Smisao Božića
Marija je razmišljala kakav bi to bio pozdrav…
Kada se arkanđeo Gabrijel ukazao Mariji da joj navijesti kako će postati Majka Mesije… ona nije shvaćala značenje onoga što joj se događalo.
Mnogo je toga čije značenje nismo u mogućnosti shvatiti.
Većinom su to bolni i tužni događaji koji potresaju naš život. Pomislimo pritom na prometne nesreće, pomislimo na one koji su iznenada ostali bez svega uslijed poplava, na one koji su pogođeni tragičnim ratovima, na one kojima je dijagnosticirana teška bolest.
„Koji je smisao svega toga?“ pitamo se.
Osoba koja ima vjere, iako vjeruje da je Bog blizu onome koji pati, ne može razumjeti što On želi i pita se koji je smisao ovoga što se događa.
I Marija je shvatila da joj se događa nešto neobično, shvaćala je da je to Božja intervencija, ali nije shvaćala njezino značenje.
Što mi ovim pozdravom Gospodin želi reći?
Anđeo joj reče: ne boj se, Marijo, našla si milost u Boga…
Anđeo je nastoji umiriti: ne trebaš se bojati, Bog te ljubi. Bog ti je blizu svojom milošću.
Ali to nije dovoljno. Marija još uvijek ne shvaća, ima još puno pitanja: kako je moguće da će postati Majka Spasitelja? I naposljetku … ne poznajem muža! odgovara.
Koliko nam puta, u kušnji koja nas zbunjuje, prilaze ljudi, prijatelji nas pokušavaju utješiti, roditelji i rodbina nam govore da se ne bojimo, da će sve biti dobro, ali mi… još uvijek ne shvaćamo. Kako je to moguće? Nismo spremni za takvu nedaću!
Poput Marije, želimo barem znati koji je razlog onome što nam se događa. Nisu nam dovoljne umirujuće utjehe, štoviše, ponekad nam i smetaju.
Anđeo joj napokon daje znak: tvoja starija rođakinja Elizabeta, koju su svi smatrali nerotkinjom, začela je: Ta Bogu ništa nije nemoguće!
Na te riječi Marija, iako još uvijek ne razumije, počinje vjerovati i pristaje:
Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.
Vjeruje i izjavljuje da je spremna vršiti Božju volju, kakva god ona bila, iako ne zna što će se dogoditi.
O, kako bih želio da mi Gospodin ovoga Božića podari milost da se iznova prepustim Njegovoj volji!
Ne pasivnim, rezigniranim, mirenjem sa sudbinom koju nikako ne mogu kontrolirati niti poznavati, već sa spremnošću da aktivno surađujem s voljom Onoga za koga znam da me ljubi, čak i onda kada ne mogu odmah shvatiti značenje onoga što od mene traži.
Želio bih snažnije vjerovati da je sve što mi se događa, koliko god bilo neshvatljivo, ono najbolje što mi se može dogoditi jer Bog želi svakom svojem djetetu samo najbolje i Njemu ništa nije nemoguće.
Samo On zna što je dobro za nas.
Razmišljanje o Betlehemu pomaže nam da uđemo u otajstvo nedokučive Božje ljubavi: Svevišnji, Svemogući, Stvoritelj svega, poslao je svojega Sina da nas spasi, no poslao ga je kao dijete, u slabosti, a ne u snazi, u siromaštvu, a ne u bogatstvu, u skrovitosti, a ne u javnosti. Zašto? S kojom svrhom? Ne možemo to shvatiti.
Ne želi li nam možda reći da je Spasitelj došao kao dijete zato što nam vjeruje? Ne želi li nam reći da, kao što se On prepustio u naše ruke, tako se i mi moramo prepustiti u Njegove?
Evo me, spreman sam, neka mi bude po Tvojoj volji. Vjerujem Ti, kao što si Ti vjerovao nama.
Neka jubilej Isusovog rođenja koji počinje na Božić bude još jedna prilika da budemo zahvalni Bogu što je to Dijete položio u naše ruke.
Vjerovao nam je, vjerujmo i mi Njemu! Njemu ništa nije nemoguće!
Svima želim sretan Božić!
