Deseci osoba su se prijavile na online intervju za posao. S druge ekrana bio je gospodin koji je naveo kako traže izvršnog direktora, te kako je posao zahtjevan. Naime, tražili su da osoba koja bude primljena bude u toj mjeri pokretljiva da mogne izdržati cjelodnevno stajanje, hodanje, pokazujući visoki nivo izdržljivosti. Radno mjesto je zahtijevalo i odlične pregovaračke vještine i sposobnost rada s ljudima, diplomu medicine, ekonomije, kulinarstva. Sposobnost prilagođavanja suradniku kojemu treba pokloniti stalnu pažnju bio je jedan od važnijih zahtjeva. Suradnik ima pravo tražiti da budete budni cijelu noć, može utjecati na vaše blagdane. Slobodni dani i pauze ne postoje. Jedete tek kad pojede vaš suradnik. Ako i tad. Naravno, unatoč svemu tome, morate izgledati lijepo i uredno. I da, najvažnije u razgovoru za posao, plaća. E pa, nema plaće. 365 dana radite besplatno.
Prijavljeni za posao su rekli da su uvjeti nehumani, da je to nemoguće izdržati, i na kraju da uopće ne budu plaćeni za sve to. Nitko od njih nije shvatio da gospodin s druge strane ekrana opisuje sve ono što svaki dan radi jedna majka.
Majka. Ona što joj je neki dan i Bog oprostio kad je slagala da je dolazio sveti Nikola i samo dobroj djeci ostavio poklone. Naravno, te poklone danima skriva po kući i ustane prije svih da ih postavi u čizmice. Noćima mijenja zubić vile, dlanom izmjeri temperaturu bolje od svakog toplomjera, i jedina zna smrviti tabletu da lakše prođe kroz grlo.
I nije bitno što nije spavala, to se ne vidi.
I zna ti ocjene u dnevniku iako nije otišla na informacije, i zna ti iz pogleda jesi li počela pušiti cigare, ne trebaš puhati. I oprosti ti kad joj kažeš da je dosadna, jer zna da je pubertet prolazno stanje.
I neće ti zamjeriti ako je ne slušaš da učiš na vrijeme, nego će ti pomoći kad shvatis da je blizu ispit. I ugasit će svjetlo i pokriti te, barem malo da odspavaš.
I nikad ti neće zamjeriti, ni naplatiti svoju uslugu. Bit će kuharica kad ti treba ručak, dadilja kad ti treba čuvati dijete i bankomat kad ti treba novaca. Ne trebaš pitati ništa, sve ona vidi.
A ti nećeš vidjeti njen umor, sakriva ga bolje od slatkiša po kuhinjskim ormarima.
I nećeš zakasniti ni u školu ni na posao, dok te ona budi. Niti ćeš od nje otići praznih ruku, nije bitno kakvih si došla.
Najsretniji će ti biti Božići dok ti njena sarma miriše, i njene šape se najljepše tope u ustima. Jer ti ni kalupa nemaš. Šta će ti? Imaš majku.
I možeš planirati doček nove godine na vrh planine jer imaš majku koja će ti čuvati djecu. I s planine možeš gdje god hoćeš, jer njoj unučad ne smetaju da ostanu čitavu godinu.
Samo pazi! Prebrzo dođe Božić kad više ne miriše sarma, a kalupe moraš kupiti ako misliš pojesti šape.Tada ćeš shvatiti koliko su skupe dadilje i kako nemaš nimalo slobodnoga vremena.
I bit će ti žao njenih neprospavanih noći, a nećeš moći vratiti dug, jer život je takav da se s najboljima posvađa. Navikni se na nedostajanje.
I navikni se da nema više dlana na čelu, najboljeg toplomjera od svih. Najteže je u prosincu, vjeruj mi.
