Jeste li znali da na svako životno pitanje odgovor možete naći u Svetome pismu?
Nema situacije koja vas može dotaći, niti križa kojega možete ponijeti da odgovor na one upitnike koji vas u tome trenutku muče nećete pronaći u Riječi Gospodnjoj.
Ohrabrenje za svaki dan (365 puta „ NE BOJ SE“), učenje o ljubavi, žrtvi, i onome što nam svima pomalo nedostaje – strpljenju.
Strpljenje kao vrlina, duboko je ukorijenjena u našoj vjeri, međutim često je previđamo u svakodnevnom životu. Živimo u vremenima kada nam je sve instant, sve se mora učiniti odmah, sve mora biti dostupno u što kraćem vremenskom periodu. I sve to testira naše granice strpljenja, osobito u međuljudskim odnosima.
Sveti Pavao u Poslanici Korinćanima podsjeća nas da je ljubav strpljiva, Isus u Getsemanskom vrtu strpljivo prihvaća Božji plan. U pustinji, iskušavan od Sotone, Isus nije žurio u svoje poslanje, nego je kroz tišinu i strpljenje ostao vjeran Bogu.
Strpljenje nije znak slabosti, već snage. Ono zahtijeva unutarnji mir i povjerenje da Bog vidi i zna sve, čak i kad mi ne razumijemo.
U knjizi Propovjednika stoji: „Sve ima svoje vrijeme, i svaki posao pod nebom ima svoje vrijeme“
To nas podsjeća da Božji plan i Njegovo vrijeme nisu uvijek usklađeni s našim očekivanjima, ali su uvijek savršeni.
U Poslanici Rimljanima, sveti Pavao nas podsjeća: “Radujte se u nadi, budite strpljivi u nevolji, ustrajni u molitvi” .Ovaj poziv nas uči da vjera zahtijeva povjerenje i sposobnost da se oslonimo na Božji plan, čak i kada ne vidimo odmah rezultate svojih napora.
Zaboravljamo da svaki čovjek prolazi kroz svoje borbe i izazove. Naš zadatak kao kršćana je biti primjer Kristove strpljivosti prema drugima – u obitelji, poslu i zajednici. Kao što Bog strpljivo čeka naše obraćenje, i to nekoliko tisuća godina, i mi bismo trebali pokazivati strpljenje prema drugima, svjesni da nitko od nas nije savršen.
Na kraju, strpljenje je vrlina koja nas vodi prema istinskom miru. Kroz nju učimo kako bolje slušati, razumjeti i voljeti. Strpljenje nas povezuje s Bogom i s bližnjima na dublji način. U trenucima kada osjećamo nemir ili nestrpljenje, neka nas sjećanje na Kristovu strpljivost potakne da i sami budemo svjetlo strpljenja u ovom brzom svijetu.
Možemo se i podsjetiti da je strpljenje izraz ljubavi—kada smo strpljivi, pokazujemo poštovanje prema drugima i Božjoj volji. Konačno, ne smijemo zaboraviti da je strpljenje proces. Svaki put kad svladamo jedan trenutak nestrpljivosti, jačamo svoj duh.
Budimo strpljivi u čekanju odgovora, budimo strpljivi u ljubavi, u poslu, u svakodnevnici.
Neka nam Bog daruje i milost i snagu da strpljivo podnesemo ono što podnosimo Njegovom voljom, jer kroz strpljenje raste naša vjera, povjerenje, i na kraju, vrlo bitno, unutarnji mir.
Ankica Ostojić
