U Hrvatskoj se posljednjih dana puno govori i piše o onima koji su se cijepili protiv COVID-a preko reda, i tu je na vidjelo izišao popriličan broj znanih ljudi koji su iskoristili svoj položaj i prijatelje kako bi primili cjepivo izvan predviđenog protokola. No, među njima svima izgleda da je “najteži prijestupnik” bila majka dr. Alemke Markotić, ravnateljice Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, poznatije kao članice Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.
To su dr. Markotić predbacili novinari na presici Stožera na kojoj je ona obznanila kako je informacija točna, odnosno, njezina 85-godišnja majka – koja ima više zdravstvenih tegoba, a nedavno je i operirana – cijepljenja je u klinici “Dr. Fran Mihaljević” iako nije bila predviđena po planu, od cjepiva koje je preostalo od onih koji su cijepljeni po rasporedu. No, zanimljivo je kako je dr. Markotić na istoj presici spomenula kako tu među novinarima ima i onih koji su je u više navrata dok traje ova pandemija zvali radi različitih usluga te dodala kako je među inim i barem jedan od njih koji je cijepljen preko reda, na spominjući ni jedno ime.
Ta me situacija podsjetila na onu scenu iz Evanđelja kad su pred Isusa doveli javnu grješnicu s nakanom da je kamenuju i u tome tražili njegovu potporu. Dok su je oni optuživali, on im je odgovorio često spominjanom rečenicom: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju. Pritom je na pijesku nešto pisao, a prema nekim tumačima radilo se o njihovim grijesima, na što su bacili kamenje na pod i otišli počevši od starijih.
Očigledno je ipak kako je ovo tek bio uvod u ono što je nekima zasmetalo u cijeloj toj situaciji, a to je činjenica kako je dr. Alemka Markotić sudjelovala na misi na Stepinčevo koja se služila ispred ranjene zagrebačke katedrale u izravnom televizijskom prijenosu na HTV-u i na kojoj je doktorica pročitala jednu od nekoliko molitvi vjernika. Po nekima je ona vodila misu, što je toliko apsurdno da je bolje ne komentirati, po drugima je držala govor, što je također netočno jer nitko tijekom mise ne drži govore, osim što redovito predvoditelj slavlja održi propovijed nakon pročitanih misnih čitanja. I dok je još razumljivo da mnogi ne poznaju red mise i drugih crkvenih obreda, nije mi baš jasno kako je bivša premijerka Jadranka Kosor, koja je prema protokolu sudjelovala na mnogim misama, na svom Twitter profilu napisala: “Veli gđa članica stožera koji nam propisuje kako ćemo živjeti da je na vjerskom skupu na kojem je bila i govorila i na kojem je bilo nebrojeno više ljudi nego što je i ona u stožeru propisala da smije biti, sudjelovala kao privatna osoba. Nema riječi.”
Vjerski je skup, prije svega, održan na otvorenome, za što nije propisan broj ljudi koji smije sudjelovati, već se traži poštovanje razmaka i nošenje maski. Kako je za vrijeme mise padala kiša, činjenica da su ljudi držali kišobrane u rukama utjecala je na to da se poštuje razmak. I uistinu, gđa Markotić nije na misi bila kao javna osoba, nego isključivo kao vjernica, što je oduvijek bila i ostala je i danas. Nekad se u vrijeme komunizma govorilo kako je vjera privatna stvar, i možda je doktorica pod utjecajem tog iskustva izjavila da je na misi bila kao privatna osoba, no čudi kako to smeta gđi Kosor, jer je njoj ta kvalifikacija o vjeri kao privatnoj stvari itekako poznata iz kumrovačke škole, prema tome nema u tome nikakva krimena.
Dr. Markotić je lanjskog proljeća, u vrijeme kad je Hrvatska u prvom valu dobivala bitku protiv COVID-a i kad su članovi Stožera imali pozitivan rejting u javnosti, govorila o tome kako se osjeća u tim trenucima kao kad je ono za Cvjetnicu masa pozdravljala Isusa hvalospjevima, da bi samo nekoliko dana poslije vikali: Raspni ga. I doživjeli su članovi Stožera više puta nakon lovorika žestoke napade, od kojih je ovaj posljednji na Alemku Markotić motiviran i činjenicom što je Stepinac znak osporavan.
Da je tome tako mogao sam se i osobno uvjeriti nakon intervjua koji sam radio s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj, mons. Giorgiom Linguom, u kojem je on vrlo opširno govorio o slučaju kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. Bilo je u razgovoru i teških konstatacija vezanih uz utjecaj SPC-a na Stepinčevu kauzu. “Jedinstvo između crkava, jer to je želja samoga Krista, mnogo je važnije od dodavanja novog sveca u liturgijski kalendar. Zbog toga papa Frane nije požurio s nastavkom kanonizacije.” I još ova: “Ako neka kanonizacija, umjesto promicanja jedinstva, riskira stvoriti još više sukoba, bolje je ne žuriti i pričekati da vrijeme sazre.” Nuncij nam je vrlo otvoreno otkrio kako stvari stoje sa Stepinčevom kanonizacijom, stoga mi je čudno da nitko od crkvenih medija nije prenio ni jedan dio ovog intervjua. Ne može se tek tako ignorirati papinskog nuncija.
Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija
