Jedno od načela koje je sv. Ignacije Lojolski ostavio u baštinu svojoj duhovnoj obitelji ali i cijeloj Crkvi kao i ljudskom bratstvu nalazi se u riječima „Semper magis – Uvijek više!“ U tom načelu sažeto je izrečeno ono što bi čovjeka trebalo voditi i pokretati u njegovu životu: valja težiti uvijek od sebe dati više. U svemu više! U ljubavi više, u žrtvi više, u dobroti više, u požrtvovnosti više, u slavljenju Boga više, u brizi za drugoga više, u poniznosti više, u radosti više… Semper magis! To je put koji čovjeka vodi u izvrsnost!
Dva su načina kako se ovo načelo može razumjeti i živjeti. Netko bi mogao htjeti uvijek više i uz to postati jako nervozan. Za njega bi „uvijek više“ značilo nezadovoljstvo i rastresenost jer ne prihvaća svoje granice, jer je nemiran zbog onog što nema i ne raduje se onom što je do sada postigao. „Uvijek više“ njega provocira i izluđuje. Gotovo da prezire sebe jer ne daje to „više“ koje sluti da može dati. Takvo shvaćanje ovog načela uvodi ga u aktivizam. On ne prestaje planirati i raditi. Sve je podložio vlastitoj produktivnosti. Zapravo se vrti oko samoga sebe. U njegovu životu nema mjesta za odmor, za prijateljstvo, za slušanje drugih, za Boga pogotovo. Zapravo, on toliko i ne doživljava ni Boga ni druge jer je usmjeren na svoje „moram dati više“. Često započinje nove poslove. Misli da će s novim projektima postići to „uvijek više“. Pa i onda kada se radi o odnosima, misli da je njegovo bogatstvo množenje osoba u vlastitom životu bez da ide u dubinu istih. Čini se da to nije dobar put za živjeti načelo „uvijek više“.
Htjeti „uvijek više“ na jedan zdrav i svet način značilo bi vjerovati u mogućnosti na svakom području svoga života. To „uvijek više“ rađa se iz želje da se pobijedi vlastita mlakost i osrednjost, da se bude izvrstan. U ovom slučaju biti izvrstan ne znači biti savršen, bezgrešan. Čovjek zna da na ovom svijetu takav ne može biti. Ipak, on zna nešto drugo. On zna da može rasti u svojoj izvrsnosti kako bi pobijedio polovičnost i dao svoj maksimum, kako bi dao cijeloga sebe.
Ono što nas sprječava da budemo izvrsni svećenici, izvrsni roditelji, izvrsni prijatelji, izvrsni stanovnici ovog planeta, izvrsni učenici i studenti, izvrsni susjedi, izvrsni radnici na svome poslu, nisu naše nesposobnosti, nego naša nespremnost da od sebe damo više, odnosno da sebe damo više, da se damo potpuno. Kada bih se dao potpuno, kada bih se htio dati „uvijek više“, tada bi se u mom životu počela događati čudesa. Htjeti dati više jedan je zdrav motiv koji čini da čovjek raste.
Svatko od nas ima potencijale, ali neki ljudi te potencijale nikada ne razviju upravo zato jer se nisu spremni darovati potpuno. Jedna stara latinska izreka kaže: „Age quod agis! – Radi što radiš!“ Posve se daruj onom što je tvoj izbor. Posveti se totalno, bez zadrške! Daj sve do sebe! Daj svoj maksimum. Daj „više“! Ne štedi se. Jedino tako dosegnut ćeš vrhunce svog čovještva. To je put za izvrsnost. Sve drugo je prosječnost. Ako nisi spreman dati „više“, pokopaj svoja očekivanja o uspjehu. Ako nisi spreman htjeti „više“, već si raščistio s vlastitom svetošću. Ako te ne vodi načelo „uvijek više“, nikada nećeš otkriti niti razviti sve potencijale i sposobnosti koje kao sjeme postoje zakopane u tebi. Ako nisi spreman dati više, u ovom svijetu nećeš ostaviti traga.
Upamti ovo načelo sv. Ignacija: „Semper magis – Uvijek više!“ Ako je potrebno, ispiši ga na papir i neka bude vidljivo u prostoru gdje provodiš vrijeme. Živi ga kao pokretačku snagu u svom odnosu s Bogom i ljudima. Neka te nosi želja da od sebe uvijek hoćeš dati više. Sjeti se da te i Isus uči tajni tog čudesnog „uvijek više“. On je sebe dao posve. Znao je, i to nam je rekao, da ne postoji veća ljubav od one da tko život dadne za svoje prijatelje. To je rekao i učinio. Posve se dao jer je htio izvrsnost ljubavi. Posve se dao jer je htio dati najviše.
Ti ostaješ čovjek. Tvoja narav je ranjena. Poznaješ vlastite granice, ali ipak znaš da možeš dati „uvijek više“. Zato si sposoban biti miran i u isto vrijeme čeznuti kako bi sebe dao „više“ u onom što jesi i što želiš postati. Hrabro naprijed! Stvoren si za više. Stvoren si za izvrsnost! Upamti: „Semper magis! – Uvijek više!“
