7.4 C
Međugorje
09.12.2222.

Sve ono što imamo zapravo nam ne pripada

Sveti Franjo, vjerni sluga Kristov, u pratnji brata iz svoga Reda, dođe jednom u kuću nekoga bogataša i bijahu primljeni s poštovanjem. Plemić je pri ulasku u kuću zagrlio i prijateljski poljubio sv. Franju, oprao mu noge, obrisao ih, naložio vatru i pripravio stol te ih neprestano posluživao. Kad su sveti Franjo i njegov brat završili blagovanje, reče plemić: “Žrtvujem samoga sebe i sve što meni pripada. Kad god ustrebate habit, rublje, plašt ili koju god stvar, kupite, a ja ću sve platiti. Znajte, spreman sam pobrinuti se za sve vaše potrebe, jer po milosti Božjoj mogu. Budući da imam u izobilju vremenitih dobara, rado činim dobro siromasima iz ljubavi prema Bogu, koji mi je dao ta dobra.” Tada sveti Franjo pomisli kako bi čovjek takva razmišljanja bio dobar za njegov Red jer je vrlo zahvalan Bogu, pun ljubavi i uslužnosti prema bližnjemu i siromasima. I odluči sveti Franjo moliti na nakanu da u srcu plemića Bog upali žar za služenjem Njemu u Redu sv. Franje. I bi tako.

Tada reče sveti Franjo svojem bratu: “Pođimo, brate, u mjesto onoga uslužnog čovjeka, jer se nadam da će on dati i samoga sebe te biti naš subrat.” I oni pođoše. Stigavši do kuće, reče sveti Franjo svome subratu: “Čekaj me malo ovdje, ja ću se najprije pomoliti Bogu da blagoslovi našu namjeru i da nam put bude plodonosan, da bi Isus Krist zbog svoje presvete muke milostivo dao nama siromasima i slabima taj odlični plijen što ga mislimo oteti svijetu.” Rekavši ovo, ode, pomoli se na mjestu gdje bi ga mogao plemić vidjeti. I, kako se to Bogu svidjelo, plemić, gledajući naokolo, ugleda svetog Franju kako je pobožno zaronjen u molitvu pred Kristom, koji mu se za vrijeme molitve u velikom sjaju ukazao i stajao pred njim. I dok je plemić tu stajao, opazi kako je tijelo svetog Franje duže vremena lebdjelo iznad zemlje. Time ga je Bog potaknuo i nadahnuo da napusti svijet. Odmah napusti svoje palače i gorljivim oduševljenjem potrča prema svetom Franji. Kad je stigao do njega, kako je sveti Franjo bio još u molitvi, klekne preda nj te ga s velikom uljudnošću i pobožnošću zamoli da ga udostoji primiti te da zajedno čine pokoru. Sveti Franjo, dakle, vidjevši da je uslišana njegova molitva i ono što je želio, jer ovaj plemić sili s velikom upornošću, digne se s velikim žarom i radošću duha, zagrli ga i poljubi, zahvaljujući pobožno Bogu što je dao da ovakav vitez bude pridružen njihovu društvu. Plemić upita svetog Franju: “Što mi zapovijedaš da učinim, moj oče? Spreman sam na tvoju zapovijed sve što posjedujem i uživam dati siromasima te onda s tobom slijediti Krista, oslobođen svih zemaljskih stvari.” Tako i učini. Po savjetu svetog Franje, razdijeli svoju imovinu siromasima i stupi u Red te je živio u velikoj pokori i svetosti života u društvu poniznih. (ulomak iz knjige I fioretti di san Francesco)

Neka nas današnji blagdan svetoga Franje i priča o bogatom plemiću podsjete na prolaznost. Svega. I bogatstva i života.  Sve ono što imamo zapravo nam ne pripada. Sve je stečeno samo zahvaljujući milosti Božjoj i bez nje svaki čas može nestati. Ako s obje ruke skupljate s obje i dijelite.

Ne traži uznosito bogatstvo, već ono koje možeš pravedno steći, trezveno koristiti, radosno dijeliti i mirno ostaviti. Citati svetoga Franje mogu nam biti vodilja u svakodnevnim životnim iskušenjima, situacijama. Zapamti, kada napustiš ovu zemlju ne možeš ponijeti sa sobom nista što si primio , samo ono što si dao. Kolika je naša spremnost da dijelimo, ne nužno samo materijalno? Koliko smo spremni s drugima podijeliti svoje vrijeme, osjećaje, probleme? Koliko smo spremni pomoći gubavcima današnjeg vremena, kako je to sv. Franjo činio u svoje doba? Ne postoji više guba oku prepoznatljiva u obliku fizičke rane kakvu je liječio sveti Franjo, ali nikad više gube nije bilo na svijetu kao danas. Guba riječi, guba djela, guba mržnje, ljubomore, zavisti. Nismo sveti Franjo da gubu liječimo svojim dodirom, ali na gubu modernoga vremena svakako možemo utjecati. Neka nam sveti Franjo bude primjer poniznosti, trpljenja u boli, vjere u iskušenjima, ljubavi prema bližnjima. I neka nam po njegovu zagovoru Gospodin podari ono što ga je sveti Franjo usrdno molio:

smirenost da prihvatimo stvari koje ne možemo promijeniti,

hrabrost da promijenimo stvari koje možemo promijeniti

i mudrost da ih razlikujemo.

Ankica Ostojić

Youtube kanal

Instagram

Kolumne