!“ A mnogi su njega i njegovu braću, mali i veliki, veoma pogrđivali i nanosili im nepravde, otimali i vrlo siromašnu odjeću što su je imali, a oni nisu proklinjali nego blagoslivljali. I otpusti nam, po onoj velikoj milosti koju on osjeti u maloj crkvici Gospe od anđela i od silne želje da svaki čovjek osjeti dio te milosti izmoli od pape potpuni oprost za sve nas i danas, i još većoj milosti mudrosti kojom je bolestan ležeći opomenuo braću iz ljubavi prema svetosti oprosta „Velika je to sramota za vas, sluge Božje, što se biskup i asiški gradonačelnik tako mrze, a nitko ne posreduje da se među njima uspostavi sloga i mir.“ Tada je pohvalama dodao: „Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi Tvoje!“
i ne uvedi nas u napast nego izbavi nas od zla
zaštiti i čuvaj po zagovoru njega, koji se mojim malim očima pričinja više kao legenda nego kao čovjek, njega koji je svoje tijelo nazvao bratom magarcem i ležao u trnju da pobijedi svoje tjelesne napasti, koji je ostao malen i ponizan u vodstvu bratstva i kao prvi među jednakima pobijedio oholost i ljudske hvale, koji je vjerovao u providnost pod vedrim nebom, i istinsku savršenu radost vidio u pobjeđivanju sebe.
Amen.
Sveti Franjo, moli za nas…
Ivana Miličević
