Četiri su svećenika raspravljala o vrijednosti različitih prijevoda Biblije.
Jednom od njih je više odgovarao prijevod Kršćanske sadašnjosti zbog kvalitete prijevoda na hrvatski jezik. Drugi se nije složio, tvrdeći da je prijevod Novog zavjeta u Jeruzalemskoj Bibliji bliži grčkom izvorniku.
Treći je objasnio da ga oduševljava neki drugi prijevod…
– A koji prijevod Vama odgovara? upitali su četvrtoga koji je sve vrijeme šutio, slušajući razloge one trojice.
– Meni se najviše sviđa prijevod moje majke – odgovorio je nakon nekoliko trenutaka razmišljanja.
Trojica svećenika su iznenađeno pogledala kolegu.
Tvoje majke? – Nismo znali da je tvoja majka prevela Bibliju.
Prevela ju je u život. Svakoga dana svoga života. Bio je to najuvjerljiviji prijevod koji sam ikada vidio.
Nakon ove zanimljive priče nepoznatoga autora moramo se zapitati koliko smo mi sami najbolji prijevod naše vjere i Biblije koju poznajemo.
Je li svojim životom, mislima i djelima pokazujemo i dokazujemo svoju vjeru, ili smo tek neki blijedi pokušaj?
U današnjem svijetu izvrnutih vrijednosti osobno ne primjećujem da je ovaj pandemijski udar urodio plodom u smislu urazumljivanja . Ili nam treba nešto gore da se probudimo?
Često se pitamo gdje je Bog u svemu ovome? Zašto ovoliko umrlih, kada će više kraj pandemiji?
Ostali se okreću razmatranjima koja su ponudili sveti Augustin i Toma Akvinski: Bog nije uzrok zla, ali ga dopušta zbog većeg dobra. Ovo je razumnije objašnjenje iako su mnogi ljudi nezadovoljni njime, posebice zbog velike cijene većeg dobra.
Neki u nedovoljnoj vjeri i ne razumiju ove riječi.
Sveti Augustin i Toma Akvinski ne griješe kad kažu da veće dobro može doći iz zla. Njihov stav mora se razumjeti razmatranjem božanske providnosti. Samo Stvoritelj vidi potpunu sliku svijeta i samo On može zaista znati što je dobro i zlo, što vodi do spasenja, a što ga sprječava.
U jednom od svojih tekstova u Katoličkom tjedniku fra Tomislava Pervan podsjeća nas da je naša civilizacija odavno bolesna, ne misleći na pandemiju, nego općenito, na planet i stanje civilizacije.
Biblijski kazano, znakovi vremena su tu. Samo trebamo biti dovoljno mudri pa ih prepoznati.
Jednako tako, trebamo vjerovati da još uvijek imamo dovoljno vremena da prevedemo i provedemo Bibliju u svoj život. I da budemo najuvjerljiviji prijevod iste.
Jer samo nas vjera može spasiti. A samo nam ona nedostaje.
