21.9 C
Međugorje
19.09.2020.

VI STE PRIJATELJI MOJI

Duhovne vježbe, Mladifest, Međugorje  

Autor:

Fra Ante Vučković

O autoru

Ante Vučković, sin Josipa i Danice, rođen je u Sinju 1958. Brat je četvorice braće: Mire, Ivana, pokojnoga Lea i Marinka te dviju sestara: Anite i Đurđice Terezije od Svete obitelji.

Franjevac. Svećenik. Član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja već četrdeset i pet godina. Svećenik je od 1983. Studirao je u Makarskoj, Zagrebu, Münchenu i Rimu, a studij je završio doktorskim radom o dimenziji slušanja kod Martina Heideggera. Bio je kapelan u Metkoviću i dušobrižnik u Münchenu. Predavao je u Makarskoj, Rimu, Puli, Splitu, Zagrebu. Sada predaje filozofiju na Katoličkome bogoslovnom fakultetu i na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Splitu. Obavljao je službe pročelnika, prodekana, dekana, definitora. Član je uredništva Crkve u svijetu i znanstvenoga vijeća Nove prisutnosti. Član je međunarodnoga istraživačkog kruga komunikativne teologije.

Pisao je i piše knjige, članke, uvodnike, homilije, lirske tekstove. Voli fotografiju, planinu, more i glazbu. Propovijeda i drži seminare, obnove i duhovne vježbe na raznim stranama svijeta.

 

O knjizi

Naši susreti stoje u svjetlu Isusovih susreta s ljudima. Iz njegovih susreta možemo učiti što se sve događa u otvorenome susretu dvaju pogleda i kako se ljudi mijenjaju i otvaraju kada se nađu licem u lice s pogledom koji na njima traži dobrotu, ulijeva povjerenje i otvara prostor za rast.

U Ivanovu opisu susreta Isusa i Šimuna uočavamo važan detalj: prijateljstvo se zrcali nadasve u tome da ja drugomu prepustim mjesto u središtu pozornosti. Prijateljstvo je trud da drugomu poklonim privilegirano mjestu u srcu pozornosti. Tek u takvu odnosu drugi može rasti.

Šimun ne govori nijedne riječi. Ni o sebi, ni o Isusu, ni o čemu drugome. Šuti. U šutnji je potpuno usredotočen na Isusa. Kao da je zaboravio sebe, a nikada ranije nije bio tako blizu samomu sebi kao u ovome susretu. Pozornost na drugoga. Potpuna pozornost na prijatelja.

 

Iz pera autora

Od svega što mi svećenici možemo darivati drugim ljudima, osim sakramenata u kojima se čovjek susreće s Bogom i njegovim milosrđem, možda je najdragocjeniji pogled kojim drugomu otvaramo prostor da se pokaže njegova dobrota. Takav je pogled nalik otvorenim vratima u nebo. Čovjek treba doživjeti dobrodošlicu. Treba mu da u očima drugoga čovjeka vidi da nije osuđen. Treba mu pogled u kojem će na neočekivan način otkriti da je voljen. Potrebno mu je iskusiti da netko u njemu vidi dobrotu koju on tek nazire i koju se sam od sebe nikada ne bi odvažio razvijati.

Praksa duhovnih vježbi seže u daleko predkristovsko vrijeme. Rođena je u Grčkoj, u filozofskome trudu oblikovanja života s temeljnom nakanom postizanja duševnoga mira, nutarnje slobode i neovisnosti. Kršćanstvo je preuzelo mnoge praktične vježbe i uskladilo ih sa svojim potrebama. Pa ipak, kroz duga se stoljeća velikim dijelom izgubila svijest o vježbanju, a u prvi su plan došla izlaganja i nagovori. Ove su vježbe negdje između. Nisu usmjerene na vježbanje, ali nisu ni moguće bez prakse. U tekstu je sabrano samo ono što tekst i može: izgovorena predavanja i propovijedi. No praksa je zauzimala puno više vremena od predavanja. Sastojala se od hodočašćenja na Brdo ukazanja i na Križevac, od dnevnoga sudjelovanja u večernjem molitvenom programu, od razgovora i izmjene iskustava među samim sudionicima, odlaska na ispovijed i slušanja ispovijedi drugih, kao i od završne molitve nad vjernicima, kako zajedničke tako i pojedinačne. Možda bi u praktičnu stranu duhovnih vježbi trebalo smjestiti i sve one male, svakodnevne susrete svećenika i njihovih domaćina za stolom ili ispred kuće, na putu ili u zajedničkom sudjelovanju u molitvi u kojima su vježbali kako drugoga gledati i pogledom otvarati radost, pokazivati blagonaklonost i iskazivati poštovanje.

Zasigurno ovu pozadinu koja ne ulazi u tekst treba zahvaliti Međugorju i njegovu ozračju. Nema puno mjesta na svijetu u kojima je moguće povezati rad na svojoj nutrini i susrete s velikim brojem drugih ljudi. Podjednako su rijetka mjesta na kojima je uopće moguće organizirati duhovne vježbe za tako veliki broj svećenika.

Tekstovi koji su ušli u okvire ove knjižice tvore jezgru duhovnih vježbi. U središtu im stoji prijateljstvo. Isusova rečenica iz Ivanova evanđelja je u naslovu. Vježbe su se postavile pred zadatak da se, osluškujući tekstove Novoga zavjeta, stvori ozračje produbljenja prijateljskoga odnosa s Učiteljem i smještanja svih drugih ljudskih prijateljstava u svjetlo njegove Riječi i prisutnosti.

 

Teme

Različite vrste odnosa
Odnos s Isusom
Isus i Petar
Isus i Lazar
Isus i Juda
Mržnja svijeta

Nakladnik: ICMM
Autor: Ante Vučković, OFM
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2019.
Format: 195 x 120
Uvez: Meki
Broj stranica: 204

Youtube kanal

Instagram

Kolumne

Putovi kojima je teško ići

Ovih dana vratio sam se s jednog hodočašća. Naime, s grupom prijatelja bio sam na Caminu tj. putu sv. Jakova na otoku Krku. To...

Bolje nismo ni zaslužili

Ja sam rođena one godine kad je Toto Cotugno otpjevao L'italiano. Odrastala u vremenu između masti na kruhu i Nutelle. Išla u školu kad...

O ženo! Velika je vjera tvoja!

Ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” A ona će: “Da,...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...