Bijaše jedan kralj koji je cijeloga života vodio ratove da bi proširio granice svoga kraljevstva. U šezdesetoj je godini shvatio da nije pronašao smisao života na zemlji. Sazvao je vijeće svojih ministara i zapovijedio im:
»Uzmite sav novac iz mojih riznica i pođite na sve četiri strane svijeta. Nabavite mi najmudrije knjige da upoznam istinski smisao života.«
Savjetnici uzeše vreće s novcem i pođoše na sve četiri strane svijeta. Nakon sedam godina vratiše se s četrdeset deva natovarenih raznovrsnim malim i velikim knjigama. Pred kraljem je stajalo brdo knjiga.
Kad ih je ugledao, kralj povika: »Šezdeset i šest mi je godina, nemoguće je da ih sve pročitam. Načinite mi njihov sažetak!«
Pronađeni su najvještiji svjetski čitači, koji se dadoše na posao.
Za sedam godina načinili su sažetak sveukupne svjetske mudrosti. Bijaše to tovar koji je nosilo sedam deva.
»Sedamdeset i tri su mi godine«, reče kralj. »Nemam vremena pročitati sve te knjige. Načinite još jedan sažetak.«
Načiniše kako je kralj naredio. Za sedam godina napisan je tovar knjiga koji je pred kralja donijela jedna deva.
»Osamdeset mi je godina«, reče kralj. »Zdravlje mi je narušeno, oči umorne. Neću ih moći pročitati. Sažmite još jednom!«
Mudraci su radili dan i noć sljedećih sedam godina. Sažetak sažetaka bila je velika knjiga u kojoj je bila sva mudrost cijeloga svijeta.
Upravo toga časa dojuri sluga i reče mudracima: »Brzo donesite knjigu, kralj je na umoru!« Bilo mu je osamdeset i sedam godina.
Najmudriji među mudracima priđe kralju u smrtnoj agoniji.
Kralj mu tiho šapne: »Sažmi sve u jednu rečenicu.«
»Živi sadašnji trenutak!« reče mudrac.
Sadašnjost. Onaj „trenutak“ između prošlosti, na koju više ničime ne možemo utjecati i budućnosti kojoj svi težimo i koje se, priznali ili ne, ipak bojimo.
Ovisno o godinama promatrača, uvijek se bavimo jednim od to dvoje.
Djeca i mladi će uvijek težiti snovima o budućnosti, stariji će se prisjećati prošlosti, nekih vremena koja su bila, prošla i učinila svoje.
Prošlost nam ne pripada, na nju nemamo utjecaja, u njoj ništa mijenjati ne možemo, samim time njome se i ne trebamo zamarati. Od nje nam mogu ostati neke uspomene, sjećanja ili žal za nečim.
Budućnost opet donosi ono nepoznato, no bez obzira na sav strah, ona će opet biti onakva kakvom je Gospodin zamislio za nas.
Sam Isus u svome Govoru na gori ( Mt 6,34 ) kaže: „ Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. „
No, živjeti sadašnji trenutak iz ove poučne priče, mora biti s Gospodinom.
Samo tako ćemo pronaći smisao života za kojim tragamo, samo tako ćemo spoznati svoje mane, dobre i loše stvari koje činimo. Samo tako možemo spoznati mudrost o kojoj nam je jučerašnje evanđelje govorilo. I samo na taj način možemo budni dočekati Zaručnika.
Živjeti sadašnji trenutak. S Njim. Neka vam i samo vaše postojanje bude blagoslov koji ste dobili na dar, i zbog toga budite sretni.
I shvatimo svi skupa kako je svaki trenutak dragocjen, kako nas uči i sv. Padre Pio:
„O, kako je vrijeme dragocjeno! Blagoslovljeni su oni koji ga znaju dobro koristiti. O, kada bi barem svi znali kako je vrijeme dragocjeno, bez sumnje bi svatko davao najbolje od sebe da ga provodi na hvalevrijedan način!”
