20.3 C
Međugorje
25.02.2121.

VI STE PRIJATELJI MOJI

Duhovne vježbe, Mladifest, Međugorje  

Autor:

Fra Ante Vučković

O autoru

Ante Vučković, sin Josipa i Danice, rođen je u Sinju 1958. Brat je četvorice braće: Mire, Ivana, pokojnoga Lea i Marinka te dviju sestara: Anite i Đurđice Terezije od Svete obitelji.

Franjevac. Svećenik. Član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja već četrdeset i pet godina. Svećenik je od 1983. Studirao je u Makarskoj, Zagrebu, Münchenu i Rimu, a studij je završio doktorskim radom o dimenziji slušanja kod Martina Heideggera. Bio je kapelan u Metkoviću i dušobrižnik u Münchenu. Predavao je u Makarskoj, Rimu, Puli, Splitu, Zagrebu. Sada predaje filozofiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu i na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Splitu. Obavljao je službe pročelnika, prodekana, dekana, definitora. Član je uredništva Crkve u svijetu i znanstvenoga vijeća Nove prisutnosti. Član je međunarodnoga istraživačkog kruga komunikativne teologije.

Pisao je i piše knjige, članke, uvodnike, homilije, lirske tekstove. Voli fotografiju, planinu, more i glazbu. Propovijeda i drži seminare, obnove i duhovne vježbe na raznim stranama svijeta.

 

O knjizi

Naši susreti stoje u svjetlu Isusovih susreta s ljudima. Iz njegovih susreta možemo učiti što se sve događa u otvorenome susretu dvaju pogleda i kako se ljudi mijenjaju i otvaraju kada se nađu licem u lice s pogledom koji na njima traži dobrotu, ulijeva povjerenje i otvara prostor za rast.

U Ivanovu opisu susreta Isusa i Šimuna uočavamo važan detalj: prijateljstvo se zrcali nadasve u tome da ja drugomu prepustim mjesto u središtu pozornosti. Prijateljstvo je trud da drugomu poklonim privilegirano mjestu u srcu pozornosti. Tek u takvu odnosu drugi može rasti.

Šimun ne govori nijedne riječi. Ni o sebi, ni o Isusu, ni o čemu drugome. Šuti. U šutnji je potpuno usredotočen na Isusa. Kao da je zaboravio sebe, a nikada ranije nije bio tako blizu samomu sebi kao u ovome susretu. Pozornost na drugoga. Potpuna pozornost na prijatelja.

 

Iz pera autora

Od svega što mi svećenici možemo darivati drugim ljudima, osim sakramenata u kojima se čovjek susreće s Bogom i njegovim milosrđem, možda je najdragocjeniji pogled kojim drugomu otvaramo prostor da se pokaže njegova dobrota. Takav je pogled nalik otvorenim vratima u nebo. Čovjek treba doživjeti dobrodošlicu. Treba mu da u očima drugoga čovjeka vidi da nije osuđen. Treba mu pogled u kojem će na neočekivan način otkriti da je voljen. Potrebno mu je iskusiti da netko u njemu vidi dobrotu koju on tek nazire i koju se sam od sebe nikada ne bi odvažio razvijati.

Praksa duhovnih vježbi seže u daleko predkristovsko vrijeme. Rođena je u Grčkoj, u filozofskome trudu oblikovanja života s temeljnom nakanom postizanja duševnoga mira, nutarnje slobode i neovisnosti. Kršćanstvo je preuzelo mnoge praktične vježbe i uskladilo ih sa svojim potrebama. Pa ipak, kroz duga se stoljeća velikim dijelom izgubila svijest o vježbanju, a u prvi su plan došla izlaganja i nagovori. Ove su vježbe negdje između. Nisu usmjerene na vježbanje, ali nisu ni moguće bez prakse. U tekstu je sabrano samo ono što tekst i može: izgovorena predavanja i propovijedi. No praksa je zauzimala puno više vremena od predavanja. Sastojala se od hodočašćenja na Brdo ukazanja i na Križevac, od dnevnoga sudjelovanja u večernjem molitvenom programu, od razgovora i izmjene iskustava među samim sudionicima, odlaska na ispovijed i slušanja ispovijedi drugih, kao i od završne molitve nad vjernicima, kako zajedničke tako i pojedinačne. Možda bi u praktičnu stranu duhovnih vježbi trebalo smjestiti i sve one male, svakodnevne susrete svećenika i njihovih domaćina za stolom ili ispred kuće, na putu ili u zajedničkom sudjelovanju u molitvi u kojima su vježbali kako drugoga gledati i pogledom otvarati radost, pokazivati blagonaklonost i iskazivati poštovanje.

Zasigurno ovu pozadinu koja ne ulazi u tekst treba zahvaliti Međugorju i njegovu ozračju. Nema puno mjesta na svijetu u kojima je moguće povezati rad na svojoj nutrini i susrete s velikim brojem drugih ljudi. Podjednako su rijetka mjesta na kojima je uopće moguće organizirati duhovne vježbe za tako veliki broj svećenika.

Tekstovi koji su ušli u okvire ove knjižice tvore jezgru duhovnih vježbi. U središtu im stoji prijateljstvo. Isusova rečenica iz Ivanova evanđelja je u naslovu. Vježbe su se postavile pred zadatak da se, osluškujući tekstove Novoga zavjeta, stvori ozračje produbljenja prijateljskoga odnosa s Učiteljem i smještanja svih drugih ljudskih prijateljstava u svjetlo njegove Riječi i prisutnosti.

 

Teme

Različite vrste odnosa
Odnos s Isusom
Isus i Petar
Isus i Lazar
Isus i Juda
Mržnja svijeta

Nakladnik: ICMM
Autor: Ante Vučković, OFM
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2019.
Format: 195 x 120
Uvez: Meki
Broj stranica: 204

Youtube kanal

Instagram

[instagram-feed]

Kolumne

Mit o kreativnom neredu

Sjećam se da sam u sjemeništu, u srednjoj školi, kod jednog kolege na radnom stolu vidio ispisanu latinsku poslovicu: „Serva ordinem et ordo servabit...

Dan ružičastih majica

Kada je Chuck McNeill iz Kanade, za prvi dan nastave devetoga razreda odjenuo ružičastu majicu, sigurno nije znao da će pokrenuti inicijativu za borbu...

Zar se ne sjećate?

U ono vrijeme; učenici zaboraviše sa sobom ponijeti kruha, imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: -„Pazite, čuvajte se kvasca farizejskoga i...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...