20.3 C
Međugorje
25.02.2121.

KLANJAJTE SE SRCEM MOME SINU

Autor:

fra Slavko Barbarić

O autoru

Fra Slavko Barbarić, OFM, rođen 1946. u Dragićini u blizini Međugorja, svećenički je red primio 1971. Filozofiju i teologiju studirao je u Sarajevu i Schwazu, a 1973. magistrirao je u Grazu (Austrija). Doktorat iz pastoralne teologije postigao je 1982. u Freiburgu (Njemačka).

U siječnju 1982. počeo je raditi s hodočasnicima u Međugorju, gdje je vodio duhovne vježbe i seminare. Širom svijeta držao je predavanja o međugorskim događanjima. Autor je brojnih tekstova i knjiga o međugorskoj duhovnosti koji su prevedeni na dvadesetak jezika.

Fra Slavko je preminuo na Križevcu u petak, 24. studenoga 2000. u 15.30, po završetku molitve Križnoga puta sa župljanima i hodočasnicima.

 

O knjizi

Ova knjiga odgovara na pitanje što reći Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, kako mu se moliti. Fra Slavko nam ne drži pouke o molitvi, nego moli s nama i tako nas nenametljivo poučava, uvodi u molitvu. Knjiga je pisana „iznutra“, nastala je kao plod klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, kao plod susreta s Isusom. Pisac nas vodi i u širinu i u dubinu: ni preširoko kako se ne bismo izgubili, ni preduboko da nam ne bude nedokučivo. Ovom knjigom − molitvom fra Slavko nas dovodi na put kojim možemo ići dalje, a i poći vlastitim putem.

U knjizi se nalaze molitve, svetopisamski tekstovi i međugorske poruke. U njoj nema mnogo mudrovanja. Koliko god bila jednostavna, puna je snage i počiva na teološkoj podlozi. Iz toga uporišta molitelj se laganim hodom upućuje u mračne zakutke srca i oslobađa ih.

Ovo je knjiga za naše vrijeme. To je hod do čovjekova srca. Možemo biti sretni što nam je u ruke stigla knjiga uz koju ćemo se učiti klanjati Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu i moliti srcem.

 

Iz pera autora

Jedna od najljepših definicija molitve kaže da je molitva bivanje s Bogom u ljubavi.

Naša molitva može biti stvarno bezbožna, tj. bez Boga. To se događa kad od Boga tražimo samo ono što nama treba, a ne tražimo Boga kakav jest. Isus nas uči da Otac sve zna, da nas ljubi i da je spreman sve dati te da je stoga za nas najvažnije tražiti njegovu pravdu i njegovo kraljevstvo, a sve će nam se ostalo nadodati. To ne znači da Isusu ne smijemo izreći svoje potrebe, izliti preda nj svoje jade, tražiti pomoć u poteškoćama. Naprotiv, on nas sam na to upućuje: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.“ (Mt 7, 7-8)

Kada bi se naša molitva svodila samo na naše potrebe, bila bi bezbožna jer ne traži najprije Boga, nego jedino i isključivo ono što nam od Boga treba. Bog nije s nama zato da se njime poslužimo kad nam je teško, nego da s njim budemo u svako vrijeme.

Mnogi kršćani doživljavaju krizu molitve. Uvjereni su da ne mogu moliti ili da nemaju vremena, a istina je zapravo nešto drugo. Svoje probleme nastoje riješiti na sve moguće načine, a ako nikako ne ide, onda pokušaju s Bogom. To bi bilo svođenje Boga na „hitnu pomoć“, a čim te potrebe nestanu, Boga stavljaju na stranu i ne traže ga. Stoga se može reći da je pravi problem molitve naš stav prema Bogu, odnosno naša vjera.

Postoje različiti oblici i načini molitve. U nas je najizraženija usmena molitva s mnogo riječi, tekstova, pjesama. To je dobro, ali više ne zadovoljava dušu modernoga čovjeka. Duša se svakodnevno puni najrazličitijim informacijama i slikama te su joj potrebni mir i smirenje kako bi se mogla susresti s Bogom. Stoga je smisao mnogih riječi, pjesama i zaziva u tome da duša i srce uđu u novi, božanski ritam te da budu sposobni ostati u miru s Bogom. Za to je najprimjerenija molitva klanjanja.

Svaka naša molitva može biti bezbožna ako ne tražimo Boga, nego tek nešto od Boga. Zato je molitva klanjanja nešto posebno. Čim nađem vremena za Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu te provedem jedno vrijeme pred njim i s njim u klanjanju, tražim njega jer on je tu, jer je Emanuel – Bog s nama. Ne tražim ga zato što mi može nešto dati, zato što me može uslišati. Čim se počnem klanjati, pokazujem da najprije njega tražim, njega slavim i hvalim, njega blagoslivljam i njemu zahvaljujem, da boravim s njime jer on je Gospodin. Stoga su uvjeti za klanjanje vjera i ljubav.

Ne možemo izdržati susret s nekim ako u njega nemamo povjerenja, ako ga ne ljubimo. To se odnosi na Boga i na ljude. Ljubav, povjerenje i osjetljivost jednih za druge rastu kad boravimo jedni s drugima i što ljubav prema nekome više raste, to se s manje riječi sporazumijevamo, to više prostora ostaje za šutnju koja prodire u dubinu duše i srca te donosi smirenje u Bogu, a ne u stvarima koje nam je Bog dao.

Nakladnik: ICMM
Autor: fra Slavko Barbarić
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2018.
Format: 195 x 120
Uvez: Meki
Broj stranica: 228

Youtube kanal

Instagram

[instagram-feed]

Kolumne

Mit o kreativnom neredu

Sjećam se da sam u sjemeništu, u srednjoj školi, kod jednog kolege na radnom stolu vidio ispisanu latinsku poslovicu: „Serva ordinem et ordo servabit...

Dan ružičastih majica

Kada je Chuck McNeill iz Kanade, za prvi dan nastave devetoga razreda odjenuo ružičastu majicu, sigurno nije znao da će pokrenuti inicijativu za borbu...

Zar se ne sjećate?

U ono vrijeme; učenici zaboraviše sa sobom ponijeti kruha, imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: -„Pazite, čuvajte se kvasca farizejskoga i...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...