Bez obzira koliko godina imate, vjerujem da se možete okrenuti natrag u odživljeni komad svog života i u njemu prilično lako prepoznati trenutke koji nisu bili lagani. Nisu to nužno morali biti ružni trenuci. Jednostavno, to su bili trenuci koji su vas koštali jako puno: trebalo je više snage, više volje, više motiva, više „živaca“, više strpljenja… Sada, kada na to vrijeme gledate s odmakom, vjerujem da vam nije žao niti jedne muke jer ste, nadam se, postigli ono što ste htjeli. Ma kako su ti trenuci bili zahtjevni i ma koliko su vas koštali, trebalo ih je jednostavno izdržati.
U našem životu izdržljivost je presudna ako želimo ostvariti određene ciljeve. Student koji nije spreman disciplinirati se i izdržati zahtjevnost učenja, teško da će uspješno završiti svoj studij. Možda će ga nekako uspjeti privesti kraju, ali teško da će postići izvrsnost. Planinar koji poželi ispenjati četiritisućnjak teško će ostvariti svoj cilj ako nije spreman izdržati napor i rizik uspona. Na koncu kao nagradu primit će pogled koji seže u beskraj. I tako je to više-manje u svakom zvanju i u svakom pothvatu. Tako je to i u svakoj životnoj etapi. Traži se izdržljivost. Ona nije potrebna samo za neki određeni trenutak života, iako će u tim kratkim trenucima ona biti presudna. Izdržljivost se hoće „na duže staze“. Bez nje se ništa veliko ne postiže.
Tko nije spreman strpljivo izdržati etapu života koja je zahtjevna i koja od nas traži puno, taj će vjerojatno započinjati jako puno stvari i malo po malo postajat će nesretan jer stvari ne privodi kraju. S vremenom će se oko njega nakupiti masa neostvarenih ili na pola realiziranih ideja. Započeti projekt, o čemu god se radilo, može biti najizvrsniji, ali on će propasti kada se, recimo tako, nositelj projekta suoči s nekom izraženijom zahtjevnošću koju nije spreman izdržati. To očito mora jako frustrirati kada shvatiš da si izvrstan sanjar, a nikakav ili slab realizator.
Kršćanski nauk voli govoriti o kreposti jakosti. Radi se o jednoj od tzv. ljudskih kreposti. Osim jakosti, tu su još pravednost, umjerenost i razboritost. Nazivaju se još i ćudoredne, kardinalne ili stožerne kreposti. Ove ljudske kreposti stječu se ljudskim nastojanjem. To znači da npr. krepost jakosti neću zadobiti ako se budem molio Bogu da je „ulije“ u mene, nego samo onda ako se, osnažen Božjom milošću, sam budem vježbao u njoj. Konkretnije, Gospodina ću moliti da izdržim, ali ja sam onaj koji trebam izdržati. On će mi dati potrebnu milost, snagu, ali ja trebam izdržati.
Samo jaki mogu izdržati. Samo jaki sposobni su ostvariti velike ciljeve. Samo jaki znaju strpljivo brojiti i dane i noći i korake kako bi vidjeli plodove svojih napora. Nejaki su mlaki. Klonu u teškoćama. Odustanu u susretu s prvim preprekama. Nejaki se lako odreknu svojih veličanstvenih snova i brzo postanu svoje vlastite izdajice. Jaki izdrže i padove. Čak su sposobni nakon pada biti još snažniji. Spremni su priznati i vlastitu krivicu, ali ne žele dopustiti da im život bude uništen samosažaljenjem niti vole da drugi nad njima plaču. Nejaki u padu postanu još nejači. Okrivljuju i sebe i druge zbog prepreka koje jednostavno trebaju preskočiti, ako ne od prvog puta onda, ako treba, od desetog. No nejaki se to ne odvaže jer nisu spremni izdržati napor zaleta i skoka. Jaki su hrabri, nejaki su kukavice.
Izdržljivost i jakost u malim stvarima uče me i osposobljavaju izdržljivosti i jakosti u velikima. Na svu sreću, u jakosti se mogu vježbati i svojom upornošću od nejakog mogu postati jaki muškarac ili žena. O meni ovisi. Presudno je da ne odgađam početak vježbanja u izdržljivosti tj. u kreposti jakosti. Ja od danas postajem jak, ne od sutra. I počet ću od malih stvari. Na primjer, započeo sam čitati više knjiga i ni jednu nisam dovršio. Jakost će biti dovršiti s čitanjem jedne pa onda započeti drugu. Pomalo ću na takav način početi uređivati i važnije stvari u svome životu. Ako sam jak, naći ću za njih rješenje. S time će porasti i moje vlastito zadovoljstvo pa će mi i život biti ljepši.
Fra Josip Vlašić
