Mons. Vlado Košić, biskup sisački uputio je danas svoju božićnu poruku i čestitku, u kojoj se između ostalog osvrnuo na pravi smisao adventa i kršćanskog slavlja Božića, a koju prenosimo u cijelosti:
Poštovani slušatelji, gledatelji i čitatelji, dragi slavljenici Božića,
Kad bih vam trebao ukratko, samo s par riječi, opisati što je Božić i kakvo on značenje ima, rekao bih jednostavno: Božić je mali Bog, novorođeno dijete Isus koji je rođen u Betlehemu od majke Marije.
Nekima se to ne sviđa što kažem jer misle da je Božić univerzalni blagdan radosti, veselja, praznik zime, djedova koji nose darove djeci, sobova koji voze saonice i vila koje ih prate. Čak vole kazati da je to Božićna priča ili Božićna bajka. Jednako tako proglašavaju svoje gradove božićnim gradovima ili u novije vrijeme adventskim pa slave Advent u Zagrebu, Advent u Sisku, Advent u Petrinji… No, to je ipak netočno i treba upozoriti da je advent kršćansko iščekivanje Božića, a prodaja kobasica, zelja, mladog vina i sl. je sajam, koji bi – kad se već to događa u vremenu adventa – mogli nazvati Adventski sajam a ne Advent. Zašto je to važno? Jer se time iskrivljuje izvorni sadržaj koji je sadržaj adventa, koji je rekoh kršćansko vrijeme priprave za Božić, a u nabrojenim sajmovima često nema baš ničega što bi bilo kršćansko iščekivanje Božića. Je li to samo kronološko podudaranje ili je intencija u tome da se Božiću, kao i adventu, oduzme njegov pravi smisao?
A koji je pravi smisao adventa i kršćanskog slavlja Božića?
Božić je prelijepi blagdan naše kršćanske vjere, vjere da je Bog postao čovjekom, da se utjelovio u našu ljudsku narav, te se rodio kao malo dijete od Djevice Marije u Betlehemu.
Božić je zapravo neizrecivo čudo Božje ljubavi, neizmjerno velika i za čovjeka koji nema vjere nerazumljiva gesta dolaska Boga čovjeku. „Otkuda mi to da majka Gospodina mojega dođe k meni?“ – pitala se Elizabeta kad ju je posjetila trudna Marija koja je nosila Isusa u svome krilu. Doista, otkuda to, što je nagnalo Boga da dođe k nama, grješnim ljudima? Je li to bilo potrebno, pogotovo što mnogi ljudi to neće razumjeti niti prihvatiti? Nije li Bog tako riskirao da ta njegova misija bude bezuspješna, da bude odbačen i dapače prognan iz ljudske povijesti?
I to se događa. Mnogi se ljudi ne mogu s time pomiriti, ne mogu to prihvatiti i odbacuju takvog Boga. Taj Bog je međutim neizmjerno pun ljubavi prema čovjeku, prema baš svakom čovjeku, i posebno prema onom grješnom, zalutalom, bolesnom i čovjeku s problemima. Vidio je naime Bog da je čovjek bez njega izgubljen i želio je sve učiniti da mu pokaže pravi put, da ga posjeti izravno, neposredno, da bude među nama kao čovjek s čovjekom…
Bog se tako otkriva kao neizmjerno pun ljubavi, kao Bog koji je zabrinut za čovjeka, kao Bog koji je doista beskrajno strpljiv s čovjekom i želi pomoći baš onima koji su ga ostavili, koji su bez njega ni ne znajući nesretni… Kakav je Bog kojeg nam je objavio Isus, govore njegove prispodobe: o Ocu koji prašta svome izgubljenom sinu, o pastiru koji traži jednu ovcu koja je zalutala i ostavlja 99 njih na sigurnom, o milosrdnom Samarijancu koji previja rane izranjenom čovjeku i zbrinjava ga, o gospodaru koji za rad u svom vinogradu nagrađuje jednako one koji su radili čitav dan i one koji su došli samo zadnji sat. Zatim Isus objavljuje Boga i svojim gestama: kada oprašta grijehe onima koji ga dolaze moliti za ozdravljenje, kada u grijehu zatečenoj preljubnici oprašta grijeh, kada se svraća u kuću cariniku Zakeju, kada ne odbacuje Samarijanku na Jakovljevu zdencu… A najveću je Božju ljubav Isus kao Božji Sin pokazao prihvaćajući nevin neutemeljene farizejske optužbe, nepravednu Pilatovu osudu, te do tada sramotnu smrt na križu, među razbojnicima. Isus se za nas ljude predao u smrt. Zato je i došao da pokaže u neizmjernoj poniznosti svoju zauzetost za nas upravo preuzimajući patnju za nas, grješnike.
