29.1 C
Međugorje
03.08.2020.

Zašto je orašar zamijenio Isusa?

U božićnom vremenu, puno ljudi, uključujući i mene, dobiju neki napad kićenja. Ja volim sve vezano za Božić. Da se mene pita božićno drvce bi se kitilo odmah početkom studenog. Božićno vrijeme bi bilo uvedeno kao peto godišnje doba. Trajalo bi barem tri mjeseca. Kuglice ne bi bile dopuštene kupovati , već bi svatko morao napraviti svoje osobne. Te bi kuglice morale imati poruku, i ne bi nužno morale biti u obliku kugle. Tu bi dopustila mašti da učini svoje. I svi bi morali imati jaslice ispod bora, jer u zadnje vrijeme, a osobito ove godine, primjećujem da smo zaboravili na njih.

Promatrajući na društvenim mrežama kako se pojedini hvale sa svojim božićnim drvcem, ne mogu ne primijetiti nedostatak jaslica ispod bora. Mogla bi i zažmiriti na to, jer ne mora svatko biti u mogućnosti da iste kupi, ali onda primijetim da se kupio orašar ili tzv. božićni gnom. Ako na sveznalom Internet pretraživaču ukucate pojam orašar dobit ćete ovo objašnjenje:
Figura orašara, poznata i kao božićni orašar, dekorativna je inačica drobilice za orahe koja se najčešće izrađuje u obliku koji podsjeća na igračku vojnika. U njemačkoj tradiciji figura orašara je simbol sreće koja tjera zle duhove. Gotovo svi orašari koji su nastali prije prve polovice 20. stoljeća su funkcionalni, dok velik dio modernih orašara ima samo dekorativnu svrhu, odnosno nemaju mogućnost da se njima drobe orasi. Orašari su također dio njemačkog folklora, te služe kao zaštitnici kuće u kojoj se nalaze.

Simbol sreće koji tjera zle duhove i zaštitnici kuće mi je posebno "zaparao" oko. Jesmo li postali toliko zapadno orijentirani da smo počeli neke drvene drobilice za orahe povezivati s Božićem, da nam lutke budu zaštitnici domova, dok pored istih stoje slike i kipovi svetaca? Sjećam se propovjedi jednoga bivšeg kapelana u mojoj župi kad je pri blagoslovu kuće, pored kipa Gospe vidio i kip Bude, duhovnog i vjerskog indijskog plemića i osnivača budizma. Rekao je domaćinima da netko mora izići. On i Gospa ili Buda.

Da orašar ne bi bio sam, uz božićno drvce se naslonio i tzv. božićni gnom. Još ga se naziva i "navjestiteljem Božića". Navodno, ako ga napravite ručno , umjesto da ga kupite u trgovini, sreća koju "donosi" će biti veća.

Ja ću radije vjerovati da su ljudi postali previše podložni konzumerizmu, nego da su zaboravili na bit Božića.

Na ljepotu jaslica podsjeća nas sveti Franjo Asiški koji je uprizorio prve žive jaslice. Bilo je to 1223. godine, tri godine prije njegove smrti, u malom talijanskom mjestu Greccio.

Toma Čelanski, u Prvom životopisu sv. Franje, donosi nam izvještaj kako je to bilo:       
Treba se sjetiti i čuvati u časnoj uspomeni ono što je sv. Franjo učinio tri godine prije svog slavnog preminuća kod gradine koja se zove Greccio na Dan rođenja Gospodina našeg Isus Krista. U onom je kraju živio neki čovjek imenom Ivan. Uživao je dobar glas, a bio je još boljeg života. Blaženi Franjo ga je na poseban način ljubio jer, premda je u svom kraju uživao glas čovjeka plemenita i vrijedna svake hvale, pogazio je plemenitost tijela, a stekao plemenitost duha. Njega je blaženi Franjo, kao što je često običavao, petnaestak dana prije Božića pozvao k sebi i rekao mu: „Ako želiš da ovogodišnji Božić proslavimo u Grecciu, požuri se i brižljivo pripravi što ću ti reći. Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, tj. kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca da bi se to moglo tjelesnim očima gledati.“ Kad je to ovaj dobri i vjerni čovjek čuo, brzo je otišao i na spomenutom mjestu pripravio sve što je svetac rekao. 

