Dragi prijatelji!
Ovog Božića, o 800. obljetnici događaja iz Greccia, upoznajemo neobičnog Franju i siromašnog Krista.“Nazivao je Božić svetkovinom nad svetkovinama, jer je Bog, postavši malenim djetetom, bio priljubljen uz ljudske grudi…” (2 Čel 199-200). Za Franju je divljenje otajstvu, čin vjere. Divljenje je više od emocije, to je način razumijevanja, uvid u smisao veći od nas samih.
Ako je poruka jaslica otajstvo Božića koje se voli skrivati u onome što je beskrajno malo, onda je i nama tražiti put malenosti.
Ako je Isus i prije svog dolaska među nas znao što će od nas sve doživjeti, a ipak je došao, nije li i nama ići istim putem što god doživjeli i biti s malima, nepoznatima, slabima, zaboravljenima, nepodobnima, zatvorenima, jadnima, strancima…
Franjo je u praznim jaslicama vidio zaboravljeno Dijete (1 Čel 86). Da, jaslice bi trebale uvijek biti prazne, a srce puno Onoga koji sve ispunja.
Utjelovljena ljubav je najkraći put do trajnog prijateljstva. Ljubav je uvijek najkraci put do čovjeka. Udaljenost između Boga i čovjeka smanjila se kada je Bog postao dijete i živio među nama.
Neka nam ovaj Božić ne bude “jedan od”, nego jedinstven i najvažniji na putu blizine sa siromašnim Kristom. Neka nam 800. obljetnica bude poticaj dubljeg razumijevanja ljubavi, tog divnog dara Božjeg kojeg je svijet tako često sveo na trgovinu daj-dam. Franjo je sebe proglasio “jednostavnim i nepismenim” (2 Čel 145), ali taj jednostavni i nepismeni svojom je ljubavlju razumijevajući otajstvo Boga razumio i otajstvo čovjeka.
Neka i nama tako bude!
Sretan Božić!
fra Jozo
