Ovih dana dok gori treća adventska svijeća, s tavana se skidaju prašnjave kutije figurica koje će naći svoje mjesto pod blještavilom jelke. Figurice koje će na svježoj mahovini, svaka na svome mjestu, pričati priču koju si prvu od svih zapamtio, priču koja živi i danas jednako kao i te noći prije toliko godina. Sinoć sam se sjetila te priče i svakog njezinog detalja, u rukama držala likove i zamišljala što su osjećali te noći. Oči mi zastadoše na onom tragu zvijezde i tri kralja. Na njihovoj spremnosti koračanja u nepoznato, na jednom znaku koji im je obasjao put, na Djetetu kojega su našli ondje gdje su se najmanje nadali. Kako su to uspjeli? Kako su znali? Svjetlost zvijezde. Kada tminu tvog života razbija svjetlucavi zvjezdani prah, onda se veličina neba može kriti i u najprostijim rupama, tvoje noge će svejedno koračati do nje. Kada pored tebe treperi zvijezda, pa makar ona bila i najmanja zvjezdica ovoga svemira, tvoje srce može osjetiti Njegovu veličanstvenu blizinu. Jer te ona vodi do nje. I nema ništa veće nego u životu imati zvijezdu koja tvoju ruku drži u Isusovoj onda kad ga ti počinješ gubiti. Ništa dragocjenije nego slijediti njezin sjaj do nebeskih visina onda kad te život natjera da besciljno trčiš mrakom. I svatko od nas ima jednu svoju, sitnu kao žeravica u tami ili blještavu kao svjetlo na kraju tunela. Svatko od nas ima jednu, pa taman ona bila čupava, imala najjači smijeh ili rupicu na obrazu, najjači stisak ruke, smeđe oči ili duboki glas… Svi imamo nekoga tko nam na dlanu pokazuje put, kao na zemljopisnoj karti, označen. I kad osjećamo tu zvijezdu nad nama, onda je sve lakše. Sve ima smisla. Ne nedostaje nam snage pa makar morali danima koračati, ne manjka nam nade iako se sve na trenutak učini nekako beznačajnim. Čuvaj tu zvijezdu. Nisi ni svjestan svoje slabosti kad je izgubiš sa neba iznad sebe. S njom je lakše. Ovih Božićnih dana ukradi trenutak mraku i zagledaj se u zvjezdano nebo svoga života. Prepoznaj zvijezdu koja ti obasjava put do Betlehema, zvijezdu koja te vodi do štalice. Prepoznaj koliko jako bliješti sjaj zvijezde koja je svjetiljka tvom koraku i put do Djeteta. Otvori svoje oči i zagledaj se u noćno nebo. Njenu svjetlost puni najjača baterija. Ona ne bi mogla svijetliti tebi da njoj svjetlost ne daje najveće Svjetlo svemira. Zahvali Bogu za nju. Možda ti u oku zasja neka nova i zasjeni te silom nježnosti onog osjećaja starog dvije tisuće godina. Istog onog osjećaja koji je kraljeve vodio do obične štalice i djeteta, u toj noći obasjane palače i Kralja. A kad te jednom dovede do štalice, onda se, kao i kraljevi, nikad više ne vraćaš istim putem. Usudiš li se slijediti zvijezdu kojom te nebo vodi do štalice? Usudiš li se već danas početi živjeti Božićnu priču?