I približio se dan veselja, došao je dan klicanja. Iz mnogih mjesta pozvana su braća. Muškarci i žene onoga kraja prirediše prema svojim mogućnostima svijeće i zublje da bi rasvijetlili noć koja je blistavom zvijezdom rasvijetlila sve dane i godine. Napokon je došao svetac Božji. Kad je vidio da je sve pripravljeno, obradovao se. Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac. Čast se ondje iskazivala jednostavnosti, uzvisivalo se siromaštvo, preporučivala se poniznost, a Greccio kao da postade novi Betlehem. Noć, rasvijetljena poput dana, bijaše ugodna i ljudima i životinjama. Pristiže narod i novom se radošću raduje novom otajstvu. Šuma odjekuje glasovima, a na zanosno klicanje odgovaraju stijene. Braća pjevaju, dužnu hvalu Gospodinu daju, i svu noć odjekuje zanosno klicanje. Svetac Božji stoji pred jaslama, od silnog ganuća uzdiše, shrvan krotkošću, a ispunjen čudesnom radošću. Jasle su oltar gdje se služi neobična misa; u neočekivanoj utjesi uživa svećenik.        

Svetac Božji oblači levitsku haljinu, jer bijaše đakon, i zvonkim glasom pjeva evanđelje. A njegov glas! Glas je to neodoljiv, glas sladak, glas jasan, glas zvonak! Sve poziva na najveću nagradu. Zatim propovijeda okupljenom narodu. Njegove riječi o rođenju siromašnog kralja u malom gradu Betlehemu teku poput meda. A često je, kad je htio izgovoriti presveto ime Isus, govorio silnim žarom. Nazivao ga je betlehemskim Djetešcem, a ime Betlehem izgovarao poput ovce koja bleji. Usta su mu bila ispunjena glasom, ali još više slatkim osjećajima. Kad bi spominjao Betlehemsko Djetešce  ili izgovarao ime ISUS, sve bi oblizivao usne jer je sretnim nepcem kušao i gutao slatkoću ove riječi. Množe se ondje darovi Svemogućega, a neki kreposni čovjek je imao viđenje. Vidio je, naime, kako u jaslama leži prestrašeno Djetešce i Božjeg Sveca koji Djetetu pristupa kao da ga hoće od sna probuditi.  To viđenje nije bilo neumjesno, jer je Dijete Isus bilo zaboravljeno u srcima mnogih u kojima je djelovanjem milosti po sluzi Franji bilo probuđeno i duboko utisnuto u vjerno pamćenje. Konačno je dovršeno svečano bdijenje i svi se radosni povratiše kući.

Čuvajući uspomenu na sv. Franju, i poštujući radost koju je osjećao uprizorenjem živih jaslica, zaboravimo orašare i gnome. Neka Orašar bude samo balet koji je napisao ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski. Ili neka bude drvena figura vojnika sa ili bez funkcije drobilice za orahe. Neka gnom ostane mitsko biće, koje zakopano u zemlji čuva blago. A neka ispod našeg božićnog drvca budu jaslice. Josip, Marija i Isus. Ipak njegov rođendan slavimo.

Sretna Vam i blagoslovljena nova godina.

Youtube kanal

Instagram

Kolumne

Želiš li upoznati Boga?

Tko je Bog? Kakav je on? Može li ga se uopće upoznati? Ako može, kako to učiniti? Prije ili kasnije čovjek se susretne s...

Hvala ti mama

  Već 3 godine u svojim kolumnama nikako da se obratim tebi. Ne što ne želim, već što je jedan list papira premalo da na...

Vi ste sol zemlje i svjetlost svijeta (Mt 5, 13-16)

Ti si sol ona što se među prstima sipa u lonac koju nitko neće pohvaliti za ručkom a svi će primijetiti ako je usfali; sol koja čisti; čuva od...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...