Za potrebe naše mobilne aplikacije e-duhovne vježbe redovito pišem Efu riječi tj. kratko razmatranje nadahnuto biblijskim tekstom kojeg se čita u misi toga dana. Nedavno sam pisao o Ivanu Krstitelju. Fascinirala me lakoća kojom Ivan, na pitanja svojih sugovornika, odgovara tko on nije. Na koncu im je rekao i tko on jest. Taj tekst mi se jako svidio, a naišao sam i na dobar odjek. Zato se sada ponovno želim vratiti toj temi.
O čemu se, zapravo, radi? Naime, grupica Židova pitala je Ivana tko je on. Nije im na prvu rekao tko on jest, nego je njegov odgovor bio niječan: „Ja nisam Krist!“ Na taj njegov odgovor slijedilo je novo pitanje koje je sugeriralo odgovor: „Jesi li ti Ilija?“ I ovaj put Ivan dogovara niječno: „Ja nisam Ilija!“ I posljednje pitanje nudilo je odgovor: „Jesi li ti prorok?“ Ponovno je uslijedio niječan odgovor: „Ja nisam prorok!“ Gotovo izluđeni Ivanovim odgovorima na koncu su ga upitali: „Pa tko si ti?“ Mirno, što se za Ivana Krstitelja i ne mora pretpostaviti, odgovorio im je: „Ja sam glas koji viče u pustinji.“
Fascinira li i tebe ovaj dijalog? Ja sam oduševljen! Ivan zna tko on nije i zato mu nije problem stajati pred onima koji mu dolaze s vlastitim ponudama o njegovu identitetu. Oni mu sugeriraju tko je on, ali Ivan to ne prihvaća: „Ja to nisam!“ Zamisli samo kako je Ivanu mogla laskavo zvučati ponuda da oni u njemu vide Mesiju! Ali Ivan prepoznaje da je to napast. Napast je zato jer to nije istina. Ivan zna da on nije Mesija. Ako bi sada prihvatio tu ponudu i priznao se Mesijom, zna da bi uskoro mogao očekivati i neku novu ponudu za vlastiti identitet. Ne mogu mu drugi reći tko je on. On sam to mora znati. Zato se, kako bi sačuvao istinu o sebi, morao distanicirati i ne poistovjetiti s onim što mu drugi kažu tko je on.
Zvuči ti to logično? Možda u sebi razmišljaš da je Ivan samo to i mogao učiniti? Nije baš tako. Iskustvo vlastitog života i višegodišnjeg rada s drugima kažu mi da tako često znamo prihvatiti ponude o vlastitom identitetu. Koliko djece je u svom odrastanju oskvrnuto agresivnom dominacijom njihovih roditelja koji su svoje snove u njima htjeli ostvariti? Koliko brakova je izobličeno i koliko osobnosti je bilo na rubu uništenja zato jer je onaj dominantni supružnik gotovo robovlasnički pokušavao upravljati životom svog bračnog druga? Koliko svećenika je zakržljalih na putu vlastitog poziva zato jer nisu bili hrabri distancirati se od ponuda o njihovom svećeničkom identitetu? Da. Čudno je da se to uopće dogodi, ali se dogodi. Ima mnoštvo ljudi koji ne znaju tko su. Ima ih u svim staležima. Ima ih i svih dobi. Za to im nitko drugi nije kriv doli oni sami. Ima ljudi koji ne znaju tko su i tko trebaju biti i koji dopuste da im drugi govore tko oni jesu i tko oni nisu, što oni ne smiju biti i što i tko trebaju postati.
Kada ne znaš tko si i što si, tada lako možeš biti što god ti drugi kažu da ti jesi. Sve ćeš prihvatiti. U tome ćeš čak vidjeti spas i pomoć. Kada ne znaš tko si, imat ćeš potrebu uvijek iznova iz tuđih usta čekati da ti oni kažu tko si. O kako je to jadno! Kada si takav, ti zapravo još ne postojiš. Ti još nisi ni rođen. Još nisi otvorio oči. Rob si. Ne živiš ti. Drugi žive u tebi. Kada znaš tko si, tada lako drugima možeš reći tko ili što ti nisi. Drugi će imati potrebu nuditi ti svoju istinu o tebi. Imat će potrebu definirati te i tumačiti tvoj život. Nekada će to činiti zlonamjerno i u želji da ovladaju tvojim životom, a nekada će to činiti u neznanju i iz dobrih namjera. Svejedno koji su ima motivi, za tebe je opasno ako nasjedneš na njihove nasrtaje. Kada znaš tko si, to ti neće predstavljati problem. Bit ćeš slobodan od njihovih igrarija i znat ćeš kako im u miru reći tko i što ti nisi. Spoznat ćeš tada koliko je dragocjenosti u tome da im možeš reći tko ti jesi.
Kada znaš tko nisi, lakše ćeš saznati tko jesi. Kada znaš tko ili što nisi, tada ti neće moći oduzeti mir srca oni koji će o tebi i tvom životu donositi jeftine i brze procjene. Kada znaš tko nisi, bit ćeš slobodan od osuda i od podmetanja. Gibonni odlično pjeva: „Ne mogu dobacit’ do nas dok svijetlimo!“ Ako svijetliš i znadeš da svijetliš, život i suputnici će te gađati svojim procjenama i idejama o tebi, ali neće moći do tebe dobaciti – jer ti znaš da svijetliš i da nisi tama.
Znadeš li tko nisi? Ako ti bilo tko kaže da si nitkov, bit ćeš od te osude slobodan ako znadeš da si netko. Znadeš li tko nisi? Ako znadeš tko nisi, drugi ti neće moći reći ni tko trebaš biti, jedino ako se tvoja vizija o tebi poklapa s tuđim idejama o tvom vlastitom identitetu. Za sve to ti moraš najprije znati tko ti nisi. Možda to ipak nije dovoljno! Trebaš znati to i drugima jasno reći. Hoće li to biti drsko? Ako je i to potrebno, ne boj se biti i takav. Postoje trenuci kada je druge potrebno skinuti sa svog vrata. Učini to ipak sa stilom. Kao Ivan Krstitelj. Budi slobodan drugima reći tko ti nisi. To je put u slobodu. To je put u cjelovitost. Ti upravo takav trebaš biti. Pomozi sebi.
