Oduvijek sam voljela priče. Osobito one u kojima do samoga kraja ne znate je li pobjeđuje dobro ili zlo. Nije važno jesu priče za djecu, odrasle, duhovne tematike ili ne, priče nam najbolje pomažu shvatiti neku poruku. Da biste djetetu objasnili kako se mora paziti zločestih životinja, i ne pričati sa nepoznatim ljudima ispričate mu Crvenkapicu. Da bi ste sebi i drugima objasnili kako Bog uvijek ima najbolji plan i rješenje za nas, iako mi to u tom trenutku ne shvaćamo, pročitate priču o tri stabla.
Dakle, bila jednom tri stabla u šumi na brdu. Razmatrali su svoje nade i snove kada prvo stablo reče: “Jednog ću dana, nadam se, postati kovčeg za blago. Možda ću biti ukrašen predivnom rezbarijom i svatko će moći vidjeti moju ljepotu.”
Drugo stablo reče: “Jednog dana ja ću biti moćan brod. Nosit ću kraljeve i kraljice preko voda i plovit ću do kraja svijeta.”
Naposljetku, treće stablo reče: “Ja želim narasti i biti najviše i najuspravnije stablo u šumi. Ljudi će me vidjeti na vrhu brda, gledat će moje grane i misliti na Nebo i Boga, i kako sam im blizak. Ja ću biti najvažnije drvo svih vremena i ljudi će me se uvijek sjećati.“
Nakon nekoliko godina molitvi da njihovi snovi postanu stvarnost, grupa drvosječa dođe do stabala. Jedan priđe prvom stablu i kaže: “Ovo izgleda snažno stablo, mislim da ću moći drvo prodati tesaru.” I počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Znalo je da će drvosječa znati od njega napraviti kovčeg za blago.
Kod drugog stabla drugi drvosječa reče: “Ovo je jako stablo; prodat ću ga graditeljima brodova.” Drugo stablo bijaše sretno. Znalo je da je na putu da postane moćan brod.
Kada je treći drvosječa prišao trećem stablu, ono bijaše uplašeno. Jer, ako ga posijeku, njegovi se snovi neće ostvariti. Drvosječa je rekao: “Danas ne tražim ništa posebno pa će mi i ovo stablo biti dovoljno.” I posiječe stablo.
Kada prvo stablo dospije k tesaru, on napravi od njega jasle za hranjenje stoke. Staviše ga u štalu i napuniše sijenom. To nije bilo ono za što se je stablo molio.
Od drugog stabla načiniše malen ribarski brod. Tako su završeni njegovi snovi o moćnom brodu koji nosi kraljeve.
Treće stablo isječeno je u velike komade i ostavljeno da leži u mraku.
Godine su prošle, stabla zaboraviše svoje snove.
Jednog dana muškarac i žena dođu do štale. Ona se porodi i staviše dijete u jasle izrađene od prvoga drveta. Čovjek bi više volio da je mogao izraditi kolijevku za dijete, ali, eto, i ove će jasle biti dobre. Stablo je, vidjevši ljepotu djetetovu i njegovu neobičnu milost i dragost, nekako osjetilo važnost ovog događaja: predosjećalo je da u sebi čuva neprocjenjivo blago.
Godinama kasnije, grupa ljudi uđe u ribarski brod napravljen od drugog drveta. Jedan od njih bijaše umoran i ode spavati. Dok su plovili, podiže se velika oluja i drvo uvidi kako nije dovoljno snažno da zaštiti ljude koje nosi. Ljudi probudiše zaspalog, on ustade i reče: “Mir”, i oluja utihnu. Tada stablo spozna da nosi kralja nad kraljevima.
Konačno, netko dođe i uzme i treće stablo. Nošeno je kroz prepune ulice dok su se mase ljudi rugale čovjeku koji ga je nosio. Kada dođoše do mjesta, čovjek bijaše pribijen na stablo i podignut uvis da umre na vrhu brda. Kada nedjelja dođe, stablo uvidi da je dovoljno snažno da stoji na brdu i da bude blizu Boga jer Krist bijaše razapet na njemu.
Stabla iz ove priče u prvi mah ne bijahu iskorištena u svrhu o kojoj su maštali. No kraju sva tri stabla dotakoše istoga kralja i njihova korist bijaše višestruka.
Svatko je od nas barem jednom u životu preispitivao sebe i svoj život. Je li moglo bolje, jesmo li ili nismo trebali nešto učiniti? Što će biti s nama za nekoliko godina? Posao, djeca?
Čovjek se iz dana u dan preispituje, snuje i zamišlja. A njegov Bog određuje.
S malo više povjerenja i mi možemo biti kao prvo stablo koje je zibalo novorođenoga Spasitelja, kao drugo koje ga je vozilo nemirnim morem, ili kao treće koje ga je raspetoga držalo.
U svakom slučaju, svaka naša želja mora Njega uključivati, jer samo s Njim mirna su mora kojima plovimo.
Ankica Ostojić
