Ti si…
Vrata.
prolaz kroz zidove o koje udaram glavom,
ponekad lagano odškrinuta
pred kojima stojim i kucam da mi se otvore
dok sva druga u nizu širom otvorena čekaju da preko praga zakoračim.
Ti si…
Put.
utabana staza pored autoputova svijeta
provjerenog smjera, uputa i znakova
bez obzira što navigacija pokazuje okolokole do istog odredišta.
Ti si…
Istina.
koja nadvlada oca laži uvijek,
bez okolišanja, odgovorno
ne bezobrazno i prosto,
sporo ali do kraja.
Ti si…
Život.
ruah, dah u nas i stvaranje duše
pobjeda nad smrti, izdah umiranja tijela i spasenje
darovana vječnost.
Ti si…
Trs. A mi smo loze.
U tome si mi najbliži razumjeti.
To vidim i diram, doživljavam i shvaćam.
Daj mi,
da prihvatim brigu Vinogradara
i sve vrijeme i napor i puno ljubavi
da donesem ploda u vrijeme berbe,
da vjerujem u dodire čišćenja
nakon mjeseci rasta pod svjetlosti sunca
i zalijevanja kišom milosti
da će uklonjeno biti sve ono što smeta
i za mene nije dobro,
da ću prihvatiti žrtvu i odricanje
i onda kad je teško shvatiti da se s mene,
kao i sa loze,
moraju skinuti i rese i nove, male mladice
koje bi možda nekada mogle donijeti plod
ali onda ne bi mogla iznijeti teret
i već savijena počela bi se prelamati.
Daj da ostanem u Tebi,
prihvatim i ne opirem se da sam vezana za trs,
tako počnem rasti u nekom svom smjeru
ali uz njega,
uvijek uz njega.
Jer ne mogu donijeti roda sama od sebe
ako ostanem sama,
i nema slatkog grožđa
bez Tebe
bez istinskog Trsa.
