Kada na internetskom pretraživaču upišete pojam „ljubav“ dobijete toliko odgovora, definicija, iskustava. Svi su različiti, jer ne postoji definicija oko koje su svi složni i kojom bi se ljubav mogla označiti. Što je zapravo i dobro, jer kad bi svaka ljubav bila jednaka, u čemu bi onda bila čar?
Kad bi svaka bila sretna i neiskvarena, također ne bi bilo zanimljivo, jer mora ljubav malo i boljeti, da bismo je znali cijeniti.
Mi danas sve zovemo ljubav, a prije je svaka emocija imala svoje ime. Na primjer eros, kada je riječ o seksualnoj ljubavi, ili agape, kada je riječ o najčišćem obliku ljubavi. Sve to zapravo i jest ljubav, ali je teško očekivati da vam sve oblike ljubavi ispuni samo jedna osoba.
Također je istovremeno i slobodna i jako obvezujuća. Poznajemo razne oblike ljubavi: prema obitelji, djetetu, partneru, prijateljima. Svaka ima svoje varijante – slijepa, jednostrana, uporna, uzvraćena, bezuvjetna. Svaka ljubav je naša odluka, odnosno naša strastvena posvećenost nekom odnosu. Zato je ljubav puno više nego sam osjećaj.
Možda i ova kratka priča u nastavku pomogne da shvatimo ljubav.
Nekoć davno, na jednom udaljenom otoku živjeli su skladno osjećaji i osobine koje poznajemo: Sreća, Vedrina, Tuga, Znanje, Taština, a zajedno sa svima stanovala je ondje i Ljubav.
Jednoga su dana saznali strašnu vijest da će njihov otok potonuti i zauvijek nestati. Svi su hitro prionuli poslu, izgradili sebi brodove, čamce i razna plovila i počeli napuštati otok. Svi osim Ljubavi…
Ljubav je namjeravala ostati do posljednjega trenutka.
Kad se otok već opasno nakrivio i kad je more zaprijetilo da će ga progutati, Ljubav je odlučila pozvati pomoć.
U tom je trenutku kraj otoka prolazilo Bogatstvo.
– Hej, možeš li me povesti sa sobom? – upita ga Ljubav.
– Ljubavi, nažalost, ne mogu. U brodu prevozim zlato i dragulje, ovdje nema mjesta za tebe.
Ubrzo zatim Ljubav kraj otoka zapazi brodić s Taštinom.
– Hej, možeš li me povesti sa sobom? – upita je Ljubav.
– Ne dolazi u obzir. Sva si se uprljala, mogla bi mi uništiti brodić – otresito će Taština.
Nakon toga ugleda Tugu koja joj odgovori:
– Ljubavi, toliko sam žalosna da moram sama otići odavde…
U blizini su jedrili Radost i Sreća, ali uopće nisu ni primijetili kad ih je Ljubav dozivala s otoka da joj pomognu.
Najednom, začula je neki glas.
– Dođi, Ljubavi. Ja ću te povesti sa sobom.
Ljubav brzo uskoči u čamac kojim je upravljala neka njoj nepoznata starica. Otok je ubrzo potonuo, a Ljubav je bila toliko pod dojmom toga prizora, da se zaboravila upoznati sa staricom. Kad su nakon nekoga vremena stigli na kopno, starica šutke izađe iz čamca i nestane prije nego li ju je Ljubav išta stigla pitati.
U tom je času prolazilo onuda Znanje.
Ljubav ga pozove k sebi te ga upita:
– Znaš li ti tko mi je to pomogao?
– Da, to je bilo Vrijeme – odgovori Znanje.
– Vrijeme? A zašto baš Vrijeme? – začudi se Ljubav.
Znanje se nasmiješi i reče:
– Zato što Vrijeme najbolje zna koliko je Ljubav dragocjena.
I svako vrijeme je vrijeme za ljubav, i svaka ljubav je korisna. One neuzvraćene nas nauče nečemu, one dobre nas obogate. I Isus nam govori: „Ljubite jedni druge“, sveti Augustin kaže:
„Ljubi i čini što hoćeš…”
Ništa se u životu nije vrijedno ako nema ljubavi. I ništa se ne postiže bez ljubavi. Želim vam u životu da imate philiu, eros i agape.
Da se ne stidite iskazati ljubav u bilo kojem obliku, koliko god vas to koštalo.
A kako Biblija uvijek ima posljednju riječ, bitniju od svih internetskih pretraživača, u Prvoj poslanici Korinćanima, 13. poglavlje, 7. redak daje sve odgovore na pitanje o ljubavi.
…Sve podnosi, sve vjeruje,
svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikada ne prestaje…
