Da nam je netko prije nekoliko tjedana i mjeseci rekao da svijet može stati svi bi se smijali. I ja prva. Da nam je netko rekao da nas 90 posto neće ići na posao, da će tvrtke, škole, bolnice, restorani i tržni centri biti zatvoreni, ne bismo vjerovali. Samo jedan virus nas je naučio da se sve može promijeniti u sekundi.
Danas vidimo da se nikome nigdje ne žuri, da ne moramo trčati i raditi nepotrebne stvari. Vidimo da ne moramo svaki dan otići na kavu, u šetnju, tumarati nepotrebno, bez cilja.
Danas vidimo da se ručak može pojesti u zajedništvu, a ne kad kome padne na pamet. Shvatili smo koje su stvari bitne , a koje ne. Liječniku se možete obratiti samo telefonski, u trgovinu idete ciljano i kupujete namirnice za više dana i tjedana. Dakle, kad ovo sve završi, možemo ukinuti rad nedjeljom, jer ćemo se naučiti kupovati unaprijed.
Naučili smo da suvremenom tehnologijom postoji način održavanja nastave na daljinu, što je do sada bio nepoznat pojam. Shvatili smo i da imamo starih i nemoćnih, i onih mladih koji bezrezervno nude svoju pomoć istima.
Dobili smo vrijeme da se igramo sa svojom djecom, uživamo u zajedničkom vremenu sa svojom obitelji. Naučili smo podijeliti svoj višak sa susjedom. I nadam se da smo naučili biti zahvalni.
Vjerujem da smo naučili i što je strah.
Znate li koliko se puta u Bibliju spominje rečenica : „ Ne boj se!“ 365 puta. 365. Po jednom za svaki dan.
Padre Pio u svome svjedočanstvu jedne prilike kaže: „Ukazao mi se naš Gospodin, koji mi je ovako govorio: ‘Moj dragi sinčiću, ne propusti zapisati ovo što danas čuješ iz mojih usta, jer to ne smiješ zaboraviti…. Nijedno stvorenje neće se izgubiti a da to ne zna. Svjetlo se jako razlikuje od tame. Dušu kojoj običavam govoriti privlačim sve više sebi…Ja nikada duši ne nadahnjujem strahove koji je udaljuju od mene….Strahovi koje duša osjeća u nekim trenutcima života zbog svoga vječnog spasenja, ako sam im ja uzročnik, razlikuju se po miru i vedrini koje oni ostavljaju u duši…“
Potražite utjehu u Gospodinu, kao što nam Psalam u svojem 34. poglavlju u 5. retku kaže:
„ Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.“ (Ps. 34,5)
I kad sve ovo završi ne zaboravite opet pljeskati medicinskim djelatnicima kao što ste to radili svaku večer u 20 sati sa vaših balkona, ne zaboravite koliko strpljenje i ljubav prema vašem djetetu ima njegova učiteljica jer ste vi za vrijeme ove nastave od kuće stotinu puta povisili ton, zagalamili i poželjeli baciti i knjige i bilježnice. Ona to nikada nije učinila. Budite zahvalni ženama koje su digle poklopce sa svojih starih šivaćih mašina da bi šili maske medicinskim djelatnicima. Besplatno. Ne zaboravite biti zahvalni onoj trgovkinji koja je za istu plaću radila dupli posao. I onom dostavljaču koji je ugrozio svoj život da bi vama dostavio hranu na vrata. Ne zaboravite zahvaliti za plodne njive s kojih ste ubirali plodove koje su drugi morali kupovati. Idući put kad odete u banku i na benzinsku crpku zahvalite njihovim djelatnicima što su bili na svome radnom mjestu kad su vam trebali. Zahvaljujte za svoje zdravlje, za svoju obitelj. Sve će ovo proći i nadam se da ćemo iz ovoga izići pametniji. Dobrotu smo već pokazali na razne načine. Sada još samo malo trebamo pokazati strpljivosti i vjere.
Ostanite doma. Samo čuvajući sebe čuvate i druge oko vas.
