Naša riječ je moć, blagoslov i prokletstvo. Ovisno kako je usmjerimo, ona tako djeluje. Ako želimo nekome pokvariti dan, jedna riječ će biti dovoljna. Ako ga želimo popraviti, također je jedna dovoljna. Riječi koristimo svakodnevno, ne shvaćajući da njihov sadržaj i način na koji su one upućene mogu mijenjati nečiji život.
Chen Miller, učiteljica iz Izraela ušla je u učionicu učenika 2. razreda koji je trebala preuzeti. Između sve ostale djece, primjetila je dječaka krupnih očiju na sredini učionice. Dječak je i htio da bude primjećen jer svojom galamom i neposluhom nije mogao proći nezapaženo. Gledao je u učiteljicu i ona u njega. I Chen Miller priđe dječaku i šapne mu na uho: ”Ja znam da si ti dobar dječak, da imaš veliko srce i znam da si pametan.”
Dječak je pred čitavim razredom počeo galamiti kako je učiteljica glupa i kako ništa ne zna.
”Ja sam zločest, i to svi znaju. Svi učitelji to kažu, i moji roditelji također”, reče dječak.
Učiteljica opet ponovi: ”Ja znam da si ti dobar dječak, da imaš veliko srce i znam da si pametan.”
Tada dječak istrči iz učionice. Idući tjedan kad je došao, scenarij se ponavlja. Opet galama, neposluh . Učiteljica duboko uzdahne, priđe dječaku i šapne mu: ”Ja znam da si ti dobar dječak, da imaš veliko srce i znam da si pametan.”
Treći tjedan njegovo mjesto nije više bilo na sredini učionice. Dječak krupnih očiju primaknuo je svoju stolicu do učiteljicinog stola. Taj dan odlučio je poslušati riječi koje mu je tjednima šaptala u uho.
Na kraju školske godine, dječak krupnih očiju upitao je učiteljicu kako zna da su sva djeca dobra?
Učiteljica mu reče da ona ima jednu tajnu i da će je podijeliti s njime.
”Do petoga razreda nisam znala ni čitati ni pisati. Nisam znala zbrajati ni oduzimati. Mislila sam da sam glupa, da imam oštećen mozak. Bila sam uvjerena da ništa dobro neće biti od mene, da nikada u životu neću ni u čemu biti uspješna. A danas ja, Chen Miller, nekada učenica razreda s poteškoćama u razvoju sam tvoja učiteljica. Ja, od koje je sustav htio odustati više puta, sada sam dio sustava da dokažem da se može drugačije. Jer mi učitelji, i naše riječi koje izgovorimo ne oblikuju samo pojedinca, nego generacije. I ono što dijete čuje od nas, u to se pretvara. Ako mu govorimo da je zločest, takav će i biti, ako mu govorimo da je dobar, takav će postati. Ako svaki dan ponavljamo da je dijete nesposobmo, lijeno, da od njega neće nista biti takvu ćemo generaciju stvoriti. Jer ne postoji dijete koje ne može, samo dijete koje može. Ti i ja smo primjer kako riječi mijenjaju živote”, reče učiteljica dječaku krupnih očiju.
Skup riječi čini dobru knjigu, dobru pjesmu, priču, molitvu. Riječi su svugdje oko nas, čine nas tužnijima ili sretnijima, donose loše i sretne vijesti.
Riječi koje upućujemo drugima više govore o nama nego o osobi kojoj su upućene. Uvrede također. Riječi su kao poklon. Ako druga strana ne odluči primiti naš poklon, on ostaje nama. Također ako ga ne dirnu uvrede koje su mu upućene i one ostaju nama.
Biblija na mnogim mjestima spominje riječ. Ona je i sama Riječ Božja.
- Posveti ih istinom svojom, tvoja je RIJEČ istina. Ivan, 17,17
- RIJEČ je tvoja svjetiljka nozi mojoj i svjetlo mojoj stazi. Psalam 109, 105-106
- Takva će biti moja RIJEČ koja izlazi iz mojih usta, neće mi se vratiti prazna, nego će ostvariti ono što želim i uspijevati u onome za što sam je poslao. (Izaija: 55,11)
I uvijek je bolje između loše riječi i šutnje odabrati ovo drugo jer kako reče Matej u svome Evanđelju:
”Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi” (Mt: 12, 37)
Ankica Ostojić
