Bog se ne da zarobiti. On je apsolutno slobodan. Neuhvatljiv je. Izmiče čovjekovim nastojanjima da ga pronikne, pogotovo da ga riječima definira. Nadspoznatljiv je. Kako ga onda možeš osloboditi? Kako ti Bogu možeš priuštiti slobodu? Ne možeš Boga osloboditi iz ropstava koji bi mu priječili postojanje i djelovanje, ali možeš ga osloboditi da djeluje u tebi. Upravo zato jer je apsolutno slobodan, Bog se pokorava tvojoj slobodi. On te želio slobodnog. Zato tvoja sloboda ima moć nad Bogom u tebi, iako mu tvoja sloboda nije potrebna da bi on bio slobodan.
Ne prestaje me oduševljavati ova ideja. Ne mogu je do kraja izreći, ali mi zvuči prilično jasno što ona za mene znači. Čini mi se tako moćnim ovaj poziv: oslobodi Boga u sebi!
Što će se dogoditi ako te u sebi oslobodim, Bože? Tek tada postat ćeš moj Bog. Neću se više truditi podčiniti te svojim željama i očekivanjima. Prestat ću upravljati tvojom voljom. Prestat ću te ograničavati. Da, znam da to i ne mogu činiti, ali ponekad mi odgovara vjerovati da to uspijevam.
Kada te oslobodim u sebi, Bože, ući ću u blagoslov. Prestat ću se hrvati s tobom, a ipak ti nećeš otići od mene. Ja ću živjeti u tebi i od tebe. Bit ću miran. Blagovat ću kruh anđela. Ti ćeš mi biti dovoljan.
Ako bih te oslobodio u sebi, Bože, moj život postao bi čisto povjerenje u tvoju ljubav. Predao bih ti se s pouzdanjem. Kušao bih tvoju ljubav na do sada meni nepoznate načine. Svjedočio bih tvojim čudesima. Bio bih kao ptica koja mi uvijek propovijeda kako se ti brineš o njoj. I kao poljski ljiljan bio bih. Ti bi me slavom odjenuo.
Kada bih te uspio u sebi osloboditi, Bože, ja bih bio slobodan od sebe. Ne bih se teretio idejama koje me umaraju. Bio bih kao dijete koje se bezbrižno igra. Samo ne znam mogu li to još uvijek dostići, jer su mi sjedine već odavno postale baština?
Oslobodit ću te u sebi, Bože moj, da konačno budem pobijeđen i da to bude moja pobjeda. Priznat ću ti konačno svoju nemoć da se spasim. Oslobađajući tebe da budeš moj Bog, razbit ću sve kumire koje sam izgradio i kojima sam se klanjao. Oslobodit ću tebe da bih i sam postao slobodan. Slobodan od sebe i slobodan za tebe. Slobodan od drugih i slobodan za druge. Sve ću postati kada ti postaneš slobodan u meni. Kada ti dopustim da budeš moj Bog. Kada ti se predam. Kada ti povjerujem. Kada ti se prepustim.
Oslobađam te, Bože, u svom životu. Dopuštam ti da budeš Bog kako ti hoćeš biti. Prihvaćam tvoju volju i onda kada to znači smrt mojim prohtjevima. Oslobađam te jer se oslobađam vlastitih iluzija o životu i mom odnosu s tobom. Oslobađam te i odbacujem sve slike kojima sam ograničavao tvoje bivanje u meni. Oslobađam te, Bože, u sebi jer želim učiniti nešto ludo za tebe. Oslobađam te jer te želim upoznati. Oslobađam te da me iznenadiš. Da me rodiš nanovo. Da u meni budeš u punini.
Oslobađam te, Bože, u sebi. Oslobađam te od sebe da bi mi se mogao posve predati. I da te mogu primiti i biti jedno u tebi. Oslobađam te da djeluješ u meni, a ako hoćeš i po meni. Oslobađam te i tek slutim što je sloboda u koju ćeš me uvesti onda kada ti se to svidi i na način kako se tebi učini najkorisnijim za mene. Oslobađam te i slutim bezdan puta koji preda mnom otvara tvoja milost.
Oslobađam te, Bože, u sebi, a da ne znam jesam li to uopće učinio. Htio bih to, tako bih to htio. Htio bih osloboditi tebe u sebi i sebe za tebe. Znam da i tebe to raduje. Zato te molim: što ja ne učinim, ti dovrši.
Fra Josip Vlašić
