Tko je Bog? Kakav je on? Može li ga se uopće upoznati? Ako može, kako to učiniti? Prije ili kasnije čovjek se susretne s ovakvim ili sličnim pitanjima jer mu je u naravi da traži odgovore. Međutim, vrlo brzo razum se umori. Dođe do svojih granica. Ipak, i tada razum nastavlja tražiti odgovore. To traženje vuče ga naprijed. Ono čini da čovjek s njim raste. U čemu? U poniznosti i spoznaji, barem u tome dvome. U poniznosti: jer shvati da sve što zna o Bogu nije dovoljno, nije potpuno. Sve što je naučio o Bogu nije znanje koje bi zadovoljilo njegove kognitivne apetite. Bog uvijek većim ili manjim dijelom ostaje nespoznat. Ne može ga razum obuhvatiti. Ne može čovjek imati znanje o Bogu kao što ga ima o nekom čovjeku ili nekoj materijalnoj stvarnosti. To se može prihvatiti samo u poniznosti. Do nje iskren tražitelj uvijek dođe kada se radi o spoznaji Boga.
Međutim, traženje odgovora na pitanje tko je i kakav je Bog uvodi čovjeka ne samo u poniznost, nego i u nove spoznaje. Ako ono što o Bogu znam nije sve što se o njemu može znati, to znači da ima nešto novo što o Bogu tek trebam spoznati. Pada mi na pamet prorok Ilija. On je imao iskustvo Boga. Imao je spoznaju Boga. U jednom za njega osobito teškom trenutku došla mu je riječ Gospodnja koja ga je pozvala da pođe u goru jer „Gospodin upravo prolazi“. Najprije je naišao silan vihor, ali Gospodin nije bio u vihoru – iako se ranije Gospodin tako očitovao. Potom se dogodio potres, ali Gospodin nije bio u potresu – a bivao je u potresu. Potom je bio oganj, ali Gospodin ovog puta nije bio u ognju. Na koncu, šapat laganog i blagog lahora. U njemu je Ilija prepoznao prisutnost Gospodinovu. On, koji je prorok mača; on, koji je odveć revno pozivao na obraćenje od Baala k Jahvi; on, koji je poubijao 450 Baalovih proroka; on, na čije molitve se Jahve snažno očitovao – sada upoznaje drugačiju Božju prisutnost. Možemo reći da sada upoznaje drugačijeg Boga. Bog nije u silovitosti vihora, potresa i ognja, nego je u šapatu laganog i blagog lahora. To je za Iliju bila jedna posve nova spoznaja. Upoznao je novo lice Boga čiji je bio prorok.
Bog iznenađuje. Koristi različite prigode da nam objavi onaj dio svoga bića koji je nama još uvijek skriven. Na taj način mi rastemo u spoznaji Boga. Tako će biti cijeli naš život, sve dok ga ne upoznamo licem u lice. Tada će prestati vjera, a početi znanje. U svakom trenutku svog života, osobito u nekim prijelomnim trenucima, mogu se pitati: „Kako mi se sada Bog očituje? Što novo o njemu sada mogu spoznati? Kakav je i tko je Bog kojem vjerujem?“ Bog je otajstvo koje postupno otajujemo, u koje postupno ulazimo, ali uvijek nam ostaje jednim dijelom nespoznat. Možda je nezgrapno reći, ali mi Boga upoznajemo u fragmentima. Ne možemo ga obuhvatiti svojom spoznajom. Sveti Augustin će reći: „Kada bi mogao Boga shvatiti, to ne bi bio Bog!“
Dakle, htio bi Boga još bolje upoznati? Bravo! Dobro je da takva želja postoji u tvome srcu. Thomas Merton ima ideju kako to učiniti. U knjizi Nitko nije otok on kaže: „Želite li upoznati Boga? Tada naučite razumijevati slabosti i nesavršenosti drugih.“ Kakve to veze ima s upoznavanjem Boga? Što se tada događa? Kada naučim razumijevati slabosti drugih ljudi, ja sam naučio Božje znanje. Mi osjećamo siromaštvo drugih ljudi kao što je Isus iskusio i kuša naše siromaštvo. Tako ulazimo u jednu važnu spoznaju Boga. Na neki način to postaje neposredna spoznaja Božjih osjećaja jer su ti osjećaji sada i moji. Merton veli da je to jedan od načina kako možemo upoznati Boga. Utješno je da u tomu možemo rasti i da se u tomu možemo vježbati. Do nas je hoćemo li to i učiniti.
—
Gospodine, htio bih te upoznati, ali htio bih da moja spoznaja ne bude samo na intelektualnoj razini. Htio bih te iskustveno spoznati. Htio bih te kušati. Znam da je put koji me vodi u takvo iskustvo put nasljedovanja. Zato si me i pozvao da učim od tebe. Da, ja to stvarno želim. To nije moj trenutni hir. Želim te još više upoznati. Želim te otkriti. Želim to na način kako to do sada nisam želio: želim da u meni bude isto mišljenje i isto osjećanje kao u tebi. To je put koji me vodi u iskustveno znanje o tebi. Znam, to je put koji je zahtjevan. Ipak, ja ga želim, jer je to tvoj put. Ja ga želim, jer želim Tebe.