Pa ipak. Premda je Isus utjelovljeni Bog ljubavi, dobrote i nježnosti, on s druge strane ljude kojima je poslan neprestano u svojim govorima i sa svojim gestama potiče na promjenu života, poučava ih, upozorava ih, kori farizeje i njihovu prijetvornost, plete bič svoje srdžbe i izgoni trgovce iz Hrama koji su ga zaposjeli jer su smatrali da samo oni imaju pravo na Boga i njegovo smilovanje. Zapravo to i jest temeljni grijeh čovjeka: nadimati se nad druge ljude, prezirati siromašne i ponižavati one koji na bilo koji način pate. Bog se u Isusu međutim solidarizirao s najbjednijima i najsiromašnijima.
Da, Isus je došao baš takvima reći riječ Božju. Ta riječ kao oštar mač siječe i razobličuje sve ono što ne valja i do kosti razotkriva sve ljudske lukavštine koje se poduzimaju samo iz svojih uskih interesa. Ti interesi se mogu zadovoljiti neko vrijeme tako da se uzima od drugih, ali ne mogu to za uvijek. Upravo je Božić kraj nepravdi među ljudima, uzvišenje siromašnih i zapostavljenih, a odbacivanje onih koji su nepravedno zasjeli nad drugima te ih iskorištavaju.
Betlehemske jaslice su siromašne i pokazuju baš tu Božju poniznost bez koje nema Božića. Samo oni koji razumiju da treba slijediti Boga u malenosti a ne u veličini sposobni su susresti Isusa i pokloniti mu se. Božić je blagdan siromašnih, poniznih i od ljudi prezrenih, ali u Bogu uzvišenih i Bogom bogatih.
Naše okolnosti ovog Božića 2022. godine kod mnogih koji su stradali od potresa nalikuju na betlehemske jaslice: bez pravog krova nad glavom, u kontejnerima i neprikladnim nastambama oni čekaju dolazak Sina Božjega. On dolazi da nas promijeni, ne naše uvjete, no kad mi steknemo ponizno i srce ispunjeno ljubavlju, mi ćemo pomalo mijenjati sve, čitav svijet.
Poput pastira koji su na anđelov poziv došli i vidjeli Djetešce i pošli svima reći što su vidjeli, navijestili su Radosnu vijest da je Bog među nama!
Tako i mi doživimo radost susreta s Bogom ovog Božića i svima svjedočimo kakav je naš Bog, Bog ljubavi i malenosti, poniznosti i služenja, Bog koji se žrtvuje za nas ljude ali i ispravlja naše putove i vodi nas svome Ocu u kojem je jedino ispunjen cilj našega života.
I mislimo na druge, na naše bližnje, približimo im ono što je lijepo u Božiću i što smo sami doživjeli, a to je Božja blizina. Imajmo vremena za susret, posjet, razgovor, poklonimo svoje vrijeme onima koji su sami i koji nas trebaju. Naš kršćanski Caritas je usko povezan s Božićem i zato se odvažimo pokloniti dio sebe onima koji su potrebniji od nas.
Neka vam je svima, draga braćo i sestre, blagoslovljen Božić!
