Kada je Bog stvarao družicu čovjeku, pomislio je: „Nije dobro da čovjek bude sam!“ Hm… Pa i nije bio sam! Imao je on oko sebe životinje, biljke, prekrasnu prirodu s planinama i morima. Uživao je u mirisima i zvukovima, gledao je zalaske sunca koji su ga ostavljali bez zraka, šetao je uz potoke i rijeke i uživao slušajući žubor vode i pjev ptica. I sa životinjama je bio povezan. Baš mu je bilo lijepo. No, Bog je nekako shvatio da sve to nije najbolje što čovjek može uz sebe imati. Lijepo mu je u prirodi i s prirodom, ali s kim će on podijeliti svu tu ljepotu koji uživa? Bilo bi dobro da s nekim može sve to komentirati i uživati. Njegova radost bit će još veća kada je imadne s nekim podijeliti – mislio je Bog. I odlučio mu je stvoriti suputnicu. Nije bilo dobro dok je čovjek bio sam. Nije bilo dobro dok čovjek uz sebe nije imao drugog čovjeka.
U našoj naravi je da budemo povezani s drugima. Nije dobro kada smo sami. Nije dobro kada se izoliramo. Da, može se dogoditi da imamo loša iskustva s drugim ljudima. Može se dogoditi da nas drugi ljudi povrijede ili čak jako izrane, da izigraju naše povjerenje… No, nije rješenje u tome da prestanemo vjerovati svim drugim ljudima, da prekrižimo ljude i izgradimo svoj mali svijet u kojem živimo sami okruženi predivnom prirodom, biljkama i životinjama, glazbom, knjigama i umjetničkim djelima. Vrijeme u kojem živimo čak nam u tome može ići na ruku. Internet nas vodi do najudaljenijih krajeva svijeta i tako nam pomaže da izgradimo svoj virtualni svijet. No, u tom svijetu nema zagrljaja, nema stvarnog zajedništva, nema mirisa i nefiltriranih boja i zvukova.
Nije dobro kada si sam. Nije dobro kada ne tražiš ljude i kada prestaneš izgrađivati odnose s njima. Nije dobro kada tvoja radost ostane samo tvoja i tvoja tuga i bol kada ostanu zgrčeni u tvojoj utrobi. Radost i ljubav rastu kada ih dijeliš, a bol i tuga umanjuju se. Nije dobro da budeš sam. Ma kako bolna bila tvoja iskustva s ljudima, ne možeš bez njih biti sretan.
Poveži se. Idi k ljudima. Idi među ljude. Povezuj se s njima slušajući ih i govoreći im. Uđi u svijet svojih prijatelja, rođaka, susjeda, kolega i dopusti drugima da uđu u tvoj svijet. Da, sa svojom intimom ne trebaš se niti smiješ prostituirati. Svoju intimu ne dijeliš kako bi druge kupio ili zarobio. Ne dijeliš svoj svijet s drugima da bi kod drugih izazvao sažaljanje. Od toga nećeš imati koristi. No, lijepo je osjetiti tuđu empatiju.
Kada te život blagoslovi radošću, uspjehom i mirom, sigurnošću i ljepotom, podijeli to s drugima. Vidjet ćeš kako se tvoje srce širi i tvoj blagoslov kako se umnaža i kako raste tvoja radost. Tvoje dijeljenje radosti obogaćuje svijet i ti onda postaješ blagoslov svijetu u kojem živiš. Ne samo da raste tvoja radost nego se umnaža i radost drugih. Postaješ čovjek u službi radosti i blagoslova. Ipak, čini to ponizno. Nemoj bombardirati druge svojom radošću. Manje o njoj govori, a više je svojom pojavom pronosi ovim svijetom. Onima čiji životi su siromašni radošću tvoja radost može se učiniti nedostižnom. Ostani skroman u svojoj radosti.
Kada te život zaboli, podijeli ga s drugima. Ako ponekad možda trebaš potražiti i stručnu pomoć, nemoj se bojati to učiniti. Samo si čovjek. Ranjiv si. Neki ljudi boje se priznati i sebi i drugima da su ranjivi pa u svojoj boli ostanu sami i onda ih bol nadraste i uništi im život. A nije tako trebalo biti. I ne treba tako biti. Znak zrelosti je da smo spremni svoju bol podijeliti s drugima. Nemoj čekati da te bol nadraste i uništi ti život. Osim života i boli darovani su ti i drugi ljudi da svoj život i svoju bol dijeliš s njima.
Poveži se s drugima. Nije dobro da budeš sam. Neka drugih u tvome životu makar s njima i šutio jer šutnja s drugima je blagoslov jednako kao i razgovor. Nije dobro da budeš sam. Pođi drugima ususret. Ponesi sebe takav kakav jesi. Podijeli svoj život takav kakav je. Poveži se s drugima. Nije dobro da budeš sam. I nije potrebno da budeš sam. Poveži se i dopusti drugima da se povežu s tobom. To je put u blagoslov.
Fra Josip Vlašić
