Zajednički naslov ovih mojih tekstova je Tražeći cjelovitost. Obično se u njima bavim duhovnim životom i čovjekovim osobnim razvojem. Osjećam da ovaj tekst moram posvetiti Mariji, Isusovoj majci. Mjesec je listopad posvećen upravo njoj i častimo je molitvom krunice. Bez Marije život kršćanina nije cjelovit. Umirući, Isus nam ju je dao kao svoj posljednji zemaljski dar: „Evo ti majke!“ (Iv 19,26). Kršćanin joj se moli i u molitvi joj povjerava svoje potrebe, kao što je to davno učinio onaj zaručnik iz Kane. Ona nije božanstvo i nije Bog da bismo joj se klanjali. Ona je naša proslavljena Majka koja nas pred Božjim prijestoljem zagovara. Zato nam je njezina prisutnost dragocjena. Bez njezine prisutnosti kršćaninov život je siromašan. Osim što za nas zagovara, Marija nas svojim životom uči kako živjeti. Za ovu prigodu izabrat ću samo jedan detalj iz njezinog života. Kada sam prije kojih dva mjeseca pripremao ciklus e-duhovnih vježbi S Marijom na putu u razmatranju evanđelja spoznao sam taj detalj. Na neki način me još snažno drži. Izaziva me. O čemu se radi? Gotovo doslovno prenosim tekst mog tadašnjeg razmatranja.
Kada je, vraćajući se s Josipom i drugim članovima obitelji iz Jeruzalema u Nazaret, Marija shvatila da ne zna gdje joj je Sin, sva se zabrinuta i u strahu da mu se što nije dogodilo dala u potragu (usp. Lk 2,41-52). Koliko strepnje u njenom srcu! Ovo je bio prvi put da ne zna gdje joj je dijete. Što mu se dogodilo? Gdje je nestao? Traži ga tri dana. Ta tri dana traženja trajala su tisuće godina. Neispavana, potresena, umorna, uplašena… Mariji je život slomljen. Hoće li ga ikada više vidjeti? Hoće li ikada više čuti njegov glas? Hoće li ikada više zagrliti svoga Sina? Ne, Marija nije znala gdje je Isus. Prošla je svu agoniju straha. Eto, tu nam je Marija bliska. Tu je Marija „žena naših dana“. Ona nije imala sposobnosti gledanja u budućnost i izravne komunikacije s Bogom pa da odmah sazna što je s Isusom i što će s njim biti. Marija je žena koja vjeruje. Ona hodi u vjeri, ne u gledanju (usp. 2Kor 5,7) Baš kao ti i ja.
Kada ga je pronašla, najprije se njezino srce ispunilo radošću. No, nakon nekoliko trenutaka, počeo je razgovor. Marija pita Isusa: „Zašto si nam to učinio?“ Marija ulazi u tumačenje sinovih postupaka i razumije ih kao da su učinjene protiv nje. No nije baš tako. Isus je uči da on to nije učinio njoj, nego zbog sebe i svog odnosa s Ocem nebeskim. Evo male lekcije za naše odnose s drugima. Ono što drugi čine sa svojim životom, čine to zbog sebe i sebi. Pa i onda kada nas se tuđi životi jako tiču i kada su dio naših života. Marija je naučila ovu lekciju! Isus joj je u tome pomogao. Duboko vjerujem da joj se i ispričao zbog pretrpljene boli. Ali, što možemo naučiti bez boli?
Kada je Isus Mariji postavio protupitanje: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“, Marija je bila dodatno zbunjena. Evanđelist Luka će konstatirati: „Oni ne razumješe riječi koju im reče.“ Marija ne razumije put svog Sina. Ne razumije njegove riječi. Iako se ne razumiju, oni idu dalje u život. Kako lijepa pouka za odnose! Nema prisiljavanja, nema optuživanja, nema uvjeravanja. Ne razumiju se, ali idu zajedno natrag u svoj Nazaret. I Isus im bijaše poslušan. I Marija čuva sve uspomene u svome srcu. Kada drugoga ne razumiješ, uspijevaš li s njime i dalje biti na putu, tj. živjeti s njim? Ili odmah drugoga prekrižiš? Ili prisiljavaš da misli i čini kao ti? Lijepa je ova lekcija!
Ima li u tvome životu trenutaka i prepreka koji te zaustavljaju? Postoji li možda sada nešto što ti se čini kao da prekida tvoj život, da ti ne dopušta ići naprijed? Neki događaj za kojeg ti se čini da je prekinuo tvoj život i da on sada više nema smisla? Da više nemaš razloga živjeti, ići naprijed? Mariji se srce slomilo zbog onog što je Isus učinio. Ipak, nije se zaustavila. Nastavila je živjeti. Sve prepreke prepoznaj kao izazove. Život ide dalje! To je tek jedna postaja života! Uhvati zalet i preskoči prepreku! Sjeti se onih atletičara koji se natječu u trčanju s preponama. Neki trče bez prepona, neki s preponama. Ako i u tvom životu ima neka prepona, ohrabri se uhvatiti zalet i preskočiti je kako bi nastavio ići naprijed.
Postoji li osoba čije ti ponašanje nije razumljivo? Možda čak pomišljaš da je to ponašanje protiv tebe? Marija je pitala Isusa: „Sinko, zašto si nam to uradio?“ Ali Isus to nije učinio protiv njih. On je učinio ono što je za njega bilo važno. Taj ostanak u Hramu za njega je imao smisla. S razlogom je to učinio. Bilo bi dobro tuđe ponašanje nikada ne tumačiti kao da je učinjeno meni. Pitaš li se ponekad: „Ma, zašto mi on to čini? Kako mi to može činiti?“ Upamti dobro: sve što mi ljudi činimo, činimo zato jer nam to ima smisla. I to činimo prvenstveno zbog sebe. Ako tako pokušaš gledati na nečije ponašanje, hoće li se promijeniti tvoje nutarnje raspoloženje? Na bolje ili gore? Marija je bila iznenađena Isusovim odgovorom i pitanjem: „Zašto ste me tražili?“ Možda si i ti zbunjen tuđim ponašanjem. Prihvati ga. Dopusti da možda ne razumiješ tuđe motive i da ne poznaš tuđe razloge. To je pošteno. Prihvati da ne razumiješ drugoga i nastavi s njime hoditi.
—
Marijo, ti si rasla u razumijevanju života svoga Sina. Nadahni i mene da imam sposobnost razumjeti druge. Pouči me prihvatiti ih i onda kada ih ne razumijem, i onda kada se naš pogled na život i svijet potpuno razlikuje. Daj da nikada nikoga ne isključim iz svoga života. Neka na mom putu uvijek bude mjesta za sve ljude: dobre i loše, velike i male, stare i mlade. Put je dovoljno širok. Ima na njemu mjesta za sve suputnike! Nauči me, Marijo, naći takav ritam svojih životnih koraka da budem dobar suputnik svima.
fra Josip Vlašić
