Ti si sol
ona što se među prstima sipa u lonac
koju nitko neće pohvaliti za ručkom
a svi će primijetiti ako je usfali;
sol koja čisti;
čuva od kvarljivosti.
Ti si sol,
ponekad si poticaj na ispovijed, ponekad molitva, kap blagoslovljene vode
a puno češće si pružena ruka, podmetnuta leđa, prvi učinjen korak.
Sol si zemlji koja je nekad tako nerazumljiva i teška
puna grumenja i kamenčića.
Bljutavo je? Bezukusno? Nikakvo? Znaš samo odoka?
Nema veze. Ipak, posoli!
Jer ako sol obljutavi,
čime će se zemlja posoliti?
Ako sol obljutavi
onda prestaje biti drugačija od zemlje
i nema smisla.
Ti si svjetlo
upaljena sijalica iznad misli
i luster iznad glave
čiju svjetlost nitko neće hvaliti dok je ima
a jedan trenutak je dovoljan da svi primijete kako nedostaje.
Ti si svjetlo
ponekad si posvećena svijeća, trenutak spoznaje, primjer poniznosti
a puno češće si pametna ideja, savjet iz ljubavi, poticajna riječ u savršeno vrijeme.
Svjetlo si svijetu koji je nekad tako taman i težak
pun mračnih slijepih ulica, neosvijetljenih puteljaka i zatvorenih srca.
Nema struje. Mračno je. Prigušeno. Misliš da si samo iskra?
Nema veze. Ipak, obasjaj!
Jer ako svjetlost nije vidljiva kao grad u gori nego je pod posudom
onda se gasi
prestaje biti drugačija od mraka
i nema smisla.
Ti si umjerenost
teška za pogoditi, iskustveno naučena
koja samo takva ima svrhu postojanja.
Vi ste sol zemlji i svjetlost ste svijetu.
Kada ste u pravilnoj ravnoteži
ne privlačite pozornost na sebe
nego obogaćujete ono što već postoji;
tek kad vas nema, svi to osjete.
Tu i je tvoja žrtva.
Teška ali potrebna.
Pokazati svijetu svjetlost i dati da okusi sol. Pa makar se nekad činilo besmisleno i neuspješno. Pokaži se svijetu.
Da oni koji vide i osjete tebe slave Oca na nebesima.
P.S. Ti si sol i ti si svjetlo, i učenik kojemu Učitelj danas iznova ovo govori.
