Obično se ljutimo kad osjetimo da nas drugi preziru, da nas podcjenjuju, kada nam daju do znanja da smo mi manje vrijedni od njih, jer smo manje sposobni, jer u svom životu nismo ostvarili ono što oni jesu itd. To nas ponižava, vrijeđa naše dostojanstvo. Također, znaju nam stvoriti mučninu u želucu oni trenuci kada sami sebe uspoređujemo s drugima. Procjenjujemo sebe, svoj uspjeh ili neuspjeh, svoju dobrotu ili zločestoću, s uspjehom ili dobrotom drugoga. Kada se pronađemo manje uspješnima ili manje dobrima, mi smo potišteni. Gotovo da plačemo sami nad sobom. A to je zbog toga jer smo zaključili da ne vrijedimo. Ili da manje vrijedimo. Jednako bolesno na nas utječu i suprotni rezultati: kada se pronađemo uspješnijima i boljima od drugih. U prvom slučaju mi smo očajni, inferiorni, a u drugom smo superiorni, sposobni biti i arogantni. Oboje nas čini jednako bolesnima.
Sveti Franjo Asiški izvrstan je učitelj života. Ne samo duhovnog života, nego života općenito. Toliko je kod njega snažnih poticaja za zdrav život. Ima jedan koji se tiče upravo ovog o čemu smo gore govorili. Franjo svoju vrijednost i vrijednost drugog čovjeka pronalazi u Bogu. U svojim Opomenama on veli: „Čovjek vrijedi samo onoliko koliko vrijedi pred Bogom!“ Samo toliko vrijedi! Ni više, ni manje! A koliko mi vrijedimo pred Bogom? Koliko ja, koliko drugi, vrijedi pred Bogom? Vrijedimo jako puno. Vrijedimo toliko da se Bog zbog mene, zbog nas, zbog čovjeka, utjelovio – postao čovjekom. I ne samo to: umro je, prolio je svoju krv za čovjeka. Za svakog pojedinog čovjeka. Niti jednu kaplju krvi više nije prolio za mene, negoli za drugoga. Niti jednu kaplju krvi više za drugoga negoli za mene. Ti si vrijedan, drugi je vrijedan, prolivene otkupiteljske krvi Isusa Krista, Sina Božjega.
Eto, toliko vrijediš, čovječe! Zar možeš vrijediti više? I zar možeš manje vrijediti? Možeš, doduše, ako se mjeriš bolesno. Ako misliš da si dobar, onda kad ti drugi kažu da si dobar. Ako povjeruješ da si lijep, jedino zato jer ti drugi govore da si lijep. I obratno! Ako povjeruješ da si ružan, jer su ti drugi to rekli, jer drugi to o tebi misle. Ako povjeruješ da nisi dobar, da ne valjaš, da nisi zanimljiv, samo zato jer nekom čovjeku, tvom suputniku kroz život ili sugovorniku, nisi dobar, nisi vrijedan, nisi lijep. Ti vrijediš puno više nego drugi to procjenjuje. U isto vrijeme, i dovoljno manje od tuđih procjena. Ali oprez! I drugi za tebe također! Oni vrijede puno više nego ti to misliš. I dovoljno manje, nego li bi ti nekoga možda zbog svoje zaljubljenosti ili svog zadovoljstva s nekim, precijenio. Ti vrijediš taman! Drugi čovjek vrijedi taman! Vrijedi onoliko koliko treba. Koliko jest Božje stvorenje. Jedno, jedinstveno, neponovljivo.
Nitko nije kao ti. Nitko kao on, ona. I zato je bezveze uspoređivati sebe s drugima, i druge sa sobom i na temelju toga procjenjivati svoju ili tuđu vrijednost. Ne možeš to! Nije pošteno! Ti si jedinstven. I drugi je takav. Za to jedinstveno u tebi i drugom, za vrijednost toga Bog je prolio krv, sebe je dao. To je cijena koja je za mene plaćena. Koja je za tebe plaćena. I da nakon što to spoznaš misliš da ne vrijediš? Ili da svoju vrijednost tražiš u svojim sposobnostima, svojem statusu u društvu, svojim uspjesima, svom izgledu, bogatstvu? Jeftino bi tada vrijedio! Jer će nestati ljepote, nestat će snage, okopnit će tvoje sposobnosti. I što tada? Zar da tada manje vrijediš? Ili da ne vrijediš uopće? Ne! Ti ćeš i tada jednako vrijediti. Jer vrijediš još uvijek beskrajno mnogo. Jer si stvoren. Jedinstven i neponovljiv. I jer je za tebe prolivena krv.
Upamti ovu lekciju: „Vrijediš onoliko koliko vrijediš pred Bogom!“ Ti vrijediš beskrajno mnogo. Zato ne dopusti drugima da svojim procjenama poljuljaju tvoju veličinu. Ne dopusti drugima da se igraju tobom! Naravno, čuvaj se i ti igranja s drugima. Jer drugi vrijedi beskrajno mnogo. Ni više ni manje od tebe. Kao što ti ni ne vrijediš ni više ni manje od drugih!
—
Gospodine, oslobodi me napasti da sebe procjenjujem uspoređujući se s drugima i da druge procjenjujem uspoređujući ih sa sobom. Ponekad klonem kad mi drugi daju do znanja da za njih ne vrijedim. Ponekad se uznesem kad mi drugi laskaju da sam dobar. Želim svoju vrijednost pronaći u susretu s Tobom. Jer uistinu vrijedim samo onoliko koliko vrijedim pred Tobom. Vrijedim mnogo. I drugi vrijedi mnogo. Prosvijetli me da to nikad iz pameti ne izgubim.
