Korizma je vjerniku dragocjeno vrijeme. Obično u nju uđemo s odricanjima. No, odricanja od hrane ili pića nisu jedini način kako možemo imati dobru korizmu. Budući je smisao korizme u vraćanju Gospodinu, kako nam to naviješta Božja riječ u misi Pepelnice, nije nam dovoljno tek odreći se nečega. Samim time ne moramo se vratiti Gospodinu. Možemo ostati na čisto izvanjskoj razini. Da se to ne bi dogodilo, preporučujem da u korizmi brineš o ovim stvarima!
Slušaj Gospodina. Pronađi svaki dan vrijeme da se zaustaviš i uđeš u slušanje Gospodina koji ti govori po svojoj riječi. Nemoj donositi odluke koje nećeš moći izvršiti. Ako odlučiš svaki dan čitati Bibliju 30 minuta, a već sada znaš da to vjerojatno nećeš uspjeti, onda razborito donesi odluku da ćeš Sveto pismo čitati svaki dan recimo 5 minuta. Jedan dan ima 1440 minuta. Budi hrabar i izdvoji svaki dan tih 5 minuta za Božju riječ. Odredi i točno vrijeme kada ćeš to činiti i budi vjeran svojoj odluci. Ujutro, uvečer, tijekom dana? Preporučujem ti da čitaš Novi zavjet, možda Pavlove poslanice. Čitaj ne da se informiraš, nego da te ta riječ formira. Čitaj s čežnjom. S vjerom. To je riječ za tebe. Živa je i djelotvorna, kako piše u poslanici Hebrejima.
Moli. Moli sam. Moli s drugima, u obitelji ili s prijateljima. Moli s Crkvom. Moli više nego inače moliš. Ako ne moliš nikako, ili moliš neredovito, korizma je vrijeme da se discipliniraš u molitvi. Treba ti molitva. Bez nje tvoja duša ne može živjeti. Zato moli. Moli riječima. Moli šutnjom. Moli srcem. Nemoj zaboraviti da se moliti uči moleći, kao što se plivati uči plivajući. Iako imaš iskustvo molitve, vjeruj mi da u njoj možeš još rasti. Apostoli su molili s Isusom, ali su ipak u jednom trenutku zavapili: „Gospodine, nauči nas moliti!“ U korizmi pođi u školu molitve. Potrudi se da tvoja molitva bude nadahnuta poticajima koje si susreo u čitanju Svetoga pisma. Moli spontano i iskreno, svojim riječima. Takva molitva mijenjat će tvoje srce.
Mrtvi svoje strasti. Odricanje koje smo na početku spomenuli ima svrhu upravo u tome – da mrtviš svoje strasti. To je tvoja vježba koja te osposobljava reći ne neurednim strastima koje postoje u tebi, kao i u svakom drugom čovjeku. Ako si gospodar u borbi s 'manjim' strastima, vjerojatno ćeš biti gospodar i u borbi s jačim strastima. Ivan Kasijan nas uči da je prva strast koju treba pobijediti strast „ugađanja nepcu“. Do pobjede se dolazi kroz post. Ako nisam pobjednik u toj borbi, teško da ću biti pobjednik u borbi sa strastima srdžbe ili bludnosti ili pohlepe, koje su puno snažnije. Zato kroz korizmu prođi s konkretnom tjelesnom pokorom. Može se ticati tvog jela ili pića ili sna.
Budi osjetljiv za potrebe drugoga. Skloni smo umisliti se da smo dobri, skoro pa sveti. Zato su tu drugi ljudi da nas probude iz sna uljuljanosti i umišljenosti u vlastitu dobrotu. S drugima nam je često teško, jer su drugačiji od nas. Uz to, imaju svoje slabosti kao i mi. Ponekad pomislimo da bismo bili sretniji kada ne bi postojali neki ljudi ili kada bi oni bili drugačiji. Upamti da su tvoji bližnji svakodnevni test razine tvoje duhovnosti. Obzirom na konkretne osobe iz svoje blizini odaberi vježbati se u milosrđu i blagosti i trudi se biti im podrška. Nemoj se bojati umrijeti sebi. Strpljivo podnesi smrt svoga ega i prikaži to Gospodinu kao svoju „duhovnu žrtvu“. Vježbaj se živjeti za drugoga. Konkretno. U malim stvarima.
Ako se potrudiš, mogla bi korizma biti takva da te promijeni. Sretno!
Fra Josip Vlašić
