Kraljice Mira, moli za nas!

„Vjeruj u Božji plan za tebe. I ne sumnjaj u Njegovo vrijeme, nikada! On najbolje zna što ti je u ovome trenutku potrebno, što bi ti vratilo snagu, što treba maknuti s puta a koga baš u savršenom trenutku staviti pred tebe. Onda kad ti se sve čini besmisleno, uzaludno i nepotrebno, vjeruj nebu. I ne sumnjaj u Njegovu moć. Samo je nebo u stanju donijeti kap svoje svemoćne, milosne ljubavi u tvoje slabo, nejako srce. I pokrenuti borbu u tebi. Jednaku borbu s kojom se hrvala Marija dok je devet mjeseci čekala da se rodi Riječ tijelom postala. Dok se trideset godina hrvala s vremenom čekajući da se njezin Sin proslavi. Misliš da se Mariji sve to činilo tako normalnim i jednostavnim? Zar je u onom trenutku kad je izgovorila: „Evo službenice Tvoje!“ znala da će je dočekati odbačenost, dalek put koračanja, bijeg i strah? Zar je znala da će anđeli nebeski uspavljivati njezino malo dijete? Da će njezin Sin pristati umrijeti kako bi spasio neku osobu koja sad ovo čita? Bi li izgovorila: „Evo me!“ da je znala da će morati gledat krv svoga jedinorođenog djeteta? Ali Marija je ipak izgovorila riječi koje najveći i najsjajniji od svih anđela, zbog svog ponosa, nije mogao izgovoriti. Taj je ponos tog anđela učinio demonom nad vatrom, a poniznost Nju, najmanju sluškinju, Kraljicom.“ Prisjetila sam se ovih riječi i misli koje sam napisala nekada davno dok sam ovih dana iznova razmišljala o Majci, sjedeći na kamenu na kojemu su ostale ispisane tolike molitve, suze, želje i zahvale. Koliko je vjere bilo potrebno običnoj, nepoznatoj, djevojci Mariji da izrekne: „Fiat voluntas tua!“, i koliko ju je samo strpljenja i ufanja u Boga vodilo do onoga trenutka kada je podno križa začula „Ženo, evo ti sina!“ i tako postala Majkom cijeloga svijeta. Nezamisliva snaga i neizmjerna vjera u Boga. Zapravo, nije ona vjerovala u Boga, ona je vjerovala Bogu. A kad vjeruješ Bogu onda se prepustiš i cijeloga života hodaš naprijed, onamo gdje te On šalje. Jučer sam je promatrala u gužvi, i dan prije u tišini, i nekoliko večeri prije, u mrkloj noći obasjanu blagim svjetlom pored kamena. Uzor ljepote i blagosti, majčinske brige i nježnosti, najbolji primjer prihvaćanja Božje volje, slika ženske ljepote, jednostavnosti i pobožnosti. Mnogo je sinonima za Nju, i među njima jedan, posebno sjajan i velik. Kraljica Mira. Ona koja pod nogama satire glavu zmaju, donosi mir u životima, približava nemirna srca bliže srcu Isusovu. Postoji ono izgovoreno nakon „Ženo, evo ti sina!“, ono „Evo ti Majke!“ koje odzvanja već nebrojeno mnogo godina i toliko glasno kroz povijest da se može čuti i danas. To je ona utjeha i nada na koju nas Nebo podsjeća svakoga dana, to je snaga skrivena u jednostavnim riječima koje kriju toliku sigurnost. Hvala Majko, hvala Ti Kraljice Mira, što možemo osjetiti tvoju svetu prisutnost, što milost tvoga majčinskog osmijeha lebdi nad nama. Što preko naših majki možemo zamisliti kolikom nas tek ljubavlju ti ljubiš i kolikom nas pažnjom čuvaš. Neka Nebesko „Evo ti Majke!“ bude ono što će i mene voditi naprijed. Onamo kamo me Njegov plan vodi. Kraljice Mira, moli za nas!