Kad se malo zaustavim i razmišljam, od rođenja sam gledala u Njezin kip, pjevala joj pjesme iako nisam bila svjesna što pjevam, učila stare molitve, o Njoj čitala i sada me strah da u mome rječniku ne postoje dovoljno snažne riječi kojima bih ju opisala. Sjećam se da sam je od djetinjstva pa do sada uvijek gledala istu, stajala je u bijeloj haljini na istom Brdu a ja sam se tako brzo mijenjala. Ispred nje sam klečala dok još nisam znala sama koračati velikim stijenama pa me tata nosio na vratu, kasnije kada sam postajala velika i branila mami da me drži za ruku dok hodam, i onda kada sam oči pokrivala rukama da mi ne smeta jako sunce, i kada sam nespretno gazila između kamenja po sred lokava u mraku, ispod zvjezdanoga neba s prijateljima, i onda kad mi je trebala samoća i trenutak smiraja. Dolazila sam joj i gledala ju jednako u svim trenutcima i osjećala sam da i Ona gleda mene. Uvijek. I dok sam pred Njom a i onda kada, i mislima i koracima, odlutam. Ponekad sam pokušavala čuti njezine šapate i tihe riječi a ponekad mi je dovoljna bila sama blizina njezinog pogleda.
„Zaštiti Gospodi rabi svoje mirnimi zapovidmi, i upvajućee v zastuplenie blaženei Marii, i ot vseh supostat naših stvori ny bez požali. Gospoda radi našego…“ A danas bi ti to na hrvatskom standardnom jeziku glasilo: „Štiti, Gospodine, sluge svoje miroljubivim odredbama i nas koji se pouzdajemo u zagovor Blažene Djevice Marije, učini sigurnim pred svim našim neprijateljima. Po Gospodinu našemu…“. Znaš, to je prva molitva hrvatskoga naroda Mariji. Stara je osamsto godina, ako se ne varam. Toliki ljudi, toliko godina prije mene, u istoj ženi s djetetom u naručju gledali su nježnost i nadu, majčinsku ljubav, snagu i vjernost jedinome Tvorcu svega. I toliki će poslije mene doživjeti isto. Predavat će svoje živote Bogu ispovijedajući njezino Bezgrješno Majčinstvo, njezinih sedam mačeva boli što su prošli kroz nježno srce. Nazivati je Mudrošću Svevišnjega koja slatko naređuje stvari, Vratima Nebeskim, Tornjem Bjelokosnim, Utjehom Žalosnih, Kraljicom Svijeta. Ja je volim zvati Prijestoljem Mudrosti, tako joj se pomolim prije ispita. I volim je promatrati u ogledalu ženstvenosti. Jer… Da Marija sada hoda među tisućama žena u lepršavim, šarenim, ljetnim haljinama, staklenim cipelicama i sa sjajilom na usnama, pravome muškarcu ona bi opet bila miss svijeta. Jednostavna, blaga i ponizna. Jer znači onim posebnim. Onim rajskim. Donosi smirenost i pouzdanje i kuda prođe širi miris procvalih ruža.
Ponekad se samo na sebe ljutim jer nikad dovoljno ne znam cijeniti i poštovati ono što imam ispred sebe sve dok mi netko u to ne dirne pa mi se upali lampica iznad glave. Zato zamišljam kako bi to izgledalo da ne živim ovdje nego negdje daleko, da skupljam novac za hodočašće u mjesto koje jedva znam pronaći na karti, spremam stvari i planiram, noćima putujem a onda na par dana dođem tu, u nepoznato s mnoštvom ljudi, u ispovijedi tražiti mir, u svakom kamenu gledati smisao, sjediti ispod Njezinoga kipa, sve zaboraviti i samo šutjeti. Pitam se s kime bih putovala, gdje bih spavala, kojim busom se vozila, što sve slikala, koje molitve bih molila, uspomene kući ponijela. Kome bih sve poklonila krunicu i čvrsto je stisnula u šaku? Što bi se sve u meni promijenilo kada bih se vratila u stvarnost?
Pomalo je čudno, jer ovo je mjesto sada moja stvarnost na koju sam navikla svakodnevno. Potrebno mi je hodočastiti, par kilometara od kuće, ponekad jednostavno hodočastiti u svom srcu. Obnavljati, osvježavati i raspirivati osjećaj blizine s Nebom koji doživim kad sam sama s Njom. Jer samo tada mogu očima srca progledati i gledati na svoje dane koji se u prolaznosti odbrojavaju.
Njezin moćni zagovor prepoznajem u uspomenama, u svakoj staroj obiteljskoj priči, na slikama i u svakoj, kako to svijet voli nazivati, „slučajnosti“. I zato se ne bojim jer me pod svojim plaštem čuva Majka, Djevica koja je rodila moga Boga. Tako moćno zvuči. Ne bojim se jer ju se usudim zvati Majkom Božjom, svojom i našom, Suotkupiteljicom ljudskoga roda, vjernom Odvjetnicom, Posrednicom svih milosti, Kraljicom Hrvata. Živim, do vječnosti sigurna pod okriljem Njezinoga plašta.
