„ Tko je nemaran u svome poslu, brat je onomu koji rasipa.“ Izr. 18, 9
Svako drugo jutro, kad idem na posao, sretnem Šimuna. Nije bitno pada li kiša, puše li bura ili je 45 stupnjeva u hladu, Šimun radi. Mahnut će s kilometra, poželjeti dobro jutro, baciti koju „ljudsku“ sa svakim tko ima vremena. Šimun nema modernu opremu za rad, kad pada kiša ima kabanicu, kad sunce grije ima šešir, al' se ne žali. Šimun je čistač ulica. Ima metlu i kantu, koju su mu tek lani modernizirali i postavili na kotače. Kad ga pitam zašto mora čistiti kad pada kiša, samo kaže da mu je radni dan i kad pada i kad ne pada. Šimun svoj posao odradi jednako kvalitetno kao da radi u zdravstvu i da od njegovog potpisa ovisi nečiji život. I kada gledate Šimuna i njegovu rutinu svaki dan, bez žaljenja i kukanja, ne možete da ne pomislite na one radnike koji sjede u uredima, samo gledajući na sat kada će kraj radnoga vremena.
Nedavno ulazim u poštanski ured. Unutra je toliko toplo da je djelatnica za šalterom u kratkom rukavu. Donosim nekoliko uplatnica, neke s objašnjenjima, neke treba kopirati, dakle morat će ustati da bi to odradila. Umjesto dobar dan, dobila sam prevrtanje očima. Pomislila sam kako je dobila veliki minus od mene, jer sjedi u toplom i tipka, a i to je izgleda bio teretni posao jer sam donijela previše uplatnica. Trebala sam joj ispričati priču o Šimunu. Ali nisam. Samo sam zahvalila i pomislila kako će ovo biti zanimljiva tema za kolumnu.
Svi mi koji radimo s ljudima, na bilo kojem nivou, znamo koliko ponekad treba energije i živaca da biste bili i ostali ljubazni, pogotovo jer neki ljudi zaista mogu iscrpiti svu pozitivnu energiju iz vas. Ali čar takvih poslova je da ostanete ljubazni.
Ako radite kao prosvjetni djelatnik, učitelj, nastavnik, dođete li na posao željni da svoje znanje prenesete na djecu koju su vam njihovi roditelji povjerili, ili samo čekate kada će zvono označiti kraj nastave toga dana? Onim trenutkom kada ste odabrali svoje zanimanje, odabrali ste biti produžena ruka roditelja. O vama u velikom dijelu ovisi hoće li neko dijete razviti ljubav prema nekom predmetu, o vašem načinu objašnjavanja uvelike ovisi koliko će to isto dijete shvatiti temu o kojoj uči. Vaš način rada i komunikcije s njima, oblikuje i njih kao osobe. Često se sjetim svoje učiteljice. Prekrasna žena. Nježni majčinski osmijeh na licu. Ikona stila. Uvijek savršene frizure, nikad povišenoga tona. Dovoljno je bilo da laganim pucketanjem olovke od stol umiri 40 učenika. U svakom učeniku je najprije razvila ljubav i poštovanje prema sebi, prema starijima i drugim učenicima, pa nas je tek onda učila ono što je knjiga nalagala. Imajte strpljenja s djecom. Jednoga dana kad ih sretnete i shvatite da su izrasli u dobre i obrazovane ljude, bit ćete sretni jer ste bili dio toga.
Ako radite kao liječnik, posvećujete li dovoljno vremena svojim pacijentima? Imate li živaca za onu baku kojoj stotinu puta morate ponoviti da bi shvatila? Jeste li tolike godine „ grijali stolicu“ da biste samo nosili bijelu kutu? Vaš osmijeh može umiriti i najzabrinutiju majku, vaš način razgovora s pacijentom može mu pomoći da lakše prihvati svoju bolest. U svemu ovome što pišem često pronalazim i primjer iz privatnog života. Nedavno sam jednu mladu liječnicu iz svoga doma zdravlja umalo prijavila ravnateljstvu zbog načina na koji sam primljena u njen ured, načina na koji je vodila razgovor sa mnom i načina na koji sam izašla iz ureda. Draga doktorice, ja nisam tražila nekoga da mi pričuva dijete i nekoga da me zamijeni na poslu da bi došla u vas i poremetila jutarnju kavu. Žao mi je što je vaša kava bila unutar radnoga vremena pa vam moj ulazak u ordinaciju u tom trenutku nije odgovarao. Žao mi je što mi se žurilo, pa sam tražila uputnicu jer ću inače izgubiti termin koji sam čekala tri mjeseca. Žao mi je što sam upućena u svoje zdravstveno stanje pa sam vam govorila šta da napišete na uputnicu, pa se možda u tom trenutku niste osjećali kao liječnik. Nisam vam došla jer mi je bilo dosadno kući, nego što nažalost trebam vaše usluge. Drago mi je što vas nisam prijavila, jer sam vam dala vremena da se popravite i da shvatite da vam bijela kuta koju ujutro obučete na sebe ne daje neke supermoći. Vrijednija je Šimunova kabanica jer se ispod njegove kapuljače uvijek krije osmijeh. Onaj koji ništa ne košta,a znači mnogo.
Bilo koji posao da obavljate, želim vam da ga radite s puno ljubavi. Vjerujem da nije lako biti zidar na vrućinama i na visinama, ali ako budete razmišljali o tome kako pravite dom za neku novu obitelj, lakše će vam biti podnijeti težinu vašega posla. Ako ste trgovac, nasmiješite se, poželite dobro jutro, pomozite starima da stave svoje namirnice u vrećicu. Vama sitnica, a njima puno znači.
Ako ste novinar potrudite se da birate teme koje su bliske ljudima, u kojima će se većina moći pronaći, umjesto žutila koje nas bombardira sa svih strana. Potrudite se da ljudima dajete provjerene vijesti, da do njih dođu točne informacije. Ne trčite za tiražom, nego za istinom.
Ako se bavite manufakturom, pravite proizvode koje biste i sami kupili. Radite kvalitetno, radite kao da radite samome sebi jer sebi uvijek želite najbolje. Neka vaši kupci budu zadovoljni vašom uslugom, jer zadovoljan kupac se uvijek vraća.
Ako ste u onoj najčešćoj grupi radnika koja radi kod privatnih vlasnika, bez slobodnih dana, prava na bolovanje, porodiljnoga dopusta i visoke plaće, i mislite da nikada neće biti bolje , hoće. Ako budete vrijedno i savjesno obavljali svoj posao bit ćete s vremenom nagrađeni. Uvijek postoji netko tko će vidjeti vaš trud. Možda vam plaća nije najbolja satisfakcija, ali postoji i ona plaća koja nije materijalna, novčana. Doći će vaše vrijeme kada ćete je primiti.
Nije mi namjera nekoga uvrijediti ili omlovažavati nečiji posao, nego dati do znanja da morate biti primjer dobrog čovjeka gdje god da sjedili, za radnim stolom, za šalterom, u ordinaciji, ili gurali kolica s metlom. Vaš način rada puno govori o vama kao osobi, a svi možemo biti puno strpljiviji, manje živčani, s više osmijeha na licu i s više želje pomoći onome čovjeku koji je od nas došao zatražiti pomoć.
Ako vam nekada to bude teško, sjetite se Šimuna.
